Sukob u Dugopolju

Pretpostavljam da ste svi čuli za drugorazredne nogometne klubove trećerazredne Hrvatske nogometne lige. Dakle, Dinamo i Hajduk i njihovi navijači – BBB i Torcida. U redovima i jednih i drugih (i klubova i navijača) imamo popriličan broj idiota – za izvoz čak. Drumska zasjeda, paljenje automobila i još koješta, a sve iz prve ruke, aranžirano fotkama, na

Tekst prenosimo iz Slobodne Dalmacije, a autor je izvrsni novinar Damir Pilić. Pilić je svojedobno radio u Feralu (dok je Feral još svijetlio), ali zbog tisuću kuna Heni mu je dala nogu. To, eto, tek usput da kažem.

Išli smo sa sedam auta iz Splita. Ponili smo sve šta triba: bejzbol palice, letve, šipke, benzin. Imali smo svog čovika na punktu i on nam je mobitelom javija da su se četri auta zagrebačkih tablica izdvojila. Napravili smo “čeku”, opkolili ih i…udri. To im je za oni kombi od zadnjeg puta
Igrom slučaja, u subotu navečer zatekao sam se u jednom splitskom kafiću (nije bitno kojem) punom torcidaša koji su slavili pobjedu nad Dinamom. Igrom slučaja, među njima je bila i nekolicina “komandosa” koji su se nedugo prije toga vratili iz “akcije Dugopolje”. Moram priznati, ispočetka nisam vjerovao što mi pričaju.
– Zapalili smo ih u autu, čoviče! – rekao je jedan.

– Sjebali smo ih totalno, jedan je gorija! – vikao je trijumfalno drugi, već obnevidio od alkohola i adrenalina.
Kažem, u početku nisam vjerovao što mi govore ti golobradi momci, od kojih nijedan, po mojoj procjeni, nije bio stariji od 18-19 godina. Međutim, po količini detalja koje su iznosili shvatio sam da priča ne može biti izmišljena. A momci su pričali sve dok ih jedan od njih, moguće njihov lider, nije poklopio:
– Dosta priče! Nema više priče! Neću da mi panduri ujutro dođu na vrata!

