Da li ste znali

da danasnji pojam navijaca i navijackih grupa nije toliko nova i nevidjena pojava u istoriji. Jos u starom istocnom rimskom carstvu – Vizantiji ima dokaza o prvim takvim grupama.

Naime, ovi srednjovekovni sportski entuzijasti se po malo cemu razlikuju od svojih danasnjih savremenika (osim mozda po tome sto tada baklje i zastave sa grbovima kluba nisu postojale, kao ni narkotici :P)

Sve je dakle pocelo u vizantiji, koja je, kao jedna od savremenijih i “demokratskijih” drustva u to vreme, bila dom relativno ucenih ljudi. Ova demokratija kao rezultat dovela je do toga da je postojao zavidno razvijen sistem frakcija (grupa) ljudi koji je na srednjevekovnom sportskom takmicenju, trkama dvokolica (veoma popularne u to doba) navijale za odredjeni tim. Ovi timovi sportskih takmicara razlikovali su se po svojim bojama, a iste su nosili i njihovi navijaci.

To su bili “crveni” , “plavi” , “zeleni” i “beli” … Kao i u danasnjoj Jelen Super Ligi, 2 tima, plavi i zeleni prednjacili su po uspehu, a samim tim i broju navijaca, dok su crveni i beli baceni u drugi plan. Cak je i Car justinijan, jedan od najvecih vizantijskih vladara, bio navijac plavih.

Iako su u to vreme ovi navijaci imali nesumnjiv politicki uticaj (pod izgovorom sportskih fanatika cesto su se krile sumnjive radnje i zavere protiv vladara) u ovom clanku drzacemo se sportski vezanih stvari – kao huliganizam 😀

Kao i danasnji navijaci, ove grupe imale su svoj ekstremni deo (pogotovo plavi navijaci zbog Justinijanove podrske) koji je po ulicama cinio razne zlocine poput kradja,ubistava,silovanja i slicno… Predstavljali su opasnost za sve, pogotovo za bogate gradjane kojima su skidali skupu odecu i nakit. Plavi su inace imali i svoj stil oblacenja: bili su spreda, sa redovima pozadi, pustali su brkove i brade, nosili su odecu vrecastu sa slojeviima i maceve ili kratke bodeze po danu (posto je nosenje oruzija bilo zabranjeno unutar grada). Zampamcen je i zapisan primer kada su u sred bela dana izboli coveka iz ciste samovolje (htelo im se), sto je odlican primer razmisljanja tadasnjih navijaca (vecinom i danas) tj. zakon ludjeg i jaceg.

 

Naravno, posto ovakvo ponasanje izaziva nemire i zabrinutost vladara i gradskih cinovnika, moralo je biti zaustavljano. Cak i u danasnjici jasna je cinjenica da se nekada samo silom moze protiv sile, a tek u zaostalom srednjem veku gde je nasilje nacin zivota, a i lek za sve probleme… Tako se 532. godine dogodila pobuna Nika na konjickim stazama, prilikom koje su se zeleni i plavi udruzili i dilvljajuci, ispustajuci krike i generalno izazivajuci veliki nered koji je najavljivao nasilje i razne zlocine, prkosili vlastima. Na to je car Justinijan preuzeo radikalne mere: jednom od njegovih generala Narzesu receno je da okupi gardu i “preuzme ulogu zandara”. Stadion je zatoren sa svih strana i nastao je pokolj nad navijacima kakav nije zapamcen kako pre tako i posle tog dogadjaja (ubijeno je vise hiljada ljudi). Time je navijacki trend oslabljen i na kraju postaje nebitan u Vizantiji a i svetu… neko vreme 🙂

PODIJELI