Hrvatski klubovi u Srbiji i srpski u Hrvatskoj

Regionalna liga sastavljena od timova iz bivše Jugoslavije postoji u košarci, rukometu i vaterpolu, ali ne i u fudbalu.

Mnogi smatraju da je za takvo takmičenje u najpopularnijem sportu još rano zbog velikih tenzija među navijačima. Prvenstveno Crvene zvezde, Partizana, Dinamo Zagreba i Hajduk Splita.

Zanimljivo je, međutim, da upravo srpski i hrvatski klubovi već dugo igraju jedni protiv drugih i to bez ikakvih problema.

“Čak sa nekim hrvatskim klubovima imamo bolje odnose nego sa srpskim”, kaže za , predsednik FK Bršadin, kluba koji se takmiči u Drugoj županijskoj ligi zajedno sa još pet srpskih i šest hrvatskih timova.

Bršadin je selo u blizini Vukovara, lokalni fudbalski klub osnovan je davne 1932. godine pod imenom BSK (Bršadinski sportski klub), a od 1950. nosi današnji naziv – FK Bršadin. Kroz istoriju se takmičio u nižim ligama, što je i danas slučaj.

““Ne vredi biti prvi na tabeli kada nemaš finansije za viši rang. Nije nam bitna titula, nego da pobedimo Trpinju i Bobotu”,u šali kaže jedan od momaka zaduženih za funkcionisanje kluba.

Dueli sa pomenuta dva kluba iz obližnjih sela su derbi mečevi, koji privlače i više publike na igralište odlično prekriveno travom, ali upropašćeno u vreme rata jer su na njemu stajali tenkovi.

“Na našu ‘Grbavicu’ svaku utakmicu dođe oko 50 navijača, koji nas prate i u gostima. Verovatno smo najsiromašniji klub u ligi, ali i najzdraviji. Kada izgubimo utakmicu nema kritikovanja i ‘prozivki’ kao u nekim drugim mestima, već se okupimo i uz čaj, neko i pivo ili rakiju, analiziramo gde smo grešili”, objašnjava jedan od starijih igrača u timu sa osmehom na licu moleći nas da ne navodimo njegovo ime zbog ove opaske o piću.
Trenutno imamo 16-17 igrača u seniorskom timu, zatim pionire i čak tri sekcije veterana. Pitanje je, međutim, šta će biti za koju godinu. Evo, ove sezone nismo mogli da prijavimo juniore, jer se skupilo samo devet igrača. Srpska deca sve više odlaze iz Hrvatske u Englesku, Irsku, Norvešku…”,požalio se Mirković i objasnio nam na koji način klub opstaje.
“Od opštine dobijamo oko 5.000 evra godišnje, a za ostalo se sami snalazimo. Na klupsku slavu – “Svetog Savu”, organizujemo donatorsku večeru, organizujemo i turnire u malom fudbalu, fišijadu, a povremeno nam i neko od onih koji su otišli iz Bršadina u inostranstvo pošalje opremu ili nešto novca… To što imamo, imamo. Najbitnije je da ne dugujemo ikome, ni igračima, ni za račune”, konstatovao je predsednik kluba.

“Igrao sam u mlađim kategorijama za Vuteks i stvarno smo ‘gazili’ sve redom… Igrao sam i protiv Marija Mandžukića i Domagoja Vide”, priseća se Goran prvotimac Brsadina, a jedan od njegovih prijatelja dobacuje mu da opiše kako je Vidi proturio loptu kroz noge u jednoj utakmici.

Od poznatijih srpskih fudbalera u Hrvatskoj su igrali Marjan Marković (Istra, 2009/10) i Dragan Žilić (Rijeka, 2005-2009. i Gorica, 2009/10).

Samo se, ipak, skromno nasmejao i nastavio:

“Mnogo je teže kada si Srbin u hrvatskom klubu, nego Hrvat u srpskom. Na primer, u jednom klubu nisam igrao kada smo bili domaćini, već samo u gostima. Još kao srednjoškolca etiketirali su me kao problem, pa sam više puta pominjan u hrvatskim novinama i na televiziji zbog nekih gluposti koje nemaju veze sa fudbalom. Kada sam shvatio da neću moći mnogo da napredujem, okrenuo sam se drugim stvarima… Ko zna šta bi bilo da sam rođen negde drugde”,zapitao se Goran.

Sukobi između Srba i Hrvata, koji su obeležili kraj 20. veka, ostavili su u odnosima dva naroda tragove vidljive i danas. To je možda najočiglednije u sportu, jer je najveći broj međusobnih sportskih odmeravanja snaga predstavljeno kao “utakmica visokog rizika”. U situaciji kada su sva gostovanja jednih kod drugih praćena izuzetno jakim policijskim snagama, zvuči neverovatno da jedan srpski klub uspešno opstaje u Hrvatskoj već nekoliko godina.

Kao i svi mladi koji vole fudbal imali smo želju da obnovimo klub sa dugom tradicijom, Petrovu goru, u čijem su osnivanju i izgradnji stadiona učestvovali naši dedovi i očevi – počinje priču igrač ove ekipe

Međutim, po povratku u rodni kraj i svoj klub, Srbi iz Korduna imali su problema sa lokalnim hrvatskim stanovništvom. Po završetku rata na stadionu Petrove gore, koji su Srbi iz ovih krajeva izgradili 1946. godine,Hrvati su osnovali fudbalski klub Vojnić 95.

