Fudbal u svom najboljem izdanju pruža zatvoreni i stimulativni bijeg koji mnogi ljudi trebaju kako bi zaboravili jad i ludilo koji se dešavaju van stadiona.

Sve je češće, međutim, da takav bijeg vodi do ekstremizma. Michel Platini je jednom prilikom upozorio: „Evropa sada doživljava rast nacionalizma i ekstremizma kakvima već dugo nismo svjedočili. Ovaj opasni trend se također može vidjeti na našim stadionima, budući da je fudbal odraz društva. Imajući u vidu njegovu popularnost, naš sport je barometar bolesti našeg kontinenta. Taj barometar sada upozorava na zabrinjavajuću situaciju.“

Nema sumnje da je porast huliganizma i incidenata desnice na fudbalskim stadionima alarmantan te indikativno ukazuje na šire društvene probleme, a uključivanje tih huligana u politiku desnice u velikoj mjeri van fudbala ustvari je velik i specifičan problem.

Ukrajina

Počinjemo naše putovanje u istočnoj Evropi. Prisjetimo se serije „Extreme“ Rossa Kempa, smještena je u narod pogođen ratom te uključuje nekoliko intervjua s ultrasima koji su se pridružili borbi protiv separatističkih pobunjenika koji traže samoupravu na istoku zemlje.

Mnogi od intervjuiranih su se pridružili ili se borili s batoljonom Azov, jer kako kažu, nacionalna je dužnost braniti svoju zemlju. Članak iz časopisa Esquire, autora Marca Bennettsa, s kraja 2014., naslovljen „Na tribinama najopasnijeg fudbalskog derbija“, također se fokusirao na ukrajinske ultrase. Neki od njih su izjavili da su putujući Evropom na gostujuće utakmice i vidjevši standard života u zemljama EU, osjetili veću želju da podrže bliže odnose sa EU, koje je Viktor Yanukovych slavno odbacio. Kako god, ultrasi su više od ičega izrazili duboku želju da svoju zemlju štite od užasnog djelovanja iz Rusije i spriječe njen raspad. Također se navodi da je veliki broj njih iz cijele države, i različitih klubova, zanemarilo klupsko suparništvo i pridružili se vojnim snagama ujedinjeni protiv veće prijetnje.

AFP PHOTO / GENYA SAVILOV

Od početka Euromajdana, demonstracija koje su bile uvod u građanski rat, postojao je distinktivan element desnice u protestima protiv Yanukovicha. Bez obzira na upozorenje zbog rasističkih elemenata ukrajinskih navijača, prije Eura 2012., interakcija između ultrasa i desničarskih pogleda nije ništa novo u ovom dijelu svijeta. Međutim, želja ultrasa da se aktivnije uključe u majdanske proteste i pruže zaštitu demonstrantima od vladinih snajpera ili kasnije, naoružanih separatista, te bore na prvim linijama fronta, predstavlja fundamentalni zaokret.

Odbrana „domovine“ je bez sumnje nešto s čim se većina ljudi može saosjećati , a uključivanje u politiku i rat nisu nužno loše stvari, naročito ako zemlju treba braniti od ruske agresije. Gdje ovo uključivanje može stvoriti probleme, kao što je to često slučaj s građanskim ratom, je kada grupe postanu suviše moćne da ih država kontrolira i kada „zaštita domovine“ izraste u progon svih koji etnički nisu vezani za to područje. Ovo često vodi do osvetništva, selektivne pravde i lokalnog rasizma. Vraćanje u stanje mira i stabilnosti poslije konflikta može učiniti još težim.

Krajnja desnica već dugi niz godina širom Evrope privlači razočarane i zbunjene fudbalske huligane. Budući da se huliganizam prati, ograničen skoro do izumiranja, a stadioni su zabranili unošenje ekstremističkih navijačkih transparenata, huligani od ranije su morali pronaći druge načine kroz koje će prakticirati svoju ljutnju i nezadovoljstvo društvom koje nikako ne uspijeva prepoznati njihov životni stil ili pogled na svijet kao legitiman. Široko rasprostranjeno nametanje represije nakon finansijske krize i općeg ekonomskog pada koji je pogodio eurozonu kao rezultat je dovelo do, i niko nije iznenađen, porasta esktremnih grupa koje šire nacionalizam pomiješan sa anti-imigrantskim osjećajima. Njemačka i Grčka su pogođene na različite načine interakcijom huliganizma i desničarskih političkih stavova.

