Intervju od pre 10-ak godina sa Englezom koji navija za OFK Beograd

Metju Vajt navijač je OFK Beograda već osam godina. Rođeni Stokporćanin i fan lokalnog Stokport Kauntija u Beograd je došao zbog studija srpskog jezika. Kako je fudbal sastavni deo njegovg života, Met je rešio da i u Srbiji vikende provodi na stadionu.

Svoju prvu utakmicu pogledao je sa kolegama iz Japana, koji su fascinirani likom i delom Dragana Stojkovića, poželeli da gledaju Crvenu Zvezdu. Sa prijateljima je pogledao još nekoliko utakmica crveno-belih, između ostalih, za njega presudnu, protiv OFK Beograda na Karaburmi. Tada je naš klub golom Miše Kolakovića slavio sa 1:0. Od tada za Meta u Beogradu postoji samo jedan klub. Fasciniran hrabrom i požrtvovanom igrom momaka u plavo-belom, kao i fantastičnim bodrenjem kluba, od strane malobrojnih ali po Metu pravih, iskrenih i na svoj grad i klub ponosnih navijača, rešio je da od tada, kada je u Beogradu, subote provodi na Omladinskom stadionu. Ne malu ulogu u tome, odigrale su i plavo-bele boje, koje naš klub deli sa Stokport Kauntijem.

Met je završio svoje školovanje, i sada živi i radi u Londonu. Ipak, za Beograd ga vežu najlepše uspomene i koristi svaku priliku da se vrati njemu, i naravno OFK Beogradu. Poslednja u nizu utakmica koje je pogledao, bila je prošlonedeljna pobeda našeg tima protiv Vojvodine. Iskoristili smo priliku da sa njim porazgovaramo za naš sajt.

V: Kako ti se čini ova sezona i da li uspevaš da pratiš igre OFK Beograda?

M: Uglavnom se informišem preko interneta. Ono što me facinira je neverovatno duga zimska pauza u Srbiji. Mislim da bi sistem takmičenja nekako trebalo da se promeni. Čini mi se da je tri meseca bez fudbala predugačak period. Kada sam poslednji put u Beogradu proveo duži vremenski period, plavo belima nije išlo baš najbolje. U poslednjem kolu spasili smo se ispadanja. Baš protiv Vojvodine. Ipak na kraju smo se nekako spasili. Nevrovatno, da je i pored toliko loše igre i rezultata atmosfera bila krajne pozitivna. Navijači su potpuno predano pružali podršku klubu do samog kraja. A kada je na kraju u utakmici protiv Vojvodine izboren opstanak slavlje posle utakmice je bilo kulminacija te pozitivne atmosfere. Tako da u odnosu na niz utakmica koje sam tada pogledao, današnji tim i igra izgledaju dosta bolje. Drago mi je da svojim prisustvom donosim OFK Beogradu dobre rezultate protiv Vojvodine.

V: Ocena utakmice?

M: Činilo mi se da Vojvodina ima kvalitetniji tim. U ostalom tako je govorila i tabela. Nisam očekivao da će Beograd da pobedi. Mislio sam da će konačan rezultat biti 0:0. Tokom utakmice činilo mi se da bi Vojvodini taj rezultat i odgovarao. Ipak, ostaje utisak da su momci u plavo-belom, više želeli pobedu. Nismo stvarali mnogo šansi ali video sam tvrdu i borbenu igru na sredini terena, koju nipošto nismo želeli da prepustimo Vojvodini.

V: Da li ti se neko posebno dopao od igrača i koje igrače pamtiš?

M: Malo sam tu i nisam pogeldao puno utakmica ove sezone ali ako nekog moram da izdvojim, onda bi to bili: Lukač, Rodić, Nikolić i Purović. Purović izgleda impozantno. Nisam imao prilike ranije da ga gledam i moram da priznam da sam očekivao malo više, nadam se da će do kraja sezone povratiti formu. Od starijih igrača, po dobru pamtim Ivanovića i Radišu Ilića koji je imao fantastičan odnos sa navijačima i koji je dok je branio bio srce tima. Posebno mi je drago što je Ivanović uspeo u Engleskoj i na neki način sam ponosan na njega.

V: Kada ćemo te ponovo videti?

M: Putujem nazad u London u četvrtak i na žalost neću gledati sledeću utakmicu u Subotici. Gostovanja su za mene uvek poseban doživljaj. Posebno se sećam prošlogodišnjg odlaska u Smederevo. Ipak, planiram da se do kraj sezone još jednom vratim u Beograd i da ispratim OFK na, nadam se, evropskom putu.

PODIJELI