Stariji intervju sa pripadnikom navijacke grupe Taurunum Boys koji je uzet sa portala Svet navijaca

TAURUNUM BOYS – zajednički je naziv za sve navijače F.K. Zemun. Prvo organizovano bodrenje kluba, koji se tada zvao F.K. Galenika, datira još od sredine osamdesetih, tačnije 1986. godine kada dolazi do pojave i stvaranja prvih navijačkih grupa. Tadašnje grupe: Testas Caldas, Pajtosi i Godfathers dolaze na ideju da se okupe pod jednim imenom 1987. godine.

Za ime i zaštitni znak grupe uzet je latinski naziv grada Zemuna – Taurunum. U to vreme F.K. Galenika takmiči se u Srpskoj ligi, a Taurunum je bio smešten na severnoj tribini, koja je uvek bila prepuna.

Nedugo zatim ostvaruje se prijateljski kontakt sa momcima iz Pančeva i Taurunum dobija sekciju navijača iz Pančeva pod imenom Rangers.Ova grupa je redovno dolazila na utakmice, kako kod kuće tako i na gostovanja sa transparentom Supporters Pančevo i Rangers.

F.K. Galenika menja ime u F.K. Zemun 1990.godine, međutim ubrzo dolazi do rata, ekonomskih sankcija, mnogi navijači odlaze u rat, dolazi do naglog pada kvaliteta fudbala, što sve zajedno doprinosi da stadioni budu sve manje posećeni, a navijačke grupe budu sve manje i manje.

U tom periodu Taurunum stagnira ali se navijačka kultura održava i što je još bitnije prenosi se na mlađe generacije.Za prekretnicu organizovanog navijanja uzima se 1995.godina, kada mlađi deo navijača sa istočne tribine polako preuzima odgovornost u organizovanju i vođenju grupe (pre svih THE BOYS – DRAGONS), sa tada već novim imenom Taurunum Boys.

Jasna ideja i cilj grupe, kako bi sve digli na viši nivo i kako bi Zemun kao grad i naravno fudbalski klub dobio navijače kakve zaslužuje, pokreće se sve iz početka. Moto Taurunum Boys-a je – jedan grad, jedan klub, samo Zemun.- Izazov je prihvaćen i iz dana u dan sve je više ljudi koji se okreću svom gradskom klubu.

Postavljen zadatak je dao rezultate tako da je od tada grupa sve organizovanija i brojnija.Danas Taurunum Boys su jedna od retkih manjih grupa koje mogu da se pohvale time da dugi niz godina nisu propustili nijednu utakmicu svog kluba, bilo kod kuće ili na gostovanju.

Za nas ne postoje nikakvi izgovori i svaka utakmica je novi izazov i mi ćemo uvek biti tu da branimo ime i čast kluba. Nikada od svog osnivanja nismo davali političku podršku ni jednoj stranci, jer je naša politika pre svega Zemun i Srbija, a naša stranka se zove Tarunum Boys!

Intervju sa jednim od članova

Možeš li nam reći nešto više o sebi?

– Zdravo, radije ne bi rekao svoje ime javno. Ultras sam već 17 godina. Počeo sam u sezoni 1993/94. Sada imam 33 godine.

Možemo li početi tako što ćeš nam reći nešto više o svojoj grupi?

– Istorija se deli u 4 faze. Prva faza je bila 70ih godina kada su grupe organizovano kamnionima i autobusima išle na utakmice. U to vreme situacija je bila ista igrali kući ili išli na gostovanje. Druga faza počinje sredinom 80 ih, kada ste prvi put mogli da vidite barjake na stadionima. Prve grupe u Zemunu su bile Testas Caldas, Pajtosi and Godfathers, koje su se posle udružile u grupu Taurunum (1987).

