Ma nema te sile koja može da me natera da je ne upalim! I da pevam dok ona gori svojim čarobnim sjajem. Ne mogu da objasnim baš lepo šta se sve izdešava u tom minutu, ali znam da bez te svetlosti, dima i zvuka ne mogu.

Sećam se prve baklje koju sam nabavio. Bilo je to davno. Klinac… gledam je i ne verujem. Seo nazad u dvae'es trojku, držim je u džepu od jakne, ne puštam. Šta sam je sve video u glavi dok sam se vozio nazad u kraj…trans, lebdim, slike samo prolaze.

Dolazim u kraj, i pre nego što ću da se nađem sa ortacima, idem u neki štek da je lepo i sam pogledam. Kao da držim zlato, nežno i pažljivo je posmatram, okrećem, gledam. Otvaram da je pomirišem, novi miris koji me totalno obuzima, i koga nisam zaboravio do dana današnjeg. Odlazim da se nađem sa ovima… oni zanemeli.

Iste večeri smo kako smo znali i umeli nabavili još para, i sutra kupili još. Kako dočekati sledeća dva dana do tekme. Stoje mi u sobi, složene, poređane na specijalnom mestu. Koliko puta sam ih uzeo da pogledam još nešto, ne znam ni sam. Došla tekma, odosmo na stadion, dok sam ih delio ortacima… tišina, ozbiljnost, odgovornost. „Palimo posle gola, budite spremni!“, naređenje stiže… i krećemo u bitku, nema preživelih! „'Ajde bre dajte jebeni gol!“, više mislim u sebi, nego što pevam, ali čekam. Navijam, strpljiv sam, ali hoću da puknem od iščekivanja.

PHOTO: Edin Puzic

Držim ruku u džepu, ne puštam je, nijednom nisam tapšao kad je išao deo pesme sa rukama…boli me kurac! Šansa, utrčava ovaj sa leve, sam…evo ga…krećem da je vadim…kad ofsajd. “Jebem ti mater sudija!!!“ derem se na njega, jebeš gol nego zbog baklje… hoću da eksplodiram. Ipak, za par minuta dobar napad, ovaj daje gol…“Hvala ti Bože!“, vadim je, ruke mi drhte…skidam poklopac, par pokreta……“PPPFFFFFFFFFFF….!!!“…ekstaza, delirijum, sreća, sedmica na loto-u, blagostanje, 7. nebo, skidanje mraka, svršavanje…Vidim samo kako svetli, okolo sve crveno, buka, raj, dim, pepeo, a kao zvezde da padaju. Rupa na jakni…boli me uvo, kupiću novu. Omamljen, gledam kako gori, sjaj me zaslepljuje, ne vidim ništa… samo nju kako lepo gori. Minut…kog se i dan danas sećam, i ponovo doživljavam svaki put.

Šta kaže Vikipedija? Baklja je pirotehnička naprava koja hemijskom reakcijom emituje jarku svetlost i toplotu, bez eksplozije. Koristi se za osvetljenje i signalizaciju u vojnoj i civilnoj upotrebi…blablabla…ali prva asocijacija za reč baklja kada spomeneš čoveku je…o čemu i najviše piše u samoj Vikipediji…citiramo: Baklje se najčešće koriste u Evropi i Južnoj Americi na fudbalskim utakmicama u cilju poboljšanja atmosfere na stadionu. Najviše se koriste u zemljama Španiji, Nemačkoj, Švajcerskoj, Srbiji, Hrvatskoj, Italiji i Francuskoj, gde vatreni fudbalski navijači, koji se nazivaju „Ultras“, ih pale na početku, posle gola, ili na kraju kada tim pobedi. Eto…

Već mnogo godina se pale baklje na stadionima širom planete. Poznato je da je uopšte pirotehnika još od drevne Kine redovna pojava prilikom proslava raznih praznika, dogašaja i svečanosti. I dan danas vatrometi i ostala pirotehnička sredstva otvaraju i zatvaraju razne svetkovine, manifestacije, koncerte. Kao i drugi, i navijači su normalni ljudi, i takođe vole da vide na svojim fudbalskim svekovinama malo vizuelne predstave, pa su i sami počeli da koriste pirotehniku. Počeli su južnoamerikanci, ali su evropljani otkrili Ameriku. Italijani su od nje napravili umetnost, i eto kako je dospela i u vikipediju kao jean od najupečatljivijih simbola navijača. Na svakom kontinentu gde se navija, tu gore i baklje.

I Eskimi ne jebenom Severnom polu da igraju fudbal našo bi se neki koji bi upalio baklju. Jer jednostavno ulepšava ceo događaj i doživljaj. Važna utakmica, tvoj tim daje gol…erupcija radosti, za sekund sve oko tebe gori, masa koja skače, eksplozija zvuka i boje zajedno ukomponovana još više ulepšava trenutak i reže ga memoriju. Taj fenomen, bakljada… koja spaja sve navijače u jedan glas, tera ih da još glasnije zapevaju, jer kada gore baklje, to se zna…mora da grmi! Navijnje dok gore baklje na tribini… neverovatan osećaj, to svi znamo. Taj kome se to ne sviđa, taj je budala, bez ljutnje.

Opet, ne poričemo da se ponekad pretera, i da se baklja može iskoristiti ne samo za ono zbog čega ih najviše i palimo. Bićemo iskreni, jer je prosta činjenica da ih navijači zloupotreljavaju ponekad. Jebiga, niko i ništa nije savršeno, pa ni baklja. Međutim, to nije razlog da se zbog nje završava u zatvoru, samo zato što si je upalio na utakmici, i zato što predstavlja nešto što ti je urezano u život.

Navijači bez baklji…pa jebem ti život! Pa makar ležali puna tri meseca… opet će se paliti, to znaju svi. Pogotovu u fudbalski ne toliko razvijenim zemljama, gde atmosfera koju navijačke grupe prave, mnogo više privlače ljude nego sam fudbal, a veliki udeo u svemu tome ima i naravno…

Setimo se legendarnog Zvonka Mihajlovskog:“… i igrači slave vodeći pogodak zajdno sa navijačima na tribini, gde sada gori na desetine „bengalskih vatri“. Sjajna atmosfera zar ne!?“ Sjajan komentator!

Fudbal bez baklji?! Ma važi… to nije fudbal…

PODIJELI