Old school SFRJ

Navijačka scena Balkana općenito i država sa balkanskog područja
admin
Site Admin
Postovi:72
Pridružen/a:sri srp 05, 2017 6:01 pm
Old school SFRJ

Post Postao/la admin » sri stu 07, 2018 6:41 pm

tema vezana za old school price

mitbalkana
Postovi:8
Pridružen/a:sri stu 07, 2018 9:50 pm

Crvena Zvezda – Hajduk, 04. novembar 1984

Post Postao/la mitbalkana » sri stu 07, 2018 10:01 pm

Torcida Split – Hooligans old school
Crvena Zvezda – Hajduk, 04. novembar 1984

Bija sam tu utakmicu pa da napišem šta je bilo jer mi je to prvi Beograd pa san ga zapamtija najbolje. Neznan koliko nas je bilo možda stotinjak. Nije mi bilo svejedno ali su ovi naši stariji bili opušteni u vlaku pa mi je bilo lakše. Kad smo izašli na stanicu napali smo odma neke zvjezdaše koji su se tu zatekli. To je bila neka ekipa zvjezdaša vjerovatno iz unutrašnjosti koji su došli u Beograd malo prije nas. Neki od naših su imali palice i dobro smo ih tu zgazili. Jednog trenutka neko je viknija eno Pampija i istog momenta Medo i Prle su se zaletili za njim ali mislim da ga nisu uspili uvatit. Ja za togog Pampija nisam zna ali ovi neki su ga prepoznali jer je nosija naočale i to one sa debelim staklima pa je bija lako uočljiv njima šta su ga znali jer je bija valjda prijatelj od Masla. Odatle smo otišli u hotel Palace. Bija je tu sa nama i jedan stariji tip. Visok,crn. Njega znam jer je bija dosta stariji i dosta aktivan na sjeveru i na onim sastancima šta su se organizirali za navijače. Zaboravija sam mu ime. On se mota oko uprave i sređiva je karte za utakmicu. Tu se nas dvadesetak odvojilo i krenili smo po gradu tražit zvjezdaše. Od ove moje mlađe ekipe mogu se sitit Dene i Jurića iz Varoša. Ledića i Teče sa Gripa. Njita, Matenda, Medo,Mujo i još neki iz siromašne. Prle, Morison, Đeri, Jela i Leska. Dvadesetak nas je bilo. Možda i više. Tri ili četri puta smo napadali manje grupe i uzimali im šalove i zastave. Kraj Marakane smo napali jednu nihovu grupu odprilike istog broja ka i nas ali ovi naši su imali palice i cigani su se razbižali. Kraj partizanovog stadiona nas je zaustavila policija ali su nas i pustili jer je neko od naših reka da smo zvjezdaši jer je dosta naših imalo otete zvjezdine šalove. Na utakmici se upalilo 2-3 baklje a nas desetak je izašlo prije kraja utakmice. Kad smo došli na stanicu nije bilo nikoga pa smo prvin vlakom otišli u Vinkovce. U Vinkovcima je Teču uvatilo kako krade i milicija je ubila boga u njemu. Zatvorilo mu je oko a kasnije u Splitu mu je stavilo i gips na ruku. Odprilike ovo je ono šta mogu napisat o toj utakmici iako je tu bilo još događaja kasnije na beogradskoj stanici ali ja sam već bija u Vinkovcima.

slika
Zadnja izmjena: mitbalkana, dana/u sri stu 21, 2018 3:07 pm, ukupno mijenjano 2 puta.

