Išli ja i prika za Zg,derbi,prije par godina.Šta ćemo,ovi Puležani napunili kombi,Labin nema mista,a mi nismo pri parama da možemo sami s autom.I tako,ošli do iza Učke autom a dalje stopon.Stopiramo na vratima jadrana,i nikako uvatit,tri ure bili tamo,napili se ka guzice.Ovaj zaspa uz cestu,ja kljucan,i stane nam lik iz Rovinja:”Idete do Zagreba?”
-“Je.”
-“Al baš do Zagreba”(jbg,nije mi se dalo da me iskrca negdi u njijovo leglo)
-“Iden malo dalje,na naplatnim ću vas ostavit.”
Perfektno,taman.I ajmo mi,lagano,i normalno,ovaj kreten moj iza zaspa isti sekund (valjda je od juče još bija vani,ne sićan se),a ja ispred,ovaj dosadan,i šta ja znan kako,negdi po putu san i ja zalega.I sad,budi nas lik,ajmo,tu smo,ja gledan onako snen neke naplatne,nisan ni ubra,izađemo,on ode,kad mi u Karlovcu.S druge strane ceste stopa 7-8 bojsa,na zgradi piše “dragi gosti,čuvajte kosti”,gledaju nas popriko,al aj,pravimo se mutavi,ajmo na cugu u kafić.Sidnemo unutra,tamo 5 bojsa pivaju,piju,ka šta je,di ćete,ja govorin kod nekih cura,ovo-ono.Baš su nas ono popriko gledali,samo šta lične nisu pitali,još ja iman šal pod majicon,i još tetovirano “T” od torce na nogi,a lito skoro,kratke se nose,natežen čarapu,smih.I tako,sidimo mi,pijemo,natežemo čarape kad diže se jedan njihov,skida šal,daje konobarici,brzo,buksaj,svi za njim sakrivaju šalove,sasrali se živi.Ja se okrenem,kad kombi,splitske registracije,10 budala,baš budala,pod ručnom staju.Upadaju unutra,daj pit,ludilo,ajmo bili,ja se dignem i potiho pitan momka ima li 2 mista,da smo zaglibili,kaže on nema problema,ugurat ćemo vas.E,tu smo.Ja lagano izvadin šal i pravac ovih bojsa.Ovaj šta je bija ispitivat ko smo šta smo,sasra se živ,problidija.Al ništa,nisan tija da ih iznabadamo nas 12 na njih 5,dolazin lagano,sidnem kraj njega,i pitan štaš pit momak.Ovajmoli,nemoj,nije on,nisan ja,ko je šta je,uglavnom,eto,ko bi gori sad je doli.I + kad smo išli za ZG,počela je JEBAČKA kiša,čoviče brisači od kombija nisu mogli brisat kolko je jako padalo.A lola upra po gasu,ja kurca nisan vidija,mislija san da ćemo poginit.I na naplatnim,murija je blokirala cestu,nije kod Vratine i nije bilo oko 23 i 5,a i svira je Mišo,al lola još da gas,i zakoči u zadnji momenat.E sad,mi smo stali KA U FILMU,na metar od njihovog auta,pandur se usra živ,točno san mu facu sinja,uglavnom stali na knap,sve uz škripu kočnice.A kad su nas kornjače počele čupat kroz prozore praktički,i bacat u blato,popizdija san,ja san mislija da će satrat ovoga šta vozi,al nekako se izgladilo.Jebiga,bilo je to prije par godina,malo više par,onda je murija još se “bojala” navijača,nije im padalo na pamet npr. uletavat na tribinu i skupljat ekipu….Ništa,došli smo na maksimir,da van ne lažen ne sićan se rezultata,jer ne mogu povezat put sa utakmicon,al mislin da je bia remi.Ako ovo pročita ko od ekipe šta nas je skupila,neki stariji su većinom bili,hvala momci,svaka čat,tako se ide na gostovanja,dumejanu u kombi i udri.

PODIJELI