Problemi sa alkoholom, kilažom i povredama sprečili su jednog od najboljih engleskih “veznjaka” svih vremena da postane fudbaler broj jedan. Paul Gascoigne je tokom dvadeset godina aktivnog bavljenja fudbalom redovno punio novinske stranice, kako zbog brilijantnih partija i golova, tako i zbog čestih ispada i ekscesa na fudbalskom terenu ali i izvan njega. Tragično je da je njegova mentalna slabost uvek izbijala u prvi plan pre fudbalskog umeća.

Dok ovo čitate Paul Gascoigne se nalazi u bolnici na severoistoku Engleske gde je primljen početkom januara pošto je kolabirao u svom domu. Prva dijagnoza je bila jaka upala pluća i loša krvna slika, ali je Gazza podvrgnut nizu ispitivanja, između ostalih i testu na sidu čiji se rezultati očekuju svaki dan.


Paul Gascoigne je rođen 27. maja 1967. godine u Gatesheadu, predgrađu Newcastlea. Još kao klinac jurcao je za loptom na terenu lokalnog nižerazrednog kluba. Bio je uvek glavni igrač u timu, ali isto tako i najveće spadalo. Počeo je da trenira sa Newcastleom, a 1982. godine na poziv jednog rođaka otišao je da se oproba u juniorima Ipswicha, koji je tada bio jak prvoligaš na čelu sa slavnim menadžerom Bobbyem Robsonom. Lično je Robsonova reč presudila da se Gazza vrati u Newcastle nakon jednog juniorskog turnira, pošto nije zadovoljio njegov ukus.

Ništa čudno, da baš isti taj Bobby Robson, kada je postao selektor reprenzetacije, nije pozvao Gascoignea u nacionalni tim sedam godina kasnije. Gazza se vratio u Newcastle gde je bio najbolji igrač juniorskog tima. U to vreme mlađi igrači su nakon svakog treninga prvog tima ostajali u svlačionici i čistili kopačke starijih fudbalera. Tako je Gazzi “pripala čast” da glanca obuću legendarnog Kevina Keegana. Pošto mu vršnjaci iz škole nisu verovali da baš on brine o Keeganovim kopačkama, Gazza ih je nakon jednog treninga spakovao u torbu i poneo kući kako bi ih pokazao drugarima.

Ispao je glavna faca u društvu i sve bi bilo ok, da sutradan Keeganove kopačke nije zaboravio u metrou pošto je žurio da stigne u svlačionicu pre svog idola kako niko ne bi primetio da su kopačke iznošene iz kluba. Gazza je 1984. godine među prvim juniorima Newcastlea priključen prvom timu. Imao je neverovatan osećaj za prostor, lopta mu se prosto lepila za nogu i sve je govorilo da će izrasti u velikog vođu tima.

Naredne godine debitovao je na velikoj sceni u crno belom dresu protiv Queens Park Rangersa, a kao kapiten juniroskog tima osvojio je FA kup. Ipak, već tada njegovo ime se sve češće počelo pojavljivati u novinama zbog raznih ispada i budalaština. Početkom 1986. godine na utakmici protiv Birmingham Citya pretukao je na sred terena protivničkog fudbalera Hopkinsa. Naravno, dobio je crveni karton, a kada su ga novinari upitali da objasni svoje ponašanje odgovorio im je: “Morao sam malo da ga naučim pravilima ponašanja. Nije mu ovo Birmingham.” Kasnije se pokajao i javno izvinuo Hopkinsu i celokupnoj fudbalskoj javnosti, a pošto mu je to bio prvi incident, kazna suspenzije mu je ublažena.

Svega par nedelja kasnije Gazza je uhapšen pošto je bio očevidac saobraćajke a nije se zaustavio da pomogne nastradalom čoveku koji je preminuo u bolnici. Uz to nije imao ni vozaču dozvolu. U sledećoj sezoni Paul Gascoigne se ustalio u prvom timu, ali isto tako i na naslovnim stranicama žute štampe. Svom prijatelju Johnu Brothertonu ugovorio je sastanak sa “svojom dugogodišnjom prijateljicom”. Kada je John nakon par dana izlazaka počeo da se zabavlja sa tom devojkom doživeo je šok saznavši da je “ona” ustvari “on”. Naravno Gazza je znao da mu je “prijateljica” transvestit. Ubrzo zatim usledio je još jedan crnjak u Gazzinoj režiji. Klupski saigrač Tonny Cunnigham organizovao je proslavu rođendana u jednom prestižnom noćnom klubu. Gascoigne mu je kao poklon uplatio deset tretmana u solarijumu.