mitbalkana
Postovi:8
Pridružen/a:sri stu 07, 2018 9:50 pm

TORINO - HAJDUK 23.10.1985

Post Postao/la mitbalkana » sri stu 07, 2018 10:05 pm

TORINO - HAJDUK 23.10.1985

Interesantna je priča iz listopada 1985. iz Torina, kad je Maslo putova vlakom s Prlom i pok. Armandom.
Cili put su se švercali, jer da su imali para bili bi išli s busom Torce šta je krenija put Torina. Kad su nakon mali miljun presjedanja, jer ih je često izbacivalo, stigli u Torino, zorom ranom, prvo su krenuli put stadiona opalit par grafita jer su imali tri auto laka.
Kad su došli na Comunale, on friško opituran, prebrisani svi grafiti na stadionu tako da nije bilo ni jednoga i onda su se podilili Armando, Prle i Maslo svaki sa svog kraja pa udri dok ima laka.
Prle je šara grafite tipa Torcida Radunica, White Boys Split, Hajduk živi vječno, Maslo je bija opičen na Engleze pod dojmom Hejsela, pa je šara Liverpool, England, a to je bilo skroz ludo i nepametno, dok je Armando bija najraspojasaniji pa je opalija Živio Ante Pavelić, Ustaše Split i slično. Najluđe je bilo šta je ekipa Torcide iz busa kad je došla na stadion pukla kad je vidila da je cili išaran,a pojedinci su **** mater "nepoznatim autorima" jer su zakuvali gnjev domaćih navijača na Torcu, a di neče kad su im išarali cili stadion, a ove Armandove ***** bile su za to vrime više nego škakljive. Nije se puno o tome pričalo jer nikad nisi bija siguran da u busu nije i neki udbaš.
Na samoj utakmici bila je velika zastava Hajduka s hrvatskim grbom bez zvijezde (Bracerina) i transparent Torcida, a zapaljena je jedna bengalga na gol Sliškovića koju je upalija Prle i dimni uložak koji je upalija Armando...........

slika
Zadnja izmjena: mitbalkana, dana/u sri stu 21, 2018 3:04 pm, ukupno mijenjano 1 put.

