Istočna Njemačka se nekada mogla pohvaliti s nekoliko izvrsnih timova. Lokomotiva, Dinamo Drezden i Magdeburg su samo neki od njih. Danas se ovi klubovi bore za opstanak u ligi, ali i protiv izgrednika na tribinama.

Profesionalnim fudbalerima sa istoka Njemačke prijeti da postanu potpuno beznačajni u ovom sportu. Timovi sa zvučnim imenima, timovi koji su nekada osvajali i evropske kupove kao što su 1. FC Magdeburg, Dinamo Drezden, Karl Cajs Jena, ili Lokomotiva Lajpcig danas uglavnom igraju u nižim i amaterskim ligama.

Heidrich smatra da postoji samo jedan izlaz iz krize: “Moramo zasukati rukave i pokušati da uspostavimo strukture koje će omogućiti solidan rad i tako stvoriti šansu za put ka vrhu.”, kaže bivši reprezentativac DDR-a i dodaje: “Nakon ujedinjenja Njemačke došlo je do velikih promjena. Morali smo se uklopiti u nove strukture i tu smo napravili velike greške.”

Posebnu odgovornost za te greške snose odgovorni u klubovima. Oni su pozicije koristili za privatni uspon, bez vizija za razvoj. Iza njih su ostali prezaduženi klubovi, a malo toga se uradilo kako bi ti klubovi napredovali.

Fudbalski savez ulaže milione

Pri tome je Njemački fudbalski savez uložio milione eura u programe za podršku talenata na istoku, u izgradnju sportskih objekata, poput arene u Lajpcigu. Na istoku Njemačke djeluje 15 sportskih škola koje se finansiraju novcem saveza. Bilježe se i prvi uspjesi. U njemačkim reprezentacijama za mlade od 15 i 16 godina ima veliki broj igrača iz klubova sa istoka.

Stadioni – poligoni za izazivanje nereda

Fudbal na istoku ove zemlje ima i ozbiljan problem: skoro redovno se na utakmicama dešavaju izgredi u koje su umiješani nasilni navijači. Ispadi često imaju rasističku i diskriminirajuću pozadinu.

Tokom prošle godine su zabilježeni neredi u Drezdenu, Erfurtu, Jeni, pa i u Berlinu. Steffen Heidrich pokušava da relativizira stvari: “Mislim da to nije problem samo na istoku. Problema ima i na zapadu, vidjeli smo to na utakmici Karlsrue-Štutgart. Bilo bi dobro kada bi u fudbalskom savezu razmišljali o oštrim mjerama u cijeloj Njemačkoj.”

Autor: Arnulf Boettcher