Ništa neobično da Tonny nije bio crnac. Iz dana provedenih u dresu Newcastlea čuvena je fotografija sa utakmice protiv Wimbledonea, na kojoj je Gazza napravio bolnu grimasu pošto ga je protivnički igrač Vinnie Jones (vidi CKM broj 14) maznuo za muda. Nakon utakmice Gascoigne mu je u svlačionicu poslao ružu, a za uzvrat od Vinniea je dobio četku za ribanje WC šolje. Po završetku sezone 1987/88. Paul Gascoigne je bio najtraženiji fudbaler na ostrvu a njegov odlazak iz Newcastlea bio je gotova stvar. Menadžer “crvenih đavola” Alex Ferguson ga je želeo u svom timu, ali je Gazza otišao u London i za velikih dva miliona funti potpisao ugovor sa Tottenhamom. “Ferguson je legenda, ali su u to vreme Spursi bili jači i organizovaniji klub od Uniteda, a njihov trener Terry Venables bio je najbolji trener na ostrvu. Svakom igraču je bio san da ga on trenira.

Kasnije sam po povratku iz Italije na ostrvo, ponovo mogao da potpišem za Manchester United, ali se pojavila ponuda Glasgow Rangersa koju nisam mogao da odbijem”, objasnio je u svojoj autobiografiji Gascoigne. Iste jeseni debitovao je i u dresu reprenzetacije u meču protiv Danske. Forma mu je bila u usponu, a sa Tottenhamom je uspeo da osvoji prvi veliki trofej. U finalu FA kupa 1991. godine Gazza je podigao pobednički pehar nakon pobede nad Nottingham Forestom, iako je teren napustio ranije zbog povrede. Na zagrevanju pred jednu utakmicu navijač Tottenhama ga je pitao da mu posle utakmice pokloni dres. Gascoigne je bez razmišljanja skinuo dres sa sebe i odmah mu ga dao. Trener se našao u čudu pošto mu je glavni igrač ostao bez dresa samo dva minuta pre početka meča. Najbrža varijanta da se dođe do novog Gazzinog dresa bila je da se isti pozajmi iz klupskog šopa. Reprenzetacija Engleske je bila nadomak velikog uspeha na svetskom prvenstvu u Italiji 1990. godine, ali je u polufinalu poražena od Nemaca. Gascoigne je kupio naciju suzama, a odmah po završetku prvenstva na adresu Tottenhama stigla je ponuda rimskog Lazia. Odlazak u Rim je prolongiran pošto se Gazza prvi put u karijeri suočio sa ozbiljnom povredom, prelomom noge. Paul Gascoigne je u leto 1992. ipak potpisao za Lazio za sumu od pet i po miliona funti. Po dolasku na rimski aerodrom čekala ga je čitava svita novinara, a on je osim prvog intervjua uspeo da mazne stjuardesu za zadnjicu. Debitovao je u Laziovom dresu u prijateljskoj utakmici protiv svog bivšeg kluba iz Londona. Postigao je vodeći gol u pobedi Lazia od 3-0 i u 66. minutu napustio teren uz ovacije sa tribina. Bila je to najava njegovog velikog povratka nakon šesnaest meseci odsustvovanja sa terena zbog povrede. Gazza je postao miljenik najvatrenijih Laziovih navijača a često je odlazio i na navijačke sastanke. Na jednom takvom sastanku uoči derbija protiv Rome, sam je napravio zastavu na kojoj je pisalo “C'mon guys”.