mitbalkana
Postovi:8
Pridružen/a:sri stu 07, 2018 9:50 pm

TORCIDA -SPLIT Crvena zvezda - Hajduk 1989/90

Post Postao/la mitbalkana » sri stu 07, 2018 10:13 pm

TORCIDA -SPLIT
Crvena zvezda - Hajduk 1989/90


To gostovanje je bilo za mene malo specifičnije od ostalih u Beogradu.
Također jedno od masovnijih.
Jednostavno,kao da sam znao da je to moj posljednji odlazak kao navijača u Beograd,pa sam ga morao i "odraditi". Političko ozračje je bilo takvo,da su se slutile promjene i da je neizbježan bio kraj tadašnje države. Tenzije se nisu smanjivale, već dapače samo povećavale,pa se to odražavalo i na stadionima. Meni lako pamtljivo,jer sam bio u periodu zaljubljenosti,odlaska u tadašnju jna,tako da su emocionalni naboji bili jaki.
Već kod preuzimanja karata,dolje kod Hajdukova glavnog ulaza dalo se naslutiti da je veći interes ljudi za to gostovanje. Ekipa iz moje susjedne ulice uspijeva užicati od Štimca 100 dm, koje su kasnije „proslijeđene“ u njihove žile... Ovo preuzimanje karata nije prošlo bez svađe,psovki,naguravanja... Zakačili se pok. Brajo i pok. Leska. Na kraju su „platila“ velika staklena vrata koja su se pretvorila u tisuće manjih komadića. Ništa naročito,sve shodno našem mentalitetu...
Predviđena su bila dva vlaka za Bg., s tim da prvi mora čekati ovog drugog kad dođe u Vinkovce i onda zajedno svi u jedan vlak za Bg. Dakako,krećući iz Splita bilo je veselo kao i uvijek. Nekoliko bengalki i dimnih je bilo upaljeno,samo da se zna da ide Torcida...
U kupeu moja ekipa iz ulice i još pokoji pripadnik Torcide iz drugog kvarta Splita kao i dečko iz Makarske.Opet onaj miris vlaka,oni zvukovi željeznice kad vlak prolazi i staje. Mi u kupeu natiskani ali to ništa ne smeta, kao ni prijateljevi neugodni mirisi,ni njegova noga na tvom tijelu,a u običnim situacijama itekako bi to bilo teško podnijeti. U vlaku je s nama bio i Dražen Lalić. Osobno meni nešto nije drag,ali kažem to je moj stav prema njemu iako je on sa nama bio gotovo pa prisan.On nas je kao i neki naši panduri upozoravao nekoliko puta da ne otvaramo prozore u Kninu jer će nas tamo dočekati mnoštvo na stanici. Torcida je bila kamenovana kad se išlo u Bg. na utakmicu s Radom,a to je bilo ne tako davno prije ovog gostovanja. Kad smo stigli do Knina tako je i bilo. Masu ljudi je bilo na stanici isto kao i policije. Sjećam se jednog Đ. sa Skalica;otvorio je prozor i počeo vikati uz dignute ruke: NDH, NDH..! Pavelić Ante....! Ušla pandurija iz Knina,odvela ovog Đ. na vrlo brutalan način.Sjećam se i sad tog debelog pandura,gotovo da ga nisi smio pogledat uz taj njegov pogled prepun mržnje. Ovi naši panduri su bili samo nijemi promatrači svega i u toj situaciji djelovali su smiješno nemoćno. Vrijeme smo kratili ****, pjesmama, pogotovo onih od“ Daleke obale“,evociranjem sa drugih gostovanja,dogodovštinama sa ulice uz mrvljenje i degustiranje "shita" kojeg je bilo u izobilju. Jedan dečko uđe u Bihaću i pravo u naš kupe. Kaže da je iz Bihaća i da navija za Hajduk.Čini mi se da je imao šal Atalante. Imao je nakako naglasak kao da je iz Hercegovine,ali kaže da je iz Bihaća. Ovi naši mladi „lavovi“ htjeli su ga tući i uzest mu taj šal.Nisam im dao,bilo mi žao čovjeka koji se identificira sa nama, a i sam sam znao ići na gostovanja ,baš kao i ovaj dečko.
Stigli smo u Vinkovce i tu smo trebali čekati drugi vlak iz Splita. Dočekali su nas tu neki Vinkovčani. Jedan od njih mi kaže kako ih je milicija non stop maltretirala i neke od njih odvodila sve dok mi nismo došli. To vrijeme čekanja drugog vlaka netko je kratio pornografskom literaturom (vrući kaj) netko najranijim oblokavanjem raznog alkohola. Nije bilo na vidiku one poznate Vinkovčanke M. koja je s prijašnjih gostovanja Torcidaša na toj ruti „milosno udijeljivala felatio“ istima.Sjećam se momaka koji su pljačkali trafike tu u blizini stanice. Bilo je više od petnaestak provala. Milicija hvata te mlade prijestupnike po stanici.Bilo je više nego komično gledati pandura koji uhvati jednog takvog prijestupnika,kad ono odmah drugi rumbaje i provaljuje..." Ispalili „su ovi milicajci dok smo bili u Vinkovcima.Bili su bespomoćni...
P. mi reče : Moram se „sredit“.Uđe u wc od vlaka. Imao je dvi ,tri „crtice“ u šprici. Držao sam mu gumu i tako po ko zna koji put gledao tu đankersku agoniju. Bacio je špricu u školjku uz riječi: Evo te na u govna di i pripadaš! Istina baš u govnima sam odoka vidio jednu najmanje tridesetak šprica !!!! Uskoro je došao i taj drugi vlak pa smo skupa krenuli uz intenzivniju pjesmu u Beograd. a ove pandure u Vinkovcima ostavili da „predahnu“.
U glavni grad nekadašnje države. stigli smo na glavnu stanicu. Odmah se zaorila pjesma i krenuli smo na noge put Marakane uz milicijsku pratnju. Neka mala skupina,bezvrijedna spomena , dočekala nas malo dalje od stanice. Netko od naših im je htio uzeti zvezdinu zastavu ali nismo mu dali.Milicija nam putem govori :"da ne pevamo provokativne pesme“.Dakako ,onda se još više pjevalo tih provokativnih pjesama. Neki putem žele „dešifrirat“ ćirilicu pa im je tako ćirilično Č= 4, Z=3... Nešto se sjećam da smo išli kod nekog mosta i nekih stepenica. Tu su se upalile neke baklje,pa je milicija htjela uhvatiti palitelje. Non stop je bilo nekih „nesporazuma“ s milicijom, pa bi ovi oduzimali transparente i ostale rekvizite koje bi kasnije vraćali. Poslije doznajem da je baš tu iz nekog auta u prolazu bačena ta toliko spominjana famozna sjekira. Bačena je na središnji dio naše kolone ali nije nikoga pogodila. Ubrzo smo stigli blizu jedne krčme. Bila je onako sva zadimljena,prava balkanska, a i iz nje su izvirivale znatiželjne glave,neke i sa šajkačama na sebi. Jutro je bilo,a ovi su djelovali već prilično uliveni. Bio sam na čelu kolone i nešto bih pričao sa jednim pandurom. To je u ovih naših izazivalo skepsu da nisam možda druker, kako mi reče Prle stariji Torcidaš. Sjećam se da sam se jednom sjurio s vrha kolone prema sredini,jer mi se učinilo da je nastao neki metež. Neki naši su još bili pod dojmom bačene sjekire pa se još o njoj govorilo.To me je zbunilo,pa sam mislio da je iz te krčme bila bačena sjekira ali nije. Toliko o sjekiri...Ništa strašno.