Kada je izbio rat u bivšoj SFRJ, grupa je zapala u veliku krizu, i ređe su se igrale utakmice. Mi smo išli na sve, ali je organizacija bila na niskom nivou. Verujem da to nije slučaj bio samo sa nama već i sa drugim grupama, već i sa drugim manjim grupama. Sve je ovo druga faza u razvoju grupe. Godina 1995-a je vrlo važna za treću fazu razvoja grupe, jer dolazi do razvoja dve podgrupe, koje su bile preduslov za današnje Boys 1995 and Dragons 1995. To su bile mlade grupe koje su se polako razvijale proteklih 16 godina i koje sad predstavljaju Staru Gardu Severnog Zemuna. Sredinom 2000te godine dolazi do ekspanzije grupe kao rezultat dobrog rada gore navedenih grupa. Takođe nastaje grupa Zemun Trg, jako mladi ljudi koji su se okupili oko Nove Garde. Svi zajedno predstavljamo Taurunum Boys. Pod grupe koje smo pomenuli imaju svoje zastave, takođe postoje i grupe koje nose ime delova Zemuna iz kojih dolaze kao što su: Ćukovac, Galenika, Novi Grad, Zemun Polje;

Reci nam nešto više o svom kraju

– Dugi niz godina, Zemun je bio odvojen grad koji ima svoju istoriju kao zaseban grad. Danas je on samo deo Beograda. Kako god nijedan Zemunac nikada to neće prihvatiti, iako je centar Beograda samo na 10 min od Zemuna. Zemun je postao nezavistan od Beograda u svakom smislu potreba; Mnogo se trudimo da održimo našu grupu jakom, da privučemo mlađe navijače da nam se priklone, iako su naši rezultati tanki, klub je u velikim problemima, ali i dalje odolevamo sve jačoj propagandi Delija i Grobara širom Srbije. Što se tiče Delija i Grobara, oni imaju svoje članove u Zemunu naravno. Bilo bi glupo reći da nemaju jer ih imaju širom Srbije. Grobari imaju organizovanu grupu u Zemunu koja ima zastavu, dok Delije imaju grupu ali bez zastave, ali kada se sve svede na neki broj Delija u Zemunu ima više od Grobara, što pokazuje primer da je za grupu Delije Zemun odštampano preko 100 majica i dukseva a da se tačan broj ostalih članova ne zna, često imamo sukobe sa njima pogotovo sa grupm Mangupi, a takođe znamo za osnivanje nove grupe Delija zvane Ježevi čiji su članovi mahom iz Zemuna. Ali ipak naravno i oni znaju kao i mi da je grad naš i da će ostati zeleno-plav. Nastavićemo da se bori za svako dete u kraju, svaki pravi Zemunac mora se priključiti nama. Kada vidimo članove drugih grupa u Zemunu bez razmišljanja ih napadamo.

Zemun je igra jako loše ali od ispadanja u drugu ligu vaša grupa je takoreći eksplodirala, reci nam nešto više o tome?

– Mnogi su misli da će pad u niže lige jako loše uticati na nas, ali ipak se sve to okrenulo i došao je još veći broj navijača. Igranje u trećoj ligi se ispostavilo kao najbolja sezona u proteklih 10 godina. Velika brojnost i pirotehnika, kao i mnogobrojni incidenti – sve je to krasilo našu grupu. I da ponovim, sve loše stavi su naletele na naš nesalomiv stav i inat prema fudbalskom savezu, i sve se to odbilo od nas i dovelo do ekspanzije.

Zemunov najbolji rezultat je bio plasman u finale kupa koji ste igrali protiv Partizana, da li je to ujedno i najbolji nastup grupe?

– Da to jeste najbolji rezultat našeg tima, ali po mom mišljenju najbolji nastup grupe je bio u polufinalu protiv OFK Beograda, kada je oko 1000 navijača bilo u kopu. Bilo nas je više nego protiv Partizana, verovatno iz mržnje prema navijačima OFK-a Unionistima. Što se tiče samog finala ceo dan smo proveli u gradu pripremajući koreografiju, pevajući pesme, družeći se.. Bilo nas je oko 700.

Imate li neku prijateljsku grupu?

– Imamo bratksu i prijateljsku grupu. Naša braća su Crveni Đavoli(Red Devils) iz Kragujevca, i u ovim smo odnosima od 1998 godine. Sve je počelo kada je jedan naš član koji je putovao u Kragujevac i imao familiju tamo, pozvao nas da navijamo za Radnički koji se borio da uđe u Super Ligu. Od tada naše bratsvo raste i sada se proteže do najmlađih generacija.