Ta zastava danas ukrašava zid Laziove prodavnice suvenira. Ipak Gazza je u Rimu imao više problema nego što je iko očekivao, a zbog brojnih povreda za tri sezone odigrao je samo četrdesetak utakmica. 1993. godina bila je kobna. Prvo je jednoj novinarskoj ekipi podrignuo u mikrofon pred kamerama, za šta je kažnjen od strane kluba sa 9.000 funti. Svega par dana kasnije udario je jednog paparaca koji je pokušao da ga uslika dok se španskim trgom šetao sa budućom suprugom Sheryl. Priveden je u policiju, ali je na urgiranje čelnika kluba ubrzo pušten. Sukobi sa italijanskim novinarima nastavljeni su već idućeg meseca kada je Gascoigne prebio dvojicu u jednom baru u centru Rima. Ponovo je imao problema sa polcijom, ali je dobio uslovnu kaznu. U martu 1993. njegov saigrač, tada još omladinac Alessandro Nesta, slomio mu je nogu na treningu. Usledila je nova duža pauza za Gazzu, koji je po oporavku odigrao još jednu polusezonu za Lazio kada je odlučio da se vrati nazad na ostrvo. 1995. godine potpisao je ugovor sa škotskim Rangersom za koji će veoma uspešno igrati pune tri sezone. Iste godine se i venčao sa dugogodišnjom devojkom, manekenkom Sheryl i mnogi su mislili da se Gazza konačno smirio. Sa svojim novim timom osvojio je dve titule i potpuno spreman dočekao evropsko prvenstvo koje se održavalo baš u Engleskoj. U junu 1996. na utakmici protiv Škotske Gascoigne je postigao fenomenalan gol, koji je kasnije proglašen najlepšim golom u istoriji Wembley stadiona. Tokom evropskog prvenstva, Gazza je ponovo dospeo na naslovne strane novina pošto je na utakmici protiv Španije za vreme intoniranja španske himne vezivao kopačke, zviždao i bekeljio se.

Sa saigračem iz reprenzetacije Stuartom Pearceom, uz dozvolu selektora, otvorio je veliki koncert Sex Pistolsa u Londonu, a krajem godine proglašen je najnekulturnijim sportistom godine. Poraz od Nemačke u polufinalu evropskog prvenstva uticao je na Gazzu veoma depresivno, i od te godine njegova karijera kreće silaznom putanjom. Sve više je viđan pijan po pabovima i noćnim klubovima. U martu 1997. iz čista mira je ošamario jednu ženu koja je prišla da se javi njegovom prijatelju, voditelju sa Sky Newsa. Incident se dogodio svega četiri dana pošto ga je italijanski sud osudio na tri godine zatvora uslovno zbog napada na novinare iz vremena dok je igrao za Lazio. Na derbiju protiv Celtica Gazza je ponovio incident iz 1995. kada je pred navijačima katolika imitirao sviranje frule (vidi CKM broj 9). Rangers se javno izvinuo Celticu zbog “nepromišljenog i bednog” gesta svog igrača kojeg je kaznio sa oduzimanjem jedne nedeljne plate. Iste godine Sheryl podnosi papire za razvod braka pošto ju je muž prebio pred brojnim svedocima tokom snimanja fotografija za neku reklamu. U maju 1998. Paul Gascoigne je odigrao poslednju utakmicu u dresu reprenzetacije. Selektor Glen Hoddle je nameravao da ga pozove na pripreme za svetsko prvenstvo u Francuskoj par meseci kasnije, ali je samo dan pre objavljivanja spiska reprenzetativaca u novinama izašla Gazzina slika kako u gluvo doba noći mrtav pijan jede kebab u nekom restoranu u Londonu, što je Hoddleu bilo dovoljno da definitivno digne ruke od njega.