Došli smo do Marakane.
Delije su nas u dobrom duhu "bratstva i jedinstva" htjeli počastiti sa sendvičima. Ali naše izaslanstvo sa Bosnom, Prlom i Velom B. je odbilo pok. Arkana vođu Delija i tu njihovu "dobrohotnu" namjeru.
Pri ulazu na stadion „popušio“ sam plesku od pandura. Mene izguralo iz reda,pa se ja počeo gurat,dok to nije snimio pandur.
Ubrzo je uslijedilo ono intervjuiranje Bosne od strane jedne plavuše. Nije ni trebalo očekivati elokvenciju od spomenutog, kao ni to da izgleda reprezentativno ko navijač (Bosna i još neki) sa onim kesama zavezanih o struk. U kesama je bio koji sendvič ali i obavezno „dim“ tako da su kese bile u tu svrhu najviše. Osim toga Bosna je za razliku od današnjih „navijača“ napuvanih ruku i nabildanih mišića bio istinski navijač i fighter koji je bio u raznim pogibeljnim i teškim situacijama.
Bili smo kao i uvijek na jugu Marakane. Lijevo od nas bili su Grobari i neki navijači Rada. Grobari su navijali i protiv nas i protiv Zvezde, ono: sisaj Zvezdo, ale ale.., i još kojekakve njihove pjesme. Na tribini dosta nas iz Splita ali i nekih“ faca“ odsvakud koji mi nisu ni izgledali baš navijački. Sjećam se i dviju Beograđanki na našoj tribini. Jedna je bila starija,pa su s njom neki stariji pričali,kao i jedna mlađa ženska koja se okomila na moj šal da joj ga poklonim. Rekao sam joj da je ovaj šal moja pok. mater isplela i da nema šanse da ga ikome poklonim. Kad su došle k nama i otkud nemam pojma...
Mi smo se verbalno u navijačkom smislu prepucavali s jednima i drugima. Jedan Grobar provocira sa „trofejnom“ Dinamovom zastavom. Plavokosi Vinkovčanin reče panduru da mu je ukradena zastava, pa je to pandur i „popušio“. Dođe do ovog Grobara i naredi da vrati tu zastavu Vinkovčaninu. Nevoljko je to Grobar uradio uz pravdanje da je to njegovo. Kad je pao naš gol,neke baklje su se upalile.Tu je pandurija pokupila momka iz Zg. (to poslije saznajem) i Ramba.(sv.Kajo) Rambo mi se tužio uz psovku prema meni da je dobio dobru „porciju“ batina kad sam ga potapšao po leđima uz pitanje : Di si ti nestao?
Poslije utakmice pandurija nas tjera u autobuse. Inače mi u Splitu kao mulci smo uvijek trčali u bus da uhvatimo mjesto,što je eto neki „snimatelj“ snimio i okarakterizirao to kao Torcidin bijeg. Nigdje nije bilo Delije na vidiku... Ja osobno sam stajao na nogama od Marakane do stanice na NBg. Da sam trčao uhvatio bih mjesto. Na Voždovcu baš je moj bus bio pogođen jednim kamenom.
Na stanici čekamo vlak za Split. U jednom momentu prolazio je jedan vlak za Sarajevo slabijom brzinom. Tu ekipa pljuje ljude koji izviruju s prozora,što ovima nikako nije jasno što ih to snađe. Također je i vlak za Zg bio izgađan jer su primjećeni Delije Zagreb. Pandurija nemoćna,nikoga ne dira, jedva čekaju da nas „otpreme“. Ne daju nam da se mičemo van stanice.Nas dvadesetak se prikralo ispod jednog mosta i bježimo da nađemo neku samposlugu. Bila je nedjelja, sve zatvoreno. Neka nas cura uputi u samoposlugu koja je radila tada. Tu su nas skužili neki ljudi tko smo pa nas počeli vrijeđati. Uzvratili smo im istom mjerom uz pokoji bačeni kamen. Bio sam i gladan i žedan. Imao sam novaca i htio sam kupiti nešto za pojest i popit. U tom dućanu već vidim pok. Borzu, Zvira i pok.brata mu Gaka. Kad odjednom stampedo u dućanu. Ekipa kao da piranama dadeš komad mesa, tako i oni pokupiše sa polica svega i svačega. Ženskoj na kasi skoro pao onaj mlinac za kavu na leđa. Nije mi htjela naplatiti kruv i salamu jer da će ona zvat miliciju...Tada su situaciju iskoristili i neki domaći pa su ga pelješili. Mislio sam sve će nas pandurija pokupit,ali ovi su jedva čekali da nas se riješe.
U Inđiji su nas htjeli gađati kamenjem ali ih je potrao jedan debeli pandur... Sjedam u jedan kupe,moje ekipe nigdje na vidiku. Sa mnom jedan Purger, priča mi o nedavnom gostovanju u Novom Sadu. U kupeu i jedna zgodna cura iz Beograda i još neki ljudi. Pitam je: Gdje ide? Nevoljko i plašljivo odgovara tetoviranom i s rećinom u uhu znatiželjnom dvadesetogodišnjaku; u Sremsku Mitrovicu. Izišli smo u Vinkovcima. Uzeo sam neki „mrtvi“ burek star najmanje tri dana. Ništa za popit. Pitam pok. Jablana da mi da pit,a on mi uz smijeh diže bocu konjaka. Ajme... Dok sam ja gledao što naći za popit,bome uteče ovaj naš vlak. Na stanici ostalo nas pun k....Ubrzo stigao neki vlak a u njemu Delije iz Knina, Benkovca...Viču iz sveg glasa: Srbija...! I ovo je bio jedan od nagovještaja rata koji se uskoro i dogodio. Miris baruta kojeg nema ali kao da se već osjeća... Hvatamo kamenje a oni zatvaraju vrata i dižu prozore i tako nekoliko puta. Bio sam samo ja i Prka od malo starijih,ostalo sve mularija. Jedan od naših mulaca zabunom im došao iza leđa, mislio da je sa svojima. Kad je skužio,uputio im je nekoliko udaraca i izletio na vrata. .Ovi su ga neuspješno gađali limenkama piva. Nismo htjeli poduzimat ništa jer nam se išlo kući pa da sad ne ostajemo u Vinkovcima u miliciji, iako začudo samo smo jednog pandura tu vidili. Ove Delije su se dobro zatvorile tako da im i nisi više mogao prići ali i dalje su provocirali sa onim ;ovo je Srbija... Poslije nam je začudo i stigao vlak za Split iako sam mislio da ćemo morati čekati jutro.

