Ivan Mate Blazevic-Blato

Danas se navršava prva godišnjica od smrtnog slučaja koji je potresao Split. Na današnji dan 2017 godine je uboden nožem Mate Blažević zvani Blato koji je na licu mjesta ostao mrtav.
Stopom u Tursku na pripreme Hajduka sa 100 kuna (12.50€) u djepu, to mogu samo najhrabriji poput tebe. Ostat češ zapamčen i po požrtvovnosti i hrabrosti u borbi protiv mafije u nogometu, kad si golim rukama išao na ono govno od nečovjeka koji se zove Bruno Marić (nogometni sudac). Ljudi poput tebe, Branka Čipćića – Čipe, Žana Ojdanića i Pave Grubišića – Čabe se više ne radjaju, vi ste bili borci sa ogromnim srcem.

Kobne noći N.G.J. je s prijateljem i dvjema djevojkama došao u navedeni kafić. Za šankom je već sjedio Blažević s nekoliko prijatelja. Netko od njih ih je pokušao pomiriti govoreći da zaborave što je bilo prije. No, N.G.J. je krenuo prema izlazu iz lokala. U tom trenutku, barem prema iskazima nekih svjedoka, Blažević kreće za njim i agresivno odguruje djevojke kako bi došao do Nikole koji je već bio na terasi lokala. Je li htio porazgovarati s njim ili ga udariti, još se ne zna, no N.G.J. tada poseže za nožem i snažno ubada Blaževića u lijevu stranu prsa. Nož mu ostaje u ruci, a navodno je vlasnik kafića skočio i pokušao mu ga oduzeti, ali nije uspio, nego se u naguravanju porezao.

 

 

Blažević je živio u splitskom kvartu Mertojak, a završio je srednju Ekonomsko-birotehničku školu u Splitu. Nakon pauze od nekoliko godina upisao je Pravni fakultet u Splitu na kojem je profesorica engleskog jezika njegova majka Tania Blažević.

“Saznao sam za njegovu smrt jutros iz medija. Cijelo jutro sam na rubu plača, sjećam ga se kao izrazito inteligentnog momka koji je uvijek bio na svoju ruku, ali nije bio naročito problematičan. Bio je dobar učenik, ali vjerujte mi da njemu u životu nije bilo ništa važnije od Hajduka”, kazao je drhtavim glasom za 100posto Davor Ramljak profesor informatike u Ekonomsko-birotehničkoj školi te Blaževićev bivši razrednik.

“Ja cijeli život živim u Splitu, ali takvu ljubav i fanatizam nikad nisam vidio. Pa on je kao jedva punoljetan učenik išao na apsolutno sva gostovanja u Hrvatskoj. Kasnije je išao po Europi, sjećam se da je jednom s prijateljem doslovno sa 100 kuna otišao u Tursku. To je bio njegov život, nije razmišljao o dugoročnim posljedicama. Neplanski je živio iz dana u dan, a sve za kratkoročno zadovoljstvo provedeno na utakmici”, dodaje suprug Branke Ramljak, inače jedan od poznatijih splitskih piciginaša.

Razgovarali smo i s nekim bliskim prijateljima Ivana Mate Blaževića. Svi su redom uznemireni i kažu da ne mogu vjerovati da se ovo dogodilo njihovom vršnjaku s kojim su dijelili školsku klupu i to u gradu u kojem je ne tako nedavno umro njihov vršnjak Tonko Vilibić.

Naši sugovornici htjeli su ostati anonimni. Kako zbog straha od čitave situacije, tako i zbog zaštite dostojanstva pokojnika.

 

Radio sezonski posao kako bi mogao platiti sudske troškove

“Išli smo zajedno u srednju školu, jedno vrijeme smo čak i sjedili skupa u klupi. Ne želim sada zvučati klasično i pričati kako je on bio čudo od momka, ali Blato je bio vrlo inteligentan, snalažljiv, probitačan. Nažalost, dobar dio svoje borbene energije trošio je na pripadnost Torcidi. Ni po čemu u društvu nije odskakao, štoviše bio je tih i rijetko bi pričao, a kada bi pričao to su uglavnom bili njegovi doživljaji s gostovanja na kojima je bio. To su priče o kojima bi trebalo napisati knjigu, da je jedan srednjoškolac proputovao cijelu Europu zbog Hajduka, spavao po vlakovima, kolodvorima i ponekad se danima vraćao autostopom u Split. Te priče zaslužuju biti ukoričene njemu u čast”, kaže nam Blaževićev srednjoškolski kolega (podaci poznati redakciji).

S druge strane, njegova poznanica iz kvarta Mertojak smatra kako su životni problemi za Blaževića počeli onog trenutka kada je izašao iz srednje škole.

“Kad je završio za upravnog referenta valjda je osjetio slobodu, to je bio ultimatum njegove obitelji. Da završi srednju školu, da postane svoj čovjek. Međutim, on se sve više utapao u krugove oko Torcide. Čula sam u kvartu da mu se dive i da ga poštuju članovi Torcide rođeni sedamdesetih godina. Onda možete misliti s kim se družio i kako su ta druženja izgledala. I onaj napad na suca Marića nije bio uvjetovan njegovim psihičkim poremećajem ili agresijom. On samo nije mogao trpjeti nepravdu. Nije mogao trpjeti Hajdukovu štetu koju je onda prouzrokovao taj sudac. Zadnje vrijeme ga nije bilo baš po kvartu, ne znam gdje bi provodio dane, ali čula sam da je počeo raditi nekakvi sezonski posao kako bi mogao platiti sudske troškove. Navodno je bio čvrst u odluci da posloži svoj život napokon. Ovo je velika tragedija, žalosno je što je ovako završilo”, rekla nam je 26-godišnja Splićanka

 

“Biti velik za života je teško, biti velik s 23 godine je nemoguće, a ti si bio jedan od tih, najvećih. Ti ostaješ i dalje među nama i nikad ne okrećeš leđa. ZA VJEČNOST…”

Blato počivao u miru Božjem !!!