Za početak, molim te, predstavi se.

AFCA: Pozdrav, zovem se Tomassya, imam 29 godina, rođen sam i živim u Amsterdamu.

Reci nam nešto o istoriji kluba, kao i navijača Ajaksa.

AFCA: Klub koji pratim je Ajaks, osnovan je 1900. godine, a postao je veoma popularan 70ih godina, zbog osvajanja tri trofeja Kupa Šampiona. Grupa ljudi koja prati Ajaks zove se “AFCA”, ali smo mnogima poznatiji pod nadimkom “Jevreji”. Nadimak smo dobili još odavno, od naših rivala, pre svega jer se naš stari stadion “De Mer” nalazio u istočnom Amsterdamu, gde je bilo dosta Jevreja. Kada su gostujući navijači dolazili da igraju sa Ajaksom, znali su da kažu ” Idemo kod Jevreja…”. Taj nadimak nam je i dan danas ostao, mada pravo ime naše grupe je “AFCA”.


Koj stil preovladava na vašoj tribini, ko čini većinu (misli se na Ultras, Kežual, Hul)?

AFCA: Po tom pitanju, grupa je podeljenja. “AFCA” se sastoji iz više podgrupa. Jedna od vodećih ekipa na tribini je “F-Side”, osnovana je 1976. 60ih godina fudbalsko nasilje je počelo ovde u Holandiji, a već 70ih sve je postalo mnogo organizovanije.”F-Side” fura engleski fazon navijanja, a većina ekipa na našoj tribini su Kežualci. 70ih i 80ih se furao Skinheds fazon, mada je trenutno tribina pod uticajem Engleske. 2001 počelo je organizonao da se navija u delu stadiona “VAK410”. Grupa se i zove “VAK410” po delu stadiona na kome se okupljaju. Ovo je grupa koja pravi dobru atmosferu na stadionima, većinu grupe čine ultrasi, mada ima i pomalo kežialaca.

Znamo da su Holanđani uvek bili dobri fajteri, priče o ratobornom Maluku narodu, koji čini jedan deo Holandske tifo scene. Reci nam nešto više.

AFCA: Fudbalsko nasilje se dosta promenilo, posebno ovde u Holandiji, veoma je teško doći do incidenata, jer je bezbednosni sistem veomo razvijen, posle nekoliko ozbiljnih navijačkih sukoba, ovo je postala policijska država. Ali priliku za šibanje koristimo na Evro gostovanjima. Ove sezone je bilo šibanja u Marseju, Kardifu, Hamburgu, i na gostovanju protiv Aston Vile… Mada ako treba izvojiti najveći incident, onda je to sigurno u Francuskoj sa Marsejom. A što se tiče Maluku naroda, i ja sam sam Maluku, moj narod je došao ovde iz Indonezije, duga je to priča, mada sada smo ovde u Holandiji, i istina je da imamo taj ratnički gen, dobri smo fajteri, i skoro svaka ekipa u Holandiji ima Malukue u svojim redovima. Ajaks ima najveću grupu Malukua.

Pomenuo si neke ozbiljne navijačke sukobe, o čemu je reč konkretno?

AFCA: Da, najozbiljniji incident, i tuča koja je promenila dalji tok razvijanja navijačkog pokreta u Holandiji je zasigurno tuča uzmeđu “SCF” ( Fejnord ) i “AFCA” ( Ajaks ). To se desilo 1997 godine, dogovor je bio da se susretnemo 200 na 200, negde izvan grada, bez oružija, na ruke. Da završimo sva sranja, i konačno vidimo ko je najjači u Holandiji. Ali tuča je otišla skroz u pogrešnom smeru, Došlo je 350 ljudi iz “SCFa” , naoružanih do zuba sa metalnim šipkama, bejzbolkoma, noževima, koktelima i ostalim sranjima. Većina momaka na našoj strani bili su mlađi momci, među kojima sam bio i ja. Kada smo videli “SCF” kako nam se približava, nastala je opšta panika, stariji momci su preuzeli odgovornost, stali u prve redove, nisu ni pomišljali na beg. Mada je većina grupe krenula da se povlači. Jedan od glavnih likova sa tribine Karlo Pićorni, takođe Maluku kao i ja, pogođen je kamenom u lice, pao je dole na kolena, dobio je dva uboda nožem u leđa, pao je mrtav. Od tada se sve promenilo, tuče su postale ređe, država je postala policijska. Fejnordove pičke su ubile i jednog od vodećih ljudi iz Tventea, oni su kukavice, sise, nikad ne smeju na ruke, nikad se i nisu tukli na ruke.

Stvarno strašno! Reci mi da li postoji još rivala u Holandiji, osim Fejnorda, i da li grupa održava prijateljstvo sa nekom ekipom?