Prisjetim se uvijek tog vremena kad je naš grad i šire poharala prava pošast u vidu droge. Gotovo epidemioloških razmjera. Dakako ta "epidemija" se odrazila i na našu navijačku grupu. Dosta momaka je već završilo na taj način svoj kratki životni put...Teško je bilo i slušati te priče kako su pojedinci odlazili s ovog svijeta.Te 90/91,samo si trebao otvoriti rubriku osmrtnica iz "Slobodne Dalmacije" i često bih u njoj našao mnoge što si s njima dijelio tribinu Poljuda kao i odlaske na brojna gostovanja. Ubrzo rat samo nastavlja ovaj nesretni usud... Neki su živjeli bez ikakvih životnih "kočnica",baš kao da su svoj život našli onako usput na cesti. Bilo je zaista pravih i odvažnih momaka,koji bi imali što pisati na svim navijačkim forumima i na ostalim društvenim mrežama. Nažalost ostali smo uskraćeni za to. Kao možda i njihove obitelji koje su nekim biološkim slijedom događaja trebali imati...

slika

slika
Zadnja izmjena: mitbalkana, dana/u sri stu 21, 2018 2:59 pm, ukupno mijenjano 1 put.

Kowach
Postovi:60
Pridružen/a:sri stu 07, 2018 7:31 pm

Re: Old school SFRJ

Post Postao/la Kowach » pet stu 16, 2018 8:53 pm

Kakav je bio odnos Torcide i Armade pre rata ? Da li ima neka prica iz tog perioda?

