U rujnu 2005. Dinamo je u Sarajevu igrao prijateljsku utakmicu protiv Želje. Bilo je to gostovanje koje smo svi priželjkivali. Mnogi od nas nisu bili u Sarajevu, gradu koji ima dvije navijačke skupine – Manijake i Horde zla, te u balkanskom imaginarniju uživa mitski status. Prema Sarajlijama smo imali respekt najviše zbog činjenice da su stanovnici tog grada teško stradali u srpskoj agresiji. Stoga nam na pameti nije bilo raditi nerede, već doći u grad, popiti koju pivu i bodriti Dinamo.

Nismo imali nikakvo službeno prijateljstvo s Manijacima, no neki od naših su bili u kontaktu s pojedincima iz te grupe jer su ranije bili na derbiju Željo-Sarajevo. Tako smo saznali da taj dan problema ne bi trebalo biti. Ipak, očekivali smo da će Horde zla možda nešto poduzeti. Oko organizacije gostovanja nije bilo nekog posebnog plana. Moja ekipa uzela je dva-tri kombija te smo zajedno krenuli put Sarajeva.

U grad smo stigli u popodnevnim satima. Hodali smo u grupi od dvadesetak ljudi te smo vrijeme kratili na Baščaršiji ispijajući pivu i tamaneći ćevape, sudžukice i ostale delicije koje su nam došle pod ruku. Prije samog stadiona stali smo u nekom dućanu pored kojeg su prolazili navijači Želje te smo dalje nastavili s cuganjem. U okolici Grbavice sreli smo naše ekipe koje su također nemilice udarale po alkoholu, a s jednom od grupa pilo je i par Manijaka. Mislim da je to bilo jedno od pijanijih gostovanja na kojem sam bio tako da me kasniji slijed događaja nije iznenadio.

Na tribini nas se skupilo dvjestotinjak. Svi pijani. Neki od naših bili su i na tribini iza gola pored „kaveza“. Atmosfera je bila dobra. Boysi su bili glasni i navijalo se fakat dobro. Manijaci su napunili svoju tribinu, zapalili par dimnih i bodrili Želju. Inače, Grbavica me iznenadila. Malen i akustičan stadion na čijem jednom dijelu je bila lokomotiva. Danas se ondje nalazi nova tribina. Na stadionu je bio pravi navijački štih. No, do nevolje je ipak došlo.

Sredinom drugog poluvremena primijetio sam komešanje na našoj tribini. Neko je vikao da nas gađaju kamenjem. Odjednom je nastala napetost, a kako su svi bili alkoholizirani do jaja napetost je prerasla u pomahnitalost. Uskoro su svi navalili na izlaz i krenuli u obračun s „onima“ koji su bacali kamenje. Izašao sam van i uzeo fotoaparat u ruke. Osim sukoba ekipe s policijom nisam vidio napadače. Dio naših već je bio dalje na cesti i tražio protivnike. U daljini sam vidio nekolicinu Boysa koji trče za nekom manjom grupom ljudi. Uskoro su došla policijska pojačanja pa se ekipa vratila na tribine gdje je također bilo udaranja s murijom. Kasnije se situacija primirila, a prijateljska utakmica je bila prekinuta.

Nisam saznao tko su bili napadači. Netko je govorio da su došle Horde, a neki da nisu primijetili kamenovanje. Sve u svemu bilo je to poprilično pijano gostovanje koje se izrodilo u tipičnu BBB anarhiju i „naguravanje“ s policijom. Kasnije smo lagano nastavili put Zagreba.

(Fan kolumna. Šaljite vaše priče i kolumne na [email protected])