Od auta do auta

Momci su ga poslušali i utihnuli. Ono što sam dotad čuo nevjerojatno mi je sličilo na neku od akcija pripadnika Legije stranaca ili kakve slične visokouvježbane i visokoorganizirane grupe komandosa. Dakle:
– Išli smo sa sedam auta iz Splita. Ponili smo sve šta nam triba: bejzbol palice, letve, šipke, baklje, benzin. Imali smo i jedan vatrogasni aparat. Napravili smo “čeku”, opkolili ih i… udri!
– Kako ste znali da će se neki navijači Dinama izdvojiti iz kolone? – pitao sam.
– Imali smo dojavu.
– Kakvu dojavu?
– Imali smo svog čovika na jednom punktu i on nam je mobitelom javija da su se četri auta zagrebačkih tablica izdvojila i da voze iza jednog kamiona. Sačekali smo kamion, pustili ga da prođe i blokirali cestu. I tu ti počinje najluđi dio. Otvaramo prvi auto, a ono unutra žena i dite: ništa, pustili ih, štaš sa njima. Otvorili drugo auto, a ono unutra tri tipa. I taman da ćemo ih izvuć iz auta, a likovi vade karte od utakmice, svi bili na “istoku”. Naši, razumiš! Pustili i njih, a ono vidiš treći i četvrti auto se okriću na cesti, tili su pobić prema Splitu. E, ali mi smo imali aute i iza njih i tako smo ih blokirali sa dvi strane. I ništa, onda smo ih izvukli iz auta, iscipelarili i zapalili auto. I taman to obavili, a ono vidiš stiže kolona purgera, rotacijska svjetla isprid i iza, pandurija razumiš, i onda smo sili u auta i nazad u Split.
Još su momci htjeli pričati, ali onda je intervenirao prije spomenuti navijač, i priča je prestala. Momci su otišli put šanka, a ja sam samo nijemo pogledao konobara koji mi je upravo donosio piće. Budući da se poznajemo s gostovanja, upitao sam ga za komentar, a on se uhvatio za glavu:
– Pizdariju su napravili, veliku! Živog čovika su zapalili! Razumin sve, al nije tribalo otić dotle.
– Ma ko im jebe mater! – dobacio je jedan od mladaca. – To im je za oni kombi od zadnjeg puta.
Radi razumijevanja priče, moramo objasniti i “slučaj kombi”. Dogodilo se to prilikom posljednjeg derbija Dinama i Hajduka u Zagrebu, odigranog krajem kolovoza, dakle prije tri mjeseca, kad je oveća skupina BBB-a na naplatnim kućicama na početku autoceste Zagreb-Karlovac čekala torcidaše koji su se vraćali s utakmice. Navijači Dinama tada su napali jedan navijački kombi Torcide, izvukli splitske navijače iz vozila, premlatili ih i opljačkali. Sve se to odigralo samo nekoliko minuta prije nego sam i sam stigao na naplatne kućice autoceste, tako da sam jasno mogao vidjeti premlaćene i opljačkane splitske navijače i njihovo oštećeno vozilo, oko kojega je zagrebačka policija upravo radila očevid. Dva-tri sata poslije stali smo u Korenici, kod “Macole”, i restoran je bio pun navijača Hajduka: glavna tema svih razgovora te noći u Korenici bila je osveta za kombi na prvom sljedećem derbiju u Splitu. Bijes torcidaša bio je pojačan činjenicom da su idućih dana zagrebački mediji uglavnom prešutjeli taj incident.
Već tada se, dakle, znalo da će se 6. prosinca u Splitu nešto dogoditi, ali malo je tko mogao vjerovati da će torcidaši otići toliko daleko i zamalo usmrtiti pun automobil navijača Dinama.
Naravno da priča o kombiju ne opravdava brutalno nasilje kojem su u subotu uvečer kod Dugopolja bili izloženi navijači Dinama: taj detalj navodim samo kao ilustraciju mehanizma koji je doveo do surove osvete splitskih navijača.
Također, te subotnje večeri, neposredno nakon utakmice, na poljudskom stadionu dogodilo se nešto što je dodatno razjarilo već ionako “nabrijane” mlade torcidaše. Naime, po završetku utakmice navijači Dinama s južne tribine iskoristili su činjenicu što su ostali sami na stadionu: preskočili su ogradu i prodrli na teren, iskidavši ili ukravši nekoliko Torcidinih transparenata izloženih na “jugu” Poljuda: TORCIDA TROGIR, TORCIDA POSUŠJE, TORCIDA BUDAPEST i TORCIDA ĐAKOVO. Torcidaši su posebno pobjesnjeli na kidanje transparenta TORCIDA ĐAKOVO, jer se radi o jednom od najstarijih, najvećih i najljepših Torcidinih transparenata, a “komandosi” koji su se zaputili u Dugopolje imali su informaciju o krađi transparenata, te je moguće i to utjecalo na brutalnost njihova čina.
Još jednom ponavljamo: ovim ne opravdavamo taj čin, već samo pokušavamo objasniti njegovu genezu.
Svakako moramo naglasiti da velika većina pripadnika Torcide, osobito onih starijih od 20 godina, žestoko osuđuju “akciju Dugopolje”. Kad sam u utorak ujutro (jučer) došao u Klub navijača, vrata su bila zaključana, ali je desetak navijača sjedilo po štekatima okolnih kafića. Atmosfera je bila teška i mučna, a njihova lica bila su smrknuta kao da je Hajduk u subotu izgubio. Naravno, nitko se nije htio predstaviti, ali svi su bili jednodušni u osudi divljačkog čina:
– Napravili su totalno sranje – rekao je jedan. – Mogu razumit da su ih izvukli iz auta i malo istukli, to bi, ka, bilo regularno, ali živog čovika zapalit, pa jebote bog, nisu normalni.