AFCA: Osim Fejnordovih, imamo još dva velika rivala, Den Hag i Utreht. Mada svaki čovek u grupi ima različito mišljenje, ne zna se ko je najveći rival, ove tri ekipe su najomraženije. Sa Fejnordom je sve postalo intezivnije posle 97, pre toga, ovo se nije smatralo toliko ozbiljno, bio je jedan vid zabave, a sada je postalo mnogo ozbiljnije. Oficijalno, naša grupa ima samo jednu prijateljsku grupu, a to je “BCS” momci iz Anderlehta (Brussels Casual Service). Ljudi misle da imamo dosta praijatelja, jer se često na našoj tribini mogu videti zastave drugih ekipa, isključivo iz Engleske, mada sve su to kontakti pojedinaca, ništa veliko.

Kakav je odnos sa upravom i da li je moderan fudbal pogodio “AFCA”?

AFCA: Nismo u dobrim odnosima sa vlasnicima kluba, ti ljudi pokušavaju da unište klub, pretvaraju klub u kompaniju. Menjaju grb samo radi ostvarivanja profita, napravili su novi, moderan stadion, pokušavaju da unište nas verne navijače, da nas prebace na drugi sektor, da nas ometaju u organizaciji, ali sve nam to pomaže da izađemo još jači, i da se svim snagama borimo samo za jedno, za Ajaks! Bez nas nisu ništa. Ove sezone grupa od oko 30,40 momaka upalo je na trening Ajaksa, održali smo sastanak sa igračima i trenerom, zbog očajnih rezultata, kasnije smo popričali i sa vlasnicima kluba. Moraju da znaju da nije sve u novcu, postoji nešto važnije, a to je strast.

Reci nam nešto više o Holandskoj navijačkoj sceni uopšte.

AFCA: Za mene, najbolje dve grupe trenutno su “Vak410” (Ajaks) i “Vak-P” (Tvente). Takođe da napomenem i momke iz Gronigena i De Grašhapa, oni su uvek spremni za akciju, iako je “Vak410” daleko više akcijao ove sezone, momci iz Tventea prave veoma dobru atmosferu, najbolju u Holandiji. Tu je i MVV, maku klub iz druge like, veoma su jaki. Ultras scena se lepo razvija ovde u Holandiji, kao i u Belgiji. Iako ja nisam Ultras, i ne volim to uopšte, zvog prošlih iskustava sa njima, znam da se dobro radi, i sve u svemu Ultrasi scenu čine daleko zanimljivijom.

Da li je grupa politički opredeljena?

AFCA: Ne, mi smo apolitični, nije nas briga odakle si, ko si, šta si radio. Po meni politiku treba ostaviti dalje od fudbala. Ne mogu da razumem zašto se u Italiji radi tako, ali u Holandiji to nije masovna pojava. U prošlosti je postojalo nekoliko Ultra desničarskih ekipa, pre svega zbog prisustva skinsa na sceni 80ih, mada sada to nije slučaj. Jedina politička stvar, koja se pojavljuje na našoj tribini su “RMS” zastave ( Borba za prava i slobodu Maluku naroda )

Kakva je policija u Holandiji, kolika je represija nad vama?

AFCA: Policija je veoma jaka u poslednjih nekoliko godina, drže gotovo sve pod kontrolom, na gostovanja nas prati gotovo više pandura nego što nas samih ima. Odnos sa njima je veoma loš, kao i svuda naravno. Ovde kod nas su veoma agresivni, svaka grupa koja dođe ovde, ima istu konstataciju. Jedni su od najgorih. Pičke drotovske!

Da li “AFCA” prati reprezentaciju?

AFCA: Ne, ne pratimo, nekako ne možemo da se organizujemo sa ostalim ekima, pre svega zbog velike mržnje. Pre oko mesec dana, za vreme meča sa Škotskom, u Amsterdamu, više smo vremena proveli akcijajući Holandske ekipe, nego Škote. Roterdam radi odvojeno od ostalih, mada oni su pičke najveće.

Da li u grupa ima Srba, i da si pratiš srpsku navijačku scenu i šta misliš o njoj.

AFCA: Ima u našoj grupa nekoliko bivših Delija, i dalje nađu vreme, pa skoknu da Beograda, nekad i povedu nekog odavde. Ima i par Srba i Tventeovoj ekipi “Vak-P” . Pratim vašu scenu, taj mentalitet me veoma privlači, i voleo bi kada bi Ajaks igrao sa Zvezdom ili Partizanom u budućnosti. Baš me zanima kako bi ste se pokazali ovde u Amsterdamu.

I za kraj, hoću da ti se zahvalim za intervju i jel imaš neku poruku za navijače u Srbiji.

AFCA: Hvala i tebi, bilo mi je drago što mogu da pomognem, i upoznam ljude iz Srbije sa dešavanjima u mojoj grupi. A poruka za navijače u Srbiji je da nastave da rade ono što rade, jedna od najboljih scena u Evropi. Jebite pandure, i nemojte nikad da dozvolite da steknu toliku moć kao ovde u zapadnoj Evropi, živeli!

Preeuzeto sa: curvasrb