Njemačka

U Njemačkoj, populistički pokret Pegida privlači veliki broj pristalica od modernih konzervativaca do neo-nacističkih frakcija i fudbalskih huligana. Njihov slogan, kratica od „Patriote Evropljani protiv islamizacije zapada“, predstavlja popularnu temu političkih događaja današnje Evrope. Posebno zanimljivo oko pridruživanja huligana u pokret Pegida je što se može gledati kao produžetak onoga što je Der Spiegel u novembru 2013. opisao kao razvoj fenomena „gnuhonnters“ ili „novih lovaca“.

Ova fraza se odnosi na udruživanje preko 17 različitih huliganskih grupa iz cijele Njemačke u ujedinjeni front s motom „drugovi po duhu“. Ovim su huligani privukli podršku ekstremista s krajnje desnice. Povezivanje dviju grupa se ubrzano razvija djelovanjem u Pegidi i ciljanim napadima na policiju i navijačke skupine, pristalice ljevice. Pobuna u Kelnu s kraja oktobra 2014. smatra se direktnom manifestacijom kombiniranog pokreta. Ovakvo ostavljanje po strani tradicionalnog i često žestokog fudbalskog rivalstva, kako bi se ostvario viši cilj ponovnog uspostavljanja, kako oni tvrde „tradicionalnih vrijednosti“, nosi sa sobom veliku opasnost.

IZVOR: VSJ.COM

Iako je podrška ovim skupinama porasla i, iako je došlo do nasilničkih sukoba, njihova interakcija s društvom u centralnoj i sjevernoj Evropi je generalno ostala stvar politike. Kako god, sposobnost da građanske nemire uzrokuju ovakve grupe i da se oni odigraju u fudbalskom kontekstu, ogleda se u ne tako davnim događajima u Grčkoj, zemlji gdje su šavovi društva vidno popucali.

Grčka

26. februara 2015. Grčka super liga je suspendirana nakon nasilja na utakmici Super lige između Olympiakosa i Panathinaikosa. Ovo je bila treća suspenzija fudbala u Grčkoj u toj sezoni nakon smrti navijača na utakmici treće lige i napada na asistenta direktora sudija. Liga je otad ponovo pokrenuta, a nasilje na fudbalskim stadionima nije novi problem u grčkom fudbalu s brojnim prethodnim incidentima.

Međutim, nivo nereda i očita nesposobnost vlasti da se uspješno nosi s problemima velikim dijelom su uzrokovani slomom društva i povezanim usponom retorike krajnje desnice u obliku Zlatne zore. Uspostavljena veza između ove neonacističke stranke i fudbalskih huligana stalno jača otkako je stranka osnovana početkom ‘90-ih.

Osnivači Zlatne zore stvorili su „Plavu armiju“ (Galazia Strati) kao sredstvo „odbrane identiteta“ reprezentacije. Bili su umiješani u nekoliko opasnih slučajeva u vezi s fudbalom, uključujući napade na albanske imigrante u Grčkoj nakon utakmice između dviju zemalja u septembru 2004. i kasnije, kada je FIFA kaznila Fudbalski savez Grčke jer su navijači koristili nacističke pozdrave za vrijeme kvalifikacija za Svjetsko prvenstvo s Rumunijom u novembru 2013.

Ovaj nacionalni nacistički element dopunjava postojeće ultrase s desnice najvećih grčkih klubova. Njihovo posjećivanje utakmica i djelovanje na istima, na međunarodnom i domaćem planu, omogućilo je Zlatnoj zori da regrutira nove mlađe članove i fudbalske huligane. Društveno prihvatanje skupine i njihovih desničarskih pogleda dovelo je do situacije gdje su na određenim područjima zamijenili, ili barem dopunili, policiju kao one koji uvode red. Ovo je dovelo do prethodno opisanih problema, ničim izazvanih napada na imigrante, pristalice ljevice i neobuzdanog osvetništva.

Novi problem?