Imamo prijateljske odnose sa navijačima Iraklis-a iz Soluna (Thessaloniki) (Greece). Grupa im se zove Autonomo, i imamo odlične prijateljske odnose sa navijačima iz njihovih kluba: Autonomo Kilkis, Kavala and Trilofos. Posete su vrlo česte. Posetili smo ih nekoliko puta tokom derbija, a poslednji je bio protiv Panatinaikos-a. Oni su nas posetili nekoliko puta, najveća grupa njih je došla kada smo proslavljali povratak iz druge u prvu ligu. Prijateljstvo je počelo kada su neki naši članovi došli u kontakt sa grcima na letovanju, i onda se to prijateljstvo jednostavno proširilo. Ipak, njihova grupa je dosta veća od naše i na njih ne gledamo kao na braću već kao prijatelje grupe.

Tuče?

– Svima su pozanate naše tuče sa Firmom, iz Novog sada. Zatim bi pomenuo tuču sa navijačima OFK Beograda u Zemunu pre 5 godina, koji mnogi nazaivaju tučom sa najviše prolivene krvi u Srbiji. Takođe imali smo mnogo sukoba i sa Delijama i Grobarima, i pre 6 godina sa navijačima Rada Forsima. Ranije su nam najveći neprijatelji bili Unionisti, sa kojima smo imali prvu zakazanu tuču koju smo dobili. Sada su naši neprijatelji Firma i Unionisti (Plava Unija). Pošto već dugo ne igramo u Super Ligi, onda ni nema nekih sukoba, jer su grupe u trećoj ligi neorganizovane i jedva da postoje.

Taurunum bojs navijaci fudbalera Zemuna na utakmici prvenstva Srbije i Crne Gore protiv Partizana na stadionu Zemuna
07.11.2004. godine
Foto: Marko Metlas

2008 godine ste otišli na gostovanje u Novi Pazar, kako se to završilo?

– Bilo je kao na filmu. Otišli smo tamo 2 dana ranije, iznajmili smo kuću u kojoj smo trebali da budemo do dana kad počne utakmica. Nalazili smo se u gradu u malim grupama, ispostavilo se da nas je vozač taksija prijavio policiji, koja je posle došla sa specijalnim jedinicama rano ujutru, blokirala kuću i ceo kraj oko kuće, kao da smo u Al Kaidi. Probali smo ponovo prošle godine, čak smo se i približili stadionu, ali nas je ipak policija primetila u kafiću. Vratili su nas nazad za Zemun.

Da li pratite nacionalni tim?

– Moćemo sa ponosom reći da smo među prvima počeli da pratimo nacionalni tim. Posetili smo Sarajevo, Brisel, Rumuniju, Pariz, Đenovu i mnoge druge evropske gradove i države. Kada nacionalni tim igra u Srbiji ne idemo organizovano ali svakako se neki od članova mogu organizovati.

Organizacija unutar grupe? Da li imate klub navijača?

– Nemamo tipičan prostor za grupu ali imamo – kafić koji nam sasvim odgovara. Kada idemo na gostovanja obično idemo autobusima ili vozom. Sami plaćamo troškove jer je klub u jako lošoj situaciji; čak i da nije ni kad mu ne bi uzeli pare. Nemamo nikakav oglasnik ali često pravimo sami promotivna sredstva.

Ultra scena u Srbiji danas?

– Trenutno je u Srbiji status kvo. Trenutno je u Srbiji na snazi jednogodišnji dogovor o ne napadanju i mi ga poštujemo. Bilo je vreme da počnu da se poštuju stari kodeksi, i da se zaustave sa loša dešavanjana. Podržaćemo sve što će ojačati našu navijačku scenu, a ako je potrebno možemo biti neutralna grupa i incijatori ovakvih akcija. Ovo je sve veoma teško zbog prošlosti i jako mnogo mržnje ali sa obzirom da je u proteklih 4 meseca smanjen broj navijačkih tuča a takođe nije bilo ni poginulih izgleda da uspevamo.

PODIJELI