Kao fudbalski klub koji je osnovan davne 1926. Borac je uvek imao veoma dobru podršku sa tribina, ali u drugoj polovini osamdesetih godina u bivšoj Jugoslaviji postoji pravi bum u navijačicama koji nije Banjaluci ne ostane imuna. Po prvi put, na istočnoj tribini, uz uobičajene zastave i šalove, na ogradi istočne tribune pojavljuju se zastori. Po prvi put, transparentnost sa natpisom Vultures (Lešinari) pojavila se 18. novembra 1987. na utakmici sa Novosadskim Vojvodinom. Iza ovog imena bila je grupa ljudi koji su na nešto drugačiji fanatični način želeli da podrže svoj klub. Velika euforija fanova i porast broja ljudi iz fanova Vulturesa doprineli su izuzetno dobrom Borac kupu u sezoni 1987/88. i ulaze u Banjaluku u finale. U kup finalu bivše Jugoslavije Borac Banja Luka je prešao koplja sa Crvenom Zvezdom i na iznenađenje mnogih navijača, u maju 1988, osvojio kup kao prvi drugom podele u istoriji bivše Jugoslavije koji je to uspeo. Pored velikog broja građana Banjaluke, koji su došli da navijaju svoj tim na južnoj tribini JNA stadionu bila velika grupa mladih ljudi koji su iza transparenta Lešinari pružiti značajnu podršku svojim ljubimcima. Pobedom u kupu Banja Luka igra fanatsko ludilo koje se prebacuje sa utakmice na utakmicu u kojoj Borac, na domaćem i posjećenom terenu, prati veliki broj navijača. Sa takvim navijači i fudbaleri su imali mnogo više podsticaja da se igra, a oni su postigli izvanredan rezultate.

 

