Gostovanje Varvara u Beogradu.
Zvezda – Budućnost
autor: Čaka Ivanović
Bila je to godina pred bombardovanje kada smo imali dobro gostovanje u Beogradu na basketu protiv Crvene Zvezde. Nas je oko 250 krenulo vozom u petak veče. Već rano ujutru smo počeli da pijemo i da se sprdamo po kvartu, još kad odnekud naiđoše trubači, nastala je “vriska” od zajebancije. Uveče na željezničkoj stanici sjajna brojka, ekipa za poštovanje. U vozu smo bili odvojeni u zadnjih par vagona i kako je isti krenuo tako je u kupeima nastala “anarhija”, pilo se , “duvalo” … Sastav ekipe je bio veoma zanimljiv! Bilo je tu bivših robijaša, sportista, glumaca. Ja sam se smjestio sa par momaka u jednom izbucanom kupeu, gdje smo odmah podijelili karte i odigrali koju partiju “Zinga” i “Fircika” i uz mnogo dobre šale vrijeme nam je brzo prolazilo.

Kad smo ušli u Srbiju legao sam da spavam. Probudiše me negdje u Valjevo, par momaka sa suzama u očima ali onim od smijanja : “Čale dođi ovo da vidiš molim te”. Ustajem onako mamuran i ulazim u kupe gdje je bla neka gospođa od nekih 60 godina, švercerka cigara! Našla utočište od policije na najgore moguće mjesto što je mogla naći. Naime, dotična je bježeći od policije došla u naš vagon i pitala momke može li da se sakrije sa dvije torbe “krmače” pune “Marllbora” i “Pall Mal-a” u kupe jer je tu neće niko dirat’. Vidjevši takvu metu, momci su je kulturno smjestili i ponudili piće i sendviče, kao i “specijalni duvan sa Cetinja” i tako se gospođa opuštila i prepuštila čarima “duvana sa Cetinja”, i u trenutku kad ja nailazim žena stoji, stavila naš šal oko vrata i iz sveg mozga salutira kao neonacista i pjeva : “Sisaj Zvezdo, Sisaj Zvezdo ale ale”. Takav prizor nikad neću zaboraviti.

U Beograd smo stigli oko 7 ujutru i vidim policija ulazi u naš vagon i vodi ih dotična žena i plače! “NEMA CIGARA,SVI VARVARI SU PUŠILI MALBORO !! “. Kako je zaspala, od onog “duvana sa Cetinja” momci su se počastili skupim cigaretama. Policija joj ‘ladno odgovori : “pa ko ti je kriv kad putuješ sa ludacima.”
Nakon toga ide izlazak iz voza i pjevanje do centra grada. Tog dana je bilo par tuča sa “Delijama” i to žestokih koje su svi mediji zabilježili. Kasnije nam se priključilo i tridesetak “Varvara” iz Beograda, većinom studenti.

“Jednog našeg jurio je pandur baš dugo i ovaj pobjegne u neku kuću, uleti u dvorište i sakrije se a izleti gazda kuće i pita ko je i što je, a ovaj : „Ja iz Momišića“- veli „Juri me milicija“, a ovaj se zbunio dok mu je ovaj objasnio da je iz Podgorice i da je na utakmicu došao.”
ilustracija

(piše: Čaka Ivanović)