Skin headsi, ultra-nacionalisti i fašisti, oduvijek su prisutni u fudbalu i političkoj desnici širom Evrope i dalje. Međutim, ono što zastrašuje je stepen do kojeg su se obje strane uvezale. Različite huliganske grupe sada uveliko surađuju (kao što se pokazalo s Pegidom te u Ukrajini), a po strani ostavljaju svoje sportsko rivalstvo kako bi se posvetili onome što smatraju svojim najvećim suparnikom: masovnoj imigraciji i prijetnji islamizacije. Nikada ranije nismo svjedočili tako moćnom panevropskom desničarskom pokretu i lahkoći s kojom su huligani povezani – na nivou međusobnog razumijevanja i oko pitanja kako uspješno jačati članstvo, podršku i snagu muškaraca.

IZVOR: HUFFINGTONPOST

Što se tiče Velike Britanije, ovo se još nije pokazalo kao veći problem, imamo li u vidu relativnu slabost EDL-a (Engleske lige odbrane) i njihovih frakcija. Da li ovo možda sugerira tolerantniji pristup na ovom području? Da li je jača i stabilnija ekonomija (u poređenju s grčkom) ‘razrijedila’ anti-imigrantski osjećaj, ili su Britanci općenito ravnodušni na masovne proteste i građanske nemire? Vjerovatno se radi o kombinaciji sve tri ove stvari uz povećanu dominaciju UKIP-a (Stranke nezavisnosti UK) kao navodno ‘legitimnog’ fronta desničarskih stavova. Njihovo uključivanje u savremenu politiku možda je ublažilo težnje da neki postanu reakcionari ili revolucionari.

Građanski rat, nemiri i ekonomska stagnacija, kad govorimo o Ukrajini, Grčkoj i Njemačkoj, obezbijedili su plodno tlo za desnicu. Izgleda da su se i fudbalski huligani savršeno uklopili osjećajući se marginaliziranim iz „svog sporta“ i „svog društva“ – gorka ljutnja koju su nekada čuvali za navijače lokalnih rivala sada je usmjerena na političku elitu i imigrante za koje vjeruju da su doprinijeli njihovom padu blaženstva i koji nastavljaju ispijati blagodati s već presušenih državnih izvora. U Njemačkoj su se ovi osjećaji možda razvili i iz same frustracije, budući da su decenijama Nijemci bili nesposobni i nespremni javno izražavati osjećaje nacionalnog ponosa

Rješenje?

Reakcija politike potrebna za hvatanje u koštac s ovim problemima prevazilazi stepen ovog teksta, ali postoji nekoliko mjera koje se mogu poduzeti kako bi se spriječila potencijalna šteta. Kad govorimo o dugoročnoj društvenoj harmoniji, imperativ su ekonomski rast i stabilnost. Desnica ne bi trebala biti zanemarena u savremenoj politici i mora se pozvati u politički diskurs te joj dozvoliti da iznese svoje probleme i uzroke nezadovoljstva. Ovo će rezultirati dubljom analizom i odgovornošću. Pozivanje na njihovu kriminalizaciju, kao što se u par navrata desilo u Grčkoj sa Zlatnom zorom, samo će ojačati i radikalizirati pristalice ovih ciljeva.

U isto vrijeme, državni zakon o javnom redu i miru mora ostati centraliziran, a osvetništvo se izbjegavati, žele li Ukrajina i Grčka uspostaviti dugoročnu stabilnost. Nogometna zajednica također ima svoju ulogu i klubovi moraju surađivati s radikalnijim elementima njihovih navijača kako bi pokušali ohrabriti različitost i razumijevanje.

U fudbalu, naročito evropskom, ogroman je broj igrača različitog porijekla. Najbolje lige i takmičenja u igri imaju velike ugovore s TV kućama, ogromne novčane nagrade i naknade od transfera. S druge strane, velike skupine evropskih navijača prelaze na radikalnu desnicu zbog teške ekonomske situacije u Evropi, te njihove marginalizacije i nezadovoljstva zbog primijećene ravnodušnosti vladajuće elite na njihove probleme. Neophodno je odmah se suočiti s ovim problemom i spriječiti da prijetnja od huliganizma i radikalne desničarske politike dovedu do nesagledivih posljedica.

(These Football Times)

PODIJELI