marijatorcida
Postovi:25
Pridružen/a:ned stu 18, 2018 8:04 pm

Re: Old school SFRJ

Post Postao/la marijatorcida » ned stu 18, 2018 9:36 pm

Kowach je napisao/la:
pet stu 16, 2018 8:53 pm
Kakav je bio odnos Torcide i Armade pre rata ? Da li ima neka prica iz tog perioda?
Torcida nikada nije imala dobar odnos s Armadom, ali kada je zapoceo rat na bojistu nije bilo ja sam Torcidas ti si Armadas nego mi smo Hrvati i jedni druge su cuvali i zajedno prolazili kroz rat... Ima jedna prica u ratu o BBB pripadniku i Torcidasu ako zelis da ju napisem reci😉

mitbalkana
Postovi:8
Pridružen/a:sri stu 07, 2018 9:50 pm

Re: Old school SFRJ

Post Postao/la mitbalkana » uto stu 20, 2018 9:59 am

TORCIDA - SPLIT
Vjenceslav Žuvela, poznat je kao vrlo buntovna osoba i glavni pokretač osnivanja Torcide.
Kao student s još grupicom dalmatinskih studenata formalno u Zagrebu osniva navijačku skupinu Torcida 28. 10. 1950. Godine. Nove jugoslavenske vlasti Žuvelu su prepoznale kao glavnog osnivača, proglasivši osnivanje Torcide neprijateljskim činom. Žuvela je uhićen i zatvorski kažnjen.
Prvotno je osuđen na tri godine zatvora da bi mu se u ponovljenom postupku kazna smanjila na tri mjeseca zatvora. Represija se provela i nad drugim važnijim članovima Torcide i pojedinim prohrvatski orijentiranim članovima uprave kluba.
Korištenje imena i grba, država je zabranila, pa su pripadnici Torcide uveli u svoje navijanje razna sredstva koja su izazivala buku i svjetlosne efekte i postali ilegalna navijačka skupina.
16.09.1981 godine na inicijativu Prlac Tončija, Velimira Bakovića i Borislava Jelovića splitski mladići službeno obnavljaju Torcidu na utakmici Hajduk - VfB Stuttgart pri čemu nastavljaju tradiciju Torcide iz 1950-te godine.



slika

slika

slika

mitbalkana
Postovi:8
Pridružen/a:sri stu 07, 2018 9:50 pm

Re: Old school SFRJ

Post Postao/la mitbalkana » uto stu 20, 2018 11:18 am

UNITED FORCE!
Legendarni vodja Radovaca, SUPA,
O 'svojatanju' FORSA od 'starije brace' SA TOPCIDERA