Gascoigne je napustio Škotsku i potpisao za Middlesbrough, ali je jesenji deo sezone više proveo na klinici za odvikavanje od alkohola nego na terenu. Iz perioda u dresu Boroa najviše će se pamtiti Gazzina dva ispada. Prvo je uspeo da slupa klupski autobus, pošto je seo umesto vozača za volan, nagazio na gas i zakucao bus u zid stadiona, da bi nakon par nedelja posle treninga uleteo potpuno go u klupski restoran da poruči klopu. Tačnije, imao je na sebi samo štucne. Na meču protiv Aston Ville slomio je ruku, da bi se potom preselio u Everton, ali je i tamo za dve sezone odigrao svega četrdesetak utakmica. 2002. godine pojavio se u ulozi stručnog konsultanta ITV-a, komentarišući mečeve sa svetskog prvenstva. Kratko je nosio dres drugoligaša Burnleya, a zatim je potpisao ugovor sa jednim kineskim drugoligašem. Iz Azije je, zbog epidemije sarsa, pobegao nakon odigrane svega četiri utakmice. Prošle godine prihvatio je posao igrača/menadžera engleskog četvrtoligaša Boston Uniteda, ali je na fudbalskom terenu poslednji put viđen u septembru mesecu. Od tada, zbog viška kilograma i lošeg zdravstvenog stanja, više ne igra fudbal. Iako Paul Gascoigne zvanično nije rekao zbogom fudbalu, malo je onih koji veruju da tridesetsedmogodišnji fudbaler, kada i ako izađe iz bolnice, može da se vrati na teren.

Dok je zbog povrede odsustvovao sa terena tokom 1991. na pitanje jedne novinarke koje je nacionalnosti, Gazza je odgovorio: “Church Of England”.

Pun sat nakon završetka jedne utakmice koju je Engleska igrala na Wembleyu, Paul Gascoigne je viđen u pabu nedaleko od stadiona kako blatnjav i u kompletnoj opremi sa drugarima i ostalim navijačima pije pivo.

Na jednom treningu reprenzetacije tadašnji selektor Bobby Robson mu je rekao da je “lud k'o četka”. Gazza se na sutrašnjem treningu pojavio sa četkom zadenutom u štucnu.

Gascoigne je voleo da komunicira sa sudijama na terenu, a često je znao i da se našali na njihov račun. Dok je igrao za Rangers, na utakmici protiv Hiberniana, sudiji su ispali kartoni iz džepa. Gazza ih je podigao i pokazao sudiji crveni karton. Drugom prilikom jedan sudija je visoko podigao ruku signalizirajući faul. Gazza mu je pritrčao i pomirisao ga ispod pazuha.

“U drugom poluvremenu izgledao je kao pinta Guiness piva koja trčkara po terenu”, izjavio je Gascoigne za Paul Incea, (saigrača iz reprenzetacije, inače crnca) koji je zbog povrede drugo poluvreme meča protiv Italije 1998. igrao sa zavojem na glavi.

Kada su ga norveški novinari pred važnu utakmicu dve reprenzetacije upitali da uputi poruku protivniku, Gazza je odgovio kratko: “Fuck Off Norway!”

Lokalnom klubu iz kraja u kojem je rođen, Gatesheadu poklonio je 2001. godine desethiljada funti i javno apelovao preko medija da se klubu pomogne kako bi se izbavio iz dugova i spasao bankrota.

Kada je potpisao za Everton, u leto 2002. gazda najelitnijeg lokalnog noćnog kluba, inače navijač Evertona, zabranio mu je ulazak pošto nije želeo da Gazza svoju snagu troši u njegovom klubu umesto na terenu.

Tokom turneje Engleske reprenzetacije na Novom Zelandu, Gascoigne se šokirao kada mu je u hotelu za doručak poslužen obrok bez slanine: “Zar je moguće da pored ovoliko stoke vi nemate jebenu slaninu!?”, ljutito je pitao konobara.

Za vreme utakmice mladih selekcija Moldavije i Engleske Gazza je na tribinama iskoristio nepažnju Paul Incea i svukao mu gaće. Sve sutrašnje novine objavile su sliku obnažene Inceove zadnjice.

KARIJERA

Newcastle United 1984-1988. 107 nastupa, 25 golova
Tottenham Hotspur 1988-1992. 112 nastupa, 33 gola
Lazio 1992-1995. 47 nastupa, 6 golova
Glasgow Rangers 1995-1998. 104 nastupa, 39 golova
Middlesbrough 1998-2000. 48 nastupa, 4 gola
Everton 2000-2002. 38 nastupa, 1 gol
Burnley 2002. 6 nastupa
Gansu Tianma 2003. 4 nastupa, 2 gola
Boston United 2004. 5 nastupa
reprenzetacija Engleske 1988-1998. 57 nastupa, 10 golova