– Samo ime kluba ima političku konotaciju i direktnu provokaciju ka srpskom stanovništvu. Svi fudbaleri Petrove Gore su Srbi koji su proterani u Oluji, pa je od našeg povratka bilo dosta problema na nacionalnoj osnovi –

– Kad odlazimo na gostovanja stadioni su puni. Okupi se celo selo, ali ljudi ne dolaze na utakmice da bi gledali fudbal, već da bi vređali. Kada bi u te krajeve došli Hajduk i Dinamo siguran sam da ne bi privukli pažnju kao Petrova Gora.

Sadašnji NK “Bačka 1901.” osnovan je 3. kolovoza 1901. godine, pod imenom “Bácska Szabadkai Athletikai Club“.

Oko ovog kluba su se okupljali bački Hrvati, što je vidljivo i po tome što je klupski grb bio tradicionalni hrvatski grb (šahovnica) u gornjem lijevom kutu. Po dijagonali je išla lenta sa tekstom “Bácska” (takvi grb je i danas).

“Bačka” je svoj prvi susret odigrala 18. kolovoza 1901. godine s nogometnim odjelom “Hrvatskog sokola” i Vukovarskim Football Club-om u Osijeku.

Od sezone 1908./09. sudjeluje u prvenstvu južnog područja Kraljevine Ugarske. Do tada je igrala samo prijateljske utakmice, a mađarsko prvenstvo je bilo centralizirano – igrali su ga isključivo budimpeštanski klubovi. Mađarsko prvenstvo se igralo tako što se prvo igralo za prvaka četiri područja: južnog, istočnog, karpatskog i zapadnog. Prvaci svih tih područja su međusobno igrali po kup-sustavu, a pobjednik je doigravao s prvakom budimpeštanskog područja za mađarskog prvaka. Bačka je sudjelovala u svim prvenstvima od 1908./09. do 1914. i 1919. godine. Četiri puta je pobijedila u prvenstvu južnog područja, 1908./09., 1911./12., 1912./13. i 1919. godine. Doprvak je postala 1910. godine, a 1911. godine je ukupno bila 3. u prvenstvuBačka“.

Od 1935. godine NK Bačka ima svoju nogometnu školu.

Godine 1939., Bačka sudjeluje u Hrvatsko-slovenskoj ligi pod imenom HŠD Bačka, a u sezoni 1940./41. igra u prvenstvu Hrvatskog nogometnog podsaveza. Godine 1941. ulaskom Horthyijevih trupa u Suboticu, Bačka vraća izvorno ime i natječe se u 3. mađarskoj ligi.

26. svibnja 1945. godine klub mijenja ime u Hrvatsko fizkulturno društvo “Građanski”, no to nije dugo potrajalo, jer ga se već u ožujku 1946. godine preimenovalo u “FD Sloboda”.

Gradske vlasti su 1949. godine ugasile klub, i to kao prvo od društava sa hrvatskim predznakom u Bačkoj. Uskoro su prestala postojati i ostala društva i ustanove s hrvatskim predznakom

Godine 1950. spajanjem “Bratstva” i “Tekstilca” nastaje FD “Zvezda” koja od 1969. nosi staro ime “Bačka”. Staro ime “Bačka” vraćeno je na izvanrednoj godišnjoj skupštini NK “Zvezda”, dne 4. lipnja 1969. godine u Velikoj vijećnici Gradske kuće kada je donesena je konačna odluka o promjeni imena kluba u “Bačka”.

2001. godine nakon proslave 100 godišnjice klub stavlja dodatak 1901., u naziv kluba.

Bačka je nekoliko puta bila prvak južne Mađarske, a treća u Jugoslaviji (1925.) i sudionik 1/8 završnie Jugo-kupa (1974.).

Bačka igra na igralištu kraj Somborske kapije koje postoji još od 1899. godine. Sadašnju tribinu se izgradilo 1926. godine i ima oko 1.000 mjesta za sjedenje, a igralište ima i oko 5.000 mjesta za stajanje.

“Bačka” je najstariji nogometni klub kojeg su osnovali Hrvati, a i najstariji je aktivni nogometni klub na području bivše Jugoslavije (1898. godine u Subotici je formirana nogometna sekcija Subotičko športskog društva koje rasformirano 1945.). Iako malih dosega u državnim prvenstvima, za svoje obljetnice je uspio uvijek dovesti velike europske momčadi.

  • Za 25. rođendan, “Bačkoj” su došli budimpeštanski “Ferencvaros” i praška “Viktorija Žiškov”, a od ondašnjih domaćih, zagrebački “HAŠK” i beogradski “BSK”.
    Za svoj 70. rođendan, “Bačka” je na Somborsku kapiju dovela zagrebački “Dinamo”, sarajevski “Željezničar” i budimpeštanski “Ferencvaros”.
    Za 75. rođendan, “Bačkoj” su na priređeni turnir došli splitski “Hajduk”, sarajevski “Željezničar” te budimpeštanski “Ferencvaros”.
    Za svoj 100. rođendan, početkom kolovoza 2001. godine klub je priredio turnir, koji je za razliku od prijašnjih obljetnica, od velikih imena uspio privući samo novosadsku “Vojvodinu”. Ipak, ovakvu časnu obljetnicu su svojim sudjelovanjem uveličala još dva “mala” bačka kluba: apatinska “Mladost” i kulski “Hajduk”.
    Jedna od vrijednosti ovog kluba je bila ta, kako je rekao njezin kapetan Bojan Ostrogonac: “Kada sam došao Bačku, doživeo sam jako dobar prijem. Nije se gledalo ko je odakle, koliko ima para, da li je sa sela ili je iz grada. Ovo je bilo neočekivano za mene i odmah mi je bilo žao što od prvog dana nisam trenirao u Bačkoj. Društvo je bilo fenomenalno, dolazili smo na teren sat vremena pre početka treninga i ostajali sat vremena kasnije.
    Klub danas sudjeluje u Vojvođanskoj ligi skupina Istok.