"A evo istine. Prve cigane koje smo upoznali, nismo upoznali na severu vec na stajgi, kada smo krenuli na nase prvo gostovanje u NS.
Znaci, mi smo vec poceli da idemo sa Radom na gostovanja kada smo upoznali neku cigansku ekipu. Tada smo imali po 15/16 godina a najstariji medju nama i jedini punoletan 20 (nisam ja u pitanju).
Bili su to Ultrasi, bilo ih je 10, ona stara njihova ekipa na celu sa Timom. Za ostale koji su bili sa njim pitaj njega posto si stara kuka koja sve zna o tim vremenima, pa i o tome za koga navijaju navijaci Rada. Oni su krenuli za Zenicu gde je CZ igrala protiv Celika. Inace utakmica se igrala 88/89 i taj dan je u NS bila ona cuvena "jogurt revolucija", znaci i mimo tekme neka interesantna dogadjanja.
Kroz razgovor su nam rekli da imaju 5 baklji, sto je u to vreme bilo citavo malo bogatstvo. Ni mi nismo bili sirotinja, nas 5 i isto toliko dimova (u to vreme smo za pirotehniku startovali vojnike po gradu,oni su ih krali po kasarnama i izbacivali preko zida u kesama. 1 dim -1 pakla cigara. I zamisli onda sta se dogadja. Ultrasi odustaju od puta za Zenicu i krecu sa nama za NS.
Znaci, po tvom "rezonu" ispada da su ustvari Ultrasi nasa neka sekcija iz Koteza koja je pratila neki lokani klub zvan CZ. Kada smo svi zajedno stigli u NS, nas 15, razdvojili smo se, oni na miting, mi da banzamo po gradu posto nas te komunisticke jogurt revolucije nisu zanimale. Utakmica je bila u vecernjem terminu, nasli smo se sa ciganima ispred severne tribine, slaninarima je tada bio kop na onom, da ga nazovem "malom zapadu". Usli smo na sever, blize zapadu, i na ogradu zakacili onaj nas prvi UF, sa crnim slovima, a cigani onaj legendarni Ultras. Navijali smo zajedno, i prvi put smo pevali zajedno Radu a ne Zvezdi. Upalili smo onu pirotehniku u drugom poluvremenu i naravno svi komplet pohapseni. Murija nas je cimala ispod tribine, u onom ogradjenom delu, i jednog momenta je jedan nas, najmladji, na nagovor drugog (vise nikad nije mogao da dodje na radovu utakmicu), rekao da su sve to popalili Ultrasi. Na svu srecu nije u nikog upro prstom, i sve se zavrsilo tako sto smo isterani sa stadiona. Zbog ovog polu-namestanja sam se uplasio da nam cigani ne otmu trans, jer u onoj frci, kada nas je murija hapsila po tribini, nismo uspeli da ga savijemo i stavimo u ranac. To smo svi zajedno uradili ispred stadiona po isterivanju. A realno mogli su, ne da nas prebiju, nego da pojedu. Ipak, to su bili neki drugi ljudi i neka druga vremena, i Ultrasi, mogu da kazem nasa starija braca, su ovim svojim gestom, pored junastva koje su imali, pokazali da znaju i sta je cojstvo. Ali nije ovo jedino gostovanje gde smo bili zajedno.
U Zagrebu, kada nas je bilo 30, bilo je 20 radovaca i 10 cigana. Od cigana pok. Šuca, pok. Vojvoda, Joca dzudista, Srle, Gema, Marsa, Ampi...po tvom "rezonu" sve same legende UF-a. Nebuloza. Primera ima bezbroj. Naravno, i mi smo pomagali nasoj starijoj braci, i ciganima i grobarima koliko god smo mogli. Pa grupa je i ime dobila po toj nameri - UNITED FORCE. Sa ciganima smo isli u Zagreb, Split, Banja Luku, Bari, Sofiju (Dorija)...sa Grobarima u Novi Sad, Banja Luku, Sarajevo, Zagreb, Split, Sosijedad, Milano (Inter)...i uvek smo bili u prvim redovima. Mi se toga ne stidimo. Svojatanje UF od cigana i grobara je dugo trajalo, ali su cigani u tome prednjacili iako za to nisu imali razloga.
Ideja za osnivanje grupe je potekla od lika koji je u gore pomenutom NS imao 20 godina, i koji je nekada navijao za Partizan. I u samom osnivanju grupe bilo je vise ljudi koji su navijali za taj klub, ako je to uopste bitno. Ja licno sam kao dete navijao za Zvezdu, i ponosan sam na to sto sam kao klinac od 15 godina shvatio da ne zelim da klicem CRVENOJ ZVEZDI pod kojom mi je stradao dobar deo familije i rasuo se po belom svetu. Sadasnji odnosi izmedju ovih grupa su vrlo jasni..."