Uz fantastičnu podršku svojih navijača Partizan obezbeđuje ulazak u Prvoj saveznoj soccer league. Pored podrške koju je Lashinari pružio na domaćem terenu, grupa navijača prati svoj klub skoro na svim gostujućim utakmicama, pružajući izvanrednu podršku svom klubu. Najveći masovni odlazak bili u Ljubljani, Vinkovcima, Bačkoj Palanci, Šapcu i Dubrovnika, ali su baneri lešinari su bili prisutni na i u mnogim drugim nastupima, a mnogi su zamišljene Banja Luka fudbaleri. Bilo je i nekoliko incidenata u kojima je Lašinari učestvovao u sezoni, ali im se nisu dopadali vlasti, jer nisu bili spremni da prihvate ovakvu vrstu navijanja. Ove godine postoji nesporazum između crovd-uprave-organa reda gde je vrh javlja na utakmicu FK Kikinda, kada je policija brutalno pretukli navijača, a sve zbog nekoliko dimnih bombi i petardi koje u vreme komunističke vladavine bili nešto novo što je nije želeo da toleriše. Ulaskom u prvu ligu, Lashinari je postao jedan od najboljih ekipa bivše Jugoslavije. Ono što postaje prepoznatljiv stil Lašinara je velika podrška za svoje ljubimce i korišćenje velikih količina pirotehnike. U to vrijeme, polazak je organizovan u Ljubljani, Zagrebu, Osijeku, Sarajevu (Koševo i Grbavica), Tuzli, Zrenjaninu, Novom Sadu, Beogradu (Marakana, JNA Banjici), i u malim grupama su u najudaljenijim stadiona u Titogradu (Podgorici), Prištini i Skoplju. Njegova najveća snaga je potvrdio lešinari roming u Osijeku, kada je otišao da poseti preko 1000 gdje prave haos u Osijeku, gde niko nije smeo da Traverse da ih pogledam. Treba napomenuti da su Vrtuljci u to vrijeme bila multinacionalna grupa, ali da su većina bili Srbi. Tokom brojnih gostovanja dolazi do nasilnih sukoba u Ljubljani, Osijeku, Sarajevu (Grbavica), Beogradu (sa fanovima Stars) … do velikog zakona dolazi u Banjoj Luci, a najžešći su bili protiv Delija, kada je srušen pola Gospodska, i protiv Dinama BBB, kada su banjalučka policija gostiju Zagreba oduzela veliki broj noževa i drugog hladnog naoružanja. Vredi spomenuti incident sa River Armadom i Manijom. Poslednji fudbalski turnir SFR Jugoslavije biće upamćen nakon još jednog velikog uspeha fudbalera Borac na polufinalu. Na prvom meču polufinala u Splitu, Hajduk posebno se pamti grupa Lešinara koja je putovala na ovoj turneji. Torcida je, uz pomoć vođe nacionalne reprezentacije, prodrla u zapadnu nogu i naselila se na kade. Hrvatski čitaoci sve su gledali sve i tada su tek pokušali da spreče najgore. Nažalost, kao rezultat premlaćivanja primljenih na Poljud stadionu, a nekoliko meseci kasnije je umro u jednoj od najvatrenijih sakupljača 23 godina-Antonio Kirčanov. Izbijanje rata u bivšoj Jugoslaviji veliki broj sakupljača otišao u Vojsci Republike Srpske daje veliki doprinos u odbrani vijekovnih srpske teritorije i srpskog naroda. Sredinom novembra 1991. godine gine prvi Lešinar, jedan od najistaknutijih članova, SAŠA KONČAR, kao dobrovoljac u okolini Zadra. Tokom rata ubijen je veliki broj Lašina, a mnogi iz rata došli su kao teški invalidi. Tokom tih ratnih godina, sve se tiče sporta, a time i navijača. Na početku fudbalskog takmičenja na nivou Republike Srbije, tačnije u finalu kupa takmičenja nestalih je bilo briga da li će biti reorganizacija lešinara. Još uvek se sećam finale kupa RS 1995. i 1996. godine, FK-FK i FK-Uniti i izuzetno krivudave neke nove, mlade rukuju. Ono što je ostalo od predratnih pristalica je samo IME, tako da je “novi čuvar” koji je nastavio priču o navijačima u Banjoj Luci bio suočen sa puno problema. Sve što je bilo, bilo je, bez ikakve pomoći i bez učešća starijih osoba, tako da nova generacija treba sama da nauče osnovne životne iritirajuće Fans i ventilator da prođe priču na sledeću generaciju. Iako je put bio trbušen, cilj je postignut, a to je obnova navijačke grupe Lešinari. Lešinari se nisu zaustavili tamo, ostali su u klubu, njihov broj se stabilno povećavao, iako je njihova konkurencija bila prilično mala. Najbolja atmosfera zapamćena su u sali “Borik” kada se doživi vrhunac košarkaškog i rukometnog kluba u Evropi. Lešinari su nastavili sa nastupima tek sada u nekim drugim gradovima: Šamac, Modriča, Bijeljina, Novi Grad, Prijedor, Srpski Brod, Gradiška, Doboj, … gde sećanja i incidenti koji su se uglavnom odnose incidente sa policijom i lokalni poljoprivrednici s obzirom da u Republici Srpskoj nije postojala prava grupa navijača. U periodu oko 2000. godine, postoji promena svetlosti u generacijama kada se penzioniše veći broj starijih navijača, a priča nastavlja “neka nova djeca”, tj. deca koja su od 1995. godine stavljala u istinite fanatike Borče. Još veći izazov za mlade akceptora moć dolazi formiranje (tj. Nametanje klubova iz Republike Srpske), zajedničkih takmičenja fudbalskih klubova na nivou cele zemlje. To je značilo da će buduće bitke na tribinama biti sa onima sa kojima su naši očevi, braća, Lašineri imali krvavi rat do juče. da je samo bojno polje zapravo zamenjeno, a ratnici ostali isti. Sve ovo je dodatno ojačan i stavove koji su lešinari čisto srpskih navijačkih grupa i da gde god da lutaju nasleđe kluba, grad i krv natopila Republike Srpske, jer je to obaveza za sve one koji su u prethodnom ratu, dali svoje živote za nju. Vredi napomenuti da smo mi prva grupa koja je prešla granicu Entiteta od kraja rata, domaćinom u Čitluku. Kasnije Shodno tome, veliki broj nastupa u Širokom Brijegu, Mostaru, Zenici, Tuzli, Sarajevu i drugim gradovima u Federaciji Bosne i Hercegovine. Naravno, sve ovo je praćeno brojnim incidentima i kod kuće protiv Sarajeva, čelik, Slavije i drugih timova, kao i na strani uglavnom sa policijom. Ali šta fanovi borci nisu očekivali da bude pored večnim neprijateljima Federacije kao najozbiljniji se pojavljuju predstavnici gradskih vlasti da mu nezainteresovanost i ignorisanje svih sportskih svetinjama u Banjoj Luci da nose ime Borca, doprineli Vrecking i degradacije celog sporta u gradu na Vrbasu do najnižih mogućih grana. Važno je napomenuti da su ponovo uspostavili prijateljske odnose sa braćom iz Novog Sada, navijača Vojvodine koji su prekinuti ratom. Tako, nova generacija je pokazala obostrana želja za obnovu bratskih odnosa između dve srpske grupe na obe strane Drine sa nadom da se bratski odnosi nikada neće biti poremećena .Ono ono što je sigurno, jeste da su lešinari i dalje širi slavu kluba, grada, naroda i uprkos brojnim problemima u 30 godina svog postojanja, pokazali da im ništa nije slomljeno i da neće slomiti ništa.

PODIJELI