Kao i svaki put, razdvojili smo se kad smo došli u Beograd na više grupa, neko je išao kod đevojke, cakaneko kod rodbine, ja sam sa par drugova bio u centru i uživali smo na zubatom suncu. Veliki dio “Varvara” je bio smješten kod terszijske česme, mjesto gdje se okupljamo kad smo u BG, i pivnica “Cazina”. Taj dan je u BG gostovao i naš FK Budućnost i komentarisali smo da bi mogli da posjetimo Karaburmu (OFK Beograd). Negdje poslije podneva u jednom restoranu gdje smo uživali u čarima srpske kuhinje, ulijeće par varvara i panično govore:“P..i su cigani prosuli glavu bocom, napali su naše u centru blizu hotela “Moskva.” Ja i par momaka sa velikim zalogajem u ustima, trkom se uputismo prema Mažestiku (hotel) gdje je bila grupa od jedno 30-ak Varvara, i prepričavahu događaj kako su napali naše. Naime, par Varvara je sjeđelo kod “Moskve” i u međuvremenu je naišlo par “cigana” sa šalovima i ovi naši im dobacili a ovi ih iskulirali. Poslije 15 minuta pojavila se veća grupa “cigana”, bili su to HEROES (podgrupa “Delija”) i odmah jurnuli za našima. Tog dana je i hotel-moskva-belgradeCrvena Zvezda imala utakmicu pa su se zbog toga kroz grad vrzmale grupe “Delija”. Nastala je jurnjava, ovi naši su bježali pored restorana gdje u tom trenutku ručalo 10 Varvara koji su odmah izlećeli van ne znajući da ovih ima više. Njihova grupa se razvukla u toj jurnjavi, i nijesu bili zajedno što su naši uspjeli da iskoriste i da se pošaketaju sa par pomenutih, dok je dio potrčao za grupom koja je jurila P..u. U jednom trenutku pojavljuje se interventna policija i ulijeće. Većina aktera se razbježala i ostao je samo jedan krupni „delija“ koji je bio uporan i uspio da P..i slomi bocu o glavu. Isti momak nije vidio da ga prati nekoliko Varvara, da bi nakon relativno kratkog vremena nastalo „špicanje“ i brutalno prebijanje lika. Policija je kasnije pohapsila sve momke, osim ovog koji je ostao da leži. Njega je povela isto “rotacija” ali druge službe. Čuvši priču, okupilo se nas još 70-ak tako da nas je bilo preko 100 nakon čega pada dogovor da idemo kroz BG i ako naiđemo na „Delije“ – BIJEMO SE!

U jednom momentu mi javljaju da ove naše drže u „29 novembar“ i da će ih držati par dana. Iznervirah se! Odmah smo počeli da se dogovaramo kako da izvučemo naše i uputili se ka MUP-u (SUP-u). Ali prije nego smo stigli ispred MUP-a moram naglasiti da smo imali još jednu žestoku tuču na tom putu. Naime, dok smo šetali neko me zovnu „Čale Čale evo ih, jedno 7-8 momaka“ – bjehu momčine u majice Red Star i šalove. Išli su prema nama, a nas 30 ide prema njima i onako napucani gledaju nas bez straha, odmah smo jurnuli na njih i počela je žestoka tuča, ovi su se muški branili ali smo ih onako bijesni zbog face P….e bruo sve pod noge bačili i propisno ih zgazili. Lik do mene iz PG bješe razbijenog nosa, a meni bješe rana na ćevanicu od zuba. Pobjegli smo od murije, ja u kafić odmah stavio naočare skinuo šal i naručio kafu. Prolaze pored mene, hapse nedužne a ja digao ruku i tražim konobara.Uhapšen-poljski-navijač
Jednog našeg člana jurio je pandur baš dugo i ovaj pobjegne u neku kuću, uleti u dvorište i sakrije se a izleti gazda kuće i pita ko je i što je, a ovaj „Ja iz momišića“- veli „Juri me milicija“, a ovaj se zbunio dok mu je ovaj objasnio da je iz PG i da je na utakmicu došao. A ovaj čovjek je bio žešći opozicionar, u kuću sve slike Vuka Draškovića, svašta je pričao za Sloba, Komuniste i miliciju, tako da je sa zadovoljstvom prihvatio brata iz Njegoševe zemlje.

Poslije „peglanja“ nastavismo put do naših u policijsku stanicu. Pade mi na pamet ideja da dođemo tamo i navijamo, i tražimo da nam pušte drugove. Nas 100 se uputilo ka stanici i kada smo stigli ja počeh pjesmu : „ale ale ale ale puštite nam drugove“ (na melodiju pjesme „uprava napolje“). Počeše da izlaze policajci na prozore, silaze dolje, prave formaciju oko ulaza, nastaju tenzije, pjeva se, pale baklje ispred SUP-a, ludilo! Policije sve više, zakrčen saobraćaj! U jedan mah ja i još jedan stariji varvar tražimo glavnog da pričamo. Prihvatatiše i silazi glavni! Ni manje ni više nego – CRNOGORAC! (Naravno, vole policiju naši ljudi.) Bješe iz Bjelopavlića, i viknu : „Uh cikotići vazda mi frku pravite u BG“. Onda ide ona stara : „Okle si ti, čegović si ti“ i tako se pronađe rod sa nekim od nas i veli : „Aj puštiću vi ove ali pazite, ovo je BG, nema zajebancije, nije vam ovo PG pa da se ku…te“, i tako uz pjesmu, naši izlaze iz čuvenog „29 Novembra“.