Sad će najebati naši u Zagrebu

– Meni dođe da plačem od muke – procijedio je drugi.
– Idem na utakmice od 1968., proša sam s Hajdukom sve stadione, invalid sam Domovinskog rata, i sad mi dođe da plačem od muke.
– Normalno da osuđujen ovo šta su naši napravili – rekao je treći – ali ovo se moralo dogodit. Morison je prije godinu-dvi bija u komi kad su ga u Zagrebu prebili, pa nikom ništa. Malom Slavku su preklani u Zagrebu izbili oko, pa niko nije odgovara. Onda su dvojicu naših izboli nožem u tramvaju i opet niko nije odgovara. I sad jebiga, imaš to šta imaš.
– Posli ovoga ne moš se više pomirit – turobno je dobacio četvrti. – Ne moš sad otić na večeru zajedno, napit se i zapivat, i reć: “Ajmo se pomirit!” Ovo se može riješit jedino da neko dobije dvi godine zatvora.
– Najgore je šta će sad najebat naši po Zagrebu, studenti i stariji ljudi šta nemaju veze s tim – zaključio je peti.
PS: Molim pripadnike MUP-a da me ne pozivaju na obavijesne razgovore, jer nisam u mogućnosti reći ništa više od ovoga što sam napisao, pri čemu se pozivam na Zakon o informiranju.

TAJNIK TORCIDE DRAGO VRŽINA:
Dugopolje se moglo izbjeći

Želeći dobiti službeni komentar Torcide o događajima u Dugopolju, potražili smo tajnika Kluba navijača Dragu Vržinu. Zatekli smo ga ispred navijačkih prostorija i bio je prilično ljut:
– Triba vam izjava? Evo izjave! Ionako sam baš mislija otić do Slobodne.
Rekavši to, izvadio je iz džepa papir iskidan iz bilježnice i pružio nam ga. Rukom pisanu izjavu prenosimo u cijelosti, bez lektorskih i drugih intervencija:
“Unutrašnjin radon Torcidine kontrole otkriven je piroman iz Dugopolja! To je neimenovani bosanski državljanin F.C.S. (36 godina) koji je mokrio kod zidića u Dugopolju. Vozač iz ZG-auta opsovao mu je mater bosansku nato je on izvadio Zipov upaljač sa grbon ljiljana opsovao mu sve po spisku te zapalio vozilo i otrčio sa sinom priko polja. Sumnja se na “Bosanca” iz tramvaja br. 11 iz Ilice koji je izbo navijača Hajduka jer mu nije dao vatre u tramvaju. Foto robot koji su dali BBB se potpuno poklapa sa osobom koja je mokrila uz zidić u Dugopolju: kratko ošišan starije dobi sa manjkom zubi u glavi i dugih noktiju i te je nokte strigao sa nožem kojim je izboja hajdukovca. Sin mu nije ništa porasta. Braćo pitajte Markovića možda ga on zna priča se da mu je iz sela.”
Poštovani čitatelji, nemojte misliti da je tajnik Torcide Drago Vržina poludio! Njegova izjava zapravo je ironijski osvrt na vrlo sličnu izjavu koju su dali predstavnici MUP-a nakon lanjskog incidenta u Zagrebu, kad su dvojica navijača Hajduka uoči utakmice Dinamo-Hajduk izbodena nožem u tramvaju, odnosno nedaleko od tramvaja, kad su pokušali pobjeći napadačima. Premda su izbodeni navijači Hajduka vrlo precizno opisali napadače, koji su za njima trčali i stigli ih 200 metara od tramvaja, policija je slučaj zaključila pričom o fantomskom “Bosancu” koji je navodno izbo Hajdukove navijače.
– Oni su nas pokušali uvjerit da je taj Bosanac ostavija sina u tramvaju, istrča za našim momkom, vata ga 200 metara, stiga ga, bacija na pod, izboja nožem i vratija se sinu u tramvaj. Eto im sad Bosanca, vratija se sa sinom u Dugopolje!
Nijemo smo slušali Torcidina tajnika, shvaćajući njegov bijes kao bijes čovjeka koji zna da će sad on, po službenoj funkciji, biti na udaru, premda Dugopolja ni vidio nije.
– Naš navijač Morison je posli gostovanja u Zagrebu bija deset dana u komi, a ličija se u bolnici još par miseci. Napadač na njega je uhvaćen i kažnjen s 300 kuna globe! Ej, 300 kuna! Mali Slavko je izgubija oko, a niko nije kažnjen. Naše izbodu nožem, a ovi pričaju bajke o nekom “Bosancu”. A da su kaznili bar ove šta su naše izboli nožem, Dugopolja ne bi bilo! – završio je Vržina.