Vec tjedan dva prije utakmice su u điru bili pusti dogovori i bila je prica da ce nas ic 20ak vlakon. Kako se dani do utakmice smanjuju tako i momci otpadaju jedan po jedan. Dva dana prije utakmice skužimo da je otpalo 18 ljudi i da idemo samo ja i momak sa st3, a mi ko mi, boli nas kurac idemo mi. Vlak iz Splita je krenija u devet i cetrdeset navecer dan prije utakmice, a u Zagrebu smo tribali bit u pet i cetrdeset i prisist na vlak za Koprivnicu koji krece u šest i pedese ujutru. Klasicna sprdancija u vlaku za Zagreb, da to ne opisujen sad. Zaspali smo jedno uru prije Zagreba. Stigli u Zagreb, nas budi ono kurčevo trubljenje i šripanje. Dižen se ja na noge i mutnin ocima glean kroz prozor vlaka, kad ono boktejeba jedno 10-15 Boysa stoji na peronu. Usebi jeben sve zivo i mrtvo. Mislin znali smo mi da ce nas vjerovatno cekat al jebiga bolia nas je kurac. I sad mi ideje dolaze kroz ovu nenaspavanu i tek probuđenu glavu ka sta cemo sad, jebate njih je vise od deset a nas je dvoje ka. Nista mislin ja usebi sta bi triali ucinit . I ja razmišljan u tih desetak sekundi i svatin da bi bilo najbolje da izađemo normalno vanka i odšetamo jer nismo imali nikakva vidljiva obilježja na sebi.

 

Izlazimo mi vanka iz vlaka i normalno hodamo pomalo prema vlaku za Koprivnicu, pokusavamo bit nesumljivi sa napolitankama i jos nekin sranjima u kesi. Nakon jedno dvadesetak metara od vlaka ovi momak sta je bia samenon govori, “evo ih trče” ja mu govorin “jebiga neoj bižat i neoj se okricat pa šta bude da bude, nisu valjda tolke picke” jedno sekund ipo nakon stasan ja to reka njemu uleče šaka sa leđa u vilicu i instant pada na pod. Ja pokusavan drzat gard al kurac njih je deset ako ne i više i neznan ni sam više odakle lete šake tako da i ja završavan na podu. Ja nisan ima nista obilježlja al ovi momak sa st3 je ima nasu majcu ispod neke “nike” jakete, on je nije tija dat nikako pa su mu je ovi rasparali i tako dobili “trofej” u komadima hahaha. Ja se dižen na noge i vidin njih jedno 15ak brzin hodon biži ća. Sta je zanimljivo dok su oni nas lemali oni lik šta stoji na kolodvoru, oni sa lampadinon ogromnon, ma znate bogati, e taj je bija jedno 5 metara udaljen od nas i lik samo gleda i ka ništa. Kako san se diga nanoge vidin taj lik stoji tu i samo mrtvo gleda, ja dolazin do njega, brišen rukon krvavu facu i pljucan krv iz usta kazen “stae kralju stasi samo gleda a” kaze lik “a sta cu van ja” hahaha oj jebenti sve. Nakon dvi min doletia neki pandur koji je ka tria cuvat ovi kolodvor al je po kasnijoj prici ka bija na drugon dijelu kolodvora i nista nije vidija. On nas je tu zapisa ka i doslae hitna, odveli su nas ovi na rebro sta nie ni cudno jer san ja bia izkasapljen totalno dok ovon momku ni kap krvi nie izasla iz tila. Dode meni taj nalaz, ja molin boga da mi nije nista da se mogu nekako odšlepat do Koprivnice, u nalazu stoji da mi nije nista puklo. Ja gledan i nevirujen i pucan od srice sta netrian ostat u jebenoj bolnici nego mogu na utakmicu. Al jebeno cekamo njegov nalaz jos uvik, prolazi jebene tri ure, govorin ja njemu “daj jebate odi tamo na pult jebi in mater nemoguce da in tria tri ure” i ode on tamo kaze ženska na pultu “ajme oprosti nalaz je vec tu dva sata al smo te zaboravili zvat” oj jebenti sve, jeben sve mrtvo i zivo po drugi put u jednon danu. A neka simpaticna pandurka bila nan ka pratnja u bolnici i ona neoze virovat. Cita on taj nalaz i kaze pukla neka kost ispod jezika, po treci put jeben sve zivo i nezivo u jednon danu. Nista pitan ja njega stacemo sad, jer on mora ostat u bolnici jos dva dana, kaze on “aj ti gori ja cu gledat na televiziji” i nasmije se. Pitan ja tu pandurku stacemo kaze ona ka posto je njemu to bila teza ozljeda da moran ic na neki razgovor u panduriu i onda san slobodan, ja kazen aj moze. Do tad san ja vec sredija prijevoz do Koprivnice, jedna cura je rekla da me moze odbacit (falati ako ovo citas) i da ce doc za petnajst minuti. Dolazin ja tamo govori mi pandurka da je taj krim pandur negdi na nekoj provali u poštu i da cu morat cekat jedno uru vrimena da on dode. Opet jeben sve zivo i mrtvo po ko zna koji put al najvise mi je bilo zaj ove cure sta je dosla sa totalno druge strane grada po mene i sad joj kazen da mi nedaju nigdi, jebajiga. Tu su mi živci vec otisli u picku materinu al stacu. Dolazi taj pandur nakon dobrih uru ipo dvi i sad trian ja tu pricat sa njin, on pokusava izvuc iz mene sta god moze a ja kontan “kolke god picke jesu tih desetak momaka necu nista govorit pandurima”. I nista da ja taj neki intervju sta je vec neznan ni ja i tad je vec bilo kasno da se došlepan do Koprivnice i tako priča sa naslovon “Gostovanje u Koprivnici” završava u Zagrebu. (momak sa st3 se oporavia nakon lezanja tri tjedna doma)…