slika

mitbalkana
Postovi:8
Pridružen/a:sri stu 07, 2018 9:50 pm

Re: Old school SFRJ

Post Postao/la mitbalkana » uto stu 20, 2018 12:18 pm

Zagreb, 17.mart 1991.
Dinamo - Partizan 0:0 (4:3)
Te davne 1991. sa svojih nepunih šesnaest godina krenuo sam na jedno od mojih prvih gostovanja, u Zagreb.
Sećate se tih godina, država u kurcu, svaki čas se moglo zaratiti, uniforme su već bile podeljene, nama kokarde njima šahovnice. Niko nas tamo nije očekivao, jer bila je prava ludost ići njima na nož pred sam rat.
Petak posle škole dođem kući, smor, plan je u glavi, ma sto posto idem samo još da odradim matorce. Pobeći ću od kuće, nije mi prvi put, jeste jedno od prvih gostovanja ali ne i prvo tako da znam taj rad. Pala je noć i eto mene, prijavljujem matorcima šetnju. Palim direkt na voz pa za Beograd. Računam, tamo ću da naiđem na ekipu, ma garant idu moji Grobari. Izblejim u Beogradu celu noć i ceo dan, i onda slučajno kod stadiona nabasam na jednog lika, iz Crvenke ili Vrbasa, ne sećam se tačno. Pijan kao bulja, ali šta ću, ostajem da blejim sa njim do polaska voza za Zagreb koji je kretao kasno noću. Sećam se da smo stigli tamo u cik zore. Uđem u voz sa pajtašem, koji je inače bio stariji od mene jedno 15 godina, i imam šta da vidim – svega par ljudi iz Beograda i dvojica iz Novog Sada od kojih jednog znam do jaja. Živi u mom kraju. Krećemo, a u vozu nas tačno 11 ide na utakmicu - fenomenalno. Put kao i svaki drugi, sprdnja sa putnicima i kondukterima, cirkanje (tada još nisam kačio taj porok)... Kao što rekoh cik zore i mi smo na zagrebačkom kolodvoru, ispadamo napolje, marica je tu za svaki slučaj.
Njih 9 se odmah prijavilo za prevoz kroz grad sa plavcima ali ja i ortak se odvojili, kao idemo da se šunjamo po gradu. Vozali se busevima, malo se raspitivali i saznali gde su igrači, u kom hotelu. Pravac “Plava Laguna”. Stižemo i ne verujemo, panduri su naše drugare doveli u isti hotel. Ulećemo unutra i tu padaju klopa i cuga, ono klasika. „Odakle ste se vi stvorili, pa kako ste smeli?“ – usledila su pitanja u tom stilu, jer niko iz Partizanove ekspedicije nije mogao da veruje da smo došli u Zagreb. Bjeka, Zeka i svih mojih 20 ljubimaca, možete me zamisliti - svršavanje. Murija nam u jednom trenutku prijavljuje pokret za Maksimir, te se trpamo u maricu i krećemo. Kakav crni Maksimir, odvedoše nas u stanicu i tu opet pretres i opet legitimisanje i smeh. Na pretresu mi nađu kokardu i tu kreće totalna euforija. Panduri ne veruju.
Odnese je jedan da je pokaže komandiru. Vratili su mi je na kraju. Krećemo konačno i na Maksimir. Stižemo ispred juga nekih dva sata pre tekme gde nas ostavljaju sa dvojicom pandura. Čekamo, čekamo… ništa se ne dešava. Nekih sat vremena kasnije snimimo da se Purgeri grupišu, provalili nas valjda, ali snime to i kljunovi i tuc, muc, odjednom motorola bruji: „Konji jedni, pa oni danas idu na sever“. Greškom smo stajali pun sat pred ulazom na domaću tribinu. Sprovode nas ta dvojica pandura ispod zapada, a Dinamovaca se nakupilo jer utakmica počinje za 20 minuta. Dobacuju nam neke nebuloze, ali nam niko ne prilazi. Ma ko ih ****. Na pola zapada ovaj iz mog kraja, ogladneo čovek, video je negde u rulji reklamu za kobasice sa senfom. Mrsi on panduru da ga vodi da jede jer će u suprotnom umreti od gladi. Pandur iz prve neće ni da čuje, nije lud, međutim ovaj bio uporan i ubedi ga. Odvajaju se njih dvojica, odoše na klopu, kad opet će on: “Ej, a fali mi 5...“ ne sećam se koliko nula ali od 7 njemu fali 5 za tu kobaju - platio mu pandur na kraju. Konačno ulazimo na Maksimir a tamo spektakl, slave BBB 5 godina postojanja. Zaposeli južnu tribinu, popalili baklje, dimove, vatromet, navijaju, pale se. Došao i Njofra, sedi u loži, a Zenge napravile prsten oko ograde te moja opklada da ulećem na teren propada. Par puta se ceo stadion umirivao da bi nas čuli a mi pevamo k’o ludi: “Niti Tita ni Miloševića, mi smo vojska Vuka Draškovića!”, pa odmah zatim i: “Dobićete batine“. Nas dvadesetak, ma ni toliko, pretimo celom stadionu! Strašno!
Završilo se bez golova, a potom pukosmo nakon izvođenja onih glupavih penala. Posle tekme nas zadržali na stadionu još čuku vremena, a ovi nas spolja gađaju kamenjem i bakljama preko tribine. Sa stadiona upadamo direktno u marice i pravac na štajgu. Ima ih i tamo, prde, seru… Tu čak, uz posredstvo murije, menjam svoj kačket za Dinamov, da bar imam suvenir sa istorijskog gostovanja, poslednjeg koje je neka navijačka grupa odradila u lepoj njihovoj. Konačno krećemo. Stižem u Novi Sad u 7 i 15, a prvi čas mi počinje za 15 minuta. Sva sreća pa mi je škola bila odmah pored štajge. Prvi čas fizičko, spavam na klupi u svlačionici, budi me keva, plače žena donela mi da jedem, zove me da idem kući, ona će da opravda sve časove. Ćale ćuti danima nakon toga, obećao je kevi da me neće peglati, jbg ima žena uticaja.

slika

admin
Site Admin
Postovi:72
Pridružen/a:sri srp 05, 2017 6:01 pm

Re: Old school SFRJ

Post Postao/la admin » uto stu 20, 2018 2:55 pm

Vrhunske price,svaka cast

Odgovori