Karaburma
Kad smo pokupili ove iz policijske stanice krenusmo put Karaburme, istorijskog stadiona. Bilo OFKnas je više od „Plave Unije“ a ni oni nijesu znali da dolazimo jer u to vrijeme smo imali loš odnos sa upravom fudbalskog kluba. Navijanje solidno, mi onako napaljeni zbog tuče i vađenja ovih iz milicije, vičemo, pjevamo a OFK Beograd nas puni, peglaju nas „Romantičari“ ka majicu dugija rukava. Krenuli smo pred kraj neđe van uz povike „Uprava napolje“ (OFK-a je ja mislim vodila 4:1) a Unija je u toku utakmice nas napala na tribini, gađali su nas kamenjem ali samo njih par, tu je bilo ponovo cimanja sa policijom, „pade“ po neki pendrek a i poziv za fer tuču za žandarima. Međutim, sve se brzo smirilo.
Zanimljivo je da sam nakon desetak godina posle ovoga događaja stekao velike prijatelje sa dotičnima što su nas gađali, lični prijatelj sa „Unijom“ a i kao grupe se poštujemo iako nijesmo u zvanično prijateljskim odnosima.
Uglavnom, okupili smo se kod česme, nas oko 300 put Pionira krenusmo pješke kroz BG, pjeva se, provocira, pale baklje, neko diže tri neko dva prsta, neko krade…Kako ide korteo, kolona sjajna kao da nas je 800. U jednom momentu neki tipovi (da li „Delije“ ili ne znam ko) ulijeću autom u nas i udaraju par likova ali ništa strašno. Murija, koje je bilo mnogo, počinje da bije momke i to brutalno čak smo i mi razdvajali .Ubili su ih od batina i još su htjeli da nije nas bilo. Na putu do „Pionira“ imali smo tzv. „čekalice“,“Delija“ , „Unije“ i „Zemunaca“ i sve završilo na gađanju, ali o tome sa „Unijom“ će vam ispričati njihovi momci.

Pionir
Puno naboja i nervoze na pretresu, bilo je i udaranja ali uđosmo nekako. Pionir pun, „Delije počele da navijaju sat prije početka, a kako mi uđosmo zagrmje čitav „Pionir“. Se…a je neprimjetno otišao onamo iza semafora da ga murija ne provali i onako odjednom vadi šal i bukvalno uđe u njihov kop, milicija je smirila situaciju odmah a S….u poćeraše nazad. Utakmica počinje, navijanje sjajno, vrijeđamo se obostrano, bilo je svakakvih pjesama, jedan varvar pjan se skide i pokazuje guzicu i to dugo traje. Nekom policajcu dosadi u jedan mah pa ga opiči onako i veli „Ajde bre obuci se!“ Umrli smo od smijeha. Jedan naš je trebao da popije dozu za glavu, a nema vode i neće da ga pušte a on maše images 1papirima i viče : „Ja sam lud, ja sam lud, vidii” i puštiše ga u WC. Izgubili smo tu utakmicu ali je navijanje uz sva prepucavanja bilo odlično. Primijetili smo u kopu pored nas nekoliko likova – “Grobara“ iz BG koji su ustajali i apluadirali na naše pjesme i koševe. Glavni komandir me zvao posle utakmice i pitao vraćemo li se odmah za PG, ja sam mu potvrdio i on predamnom i još par momaka zove želježničku stanicu i naređuje da se voz zaustavi, nama dovedu „harmonike“ i da nas voze do Štajge, profesionalac i ljudina bješe. Donesoše nam koju bocu vode i on poželi srećan put i ovi komandiri ostali. Nijesmo navikli na ljubaznost milicije ovakvu, pogotovo u CG, a ni danas nijesu bolji ništa. Uglavnom puni emocija, događaja, priča, bilo je još par tuča kroz BG o kojima ne znam zasigurno, bježali su naši ali i jurili. Povratak je bio interesantan , bilo je opet nekih tetki, bilo je i onih bezobraznih „teta“ što se „daju“. Odlično gostovanje, ali je tada bilo mnoooogo bolje, imali smo gdje ići, gostovat, pobiti se, provesti se, a sad sve se svodi na putovanja kroz sela i tuče sa policijom. Nego, o tome neki drugi put!

PODIJELI