“Uzo sam namjerno lažnjaka profil, jer ubi me onaj sistem kad čovjek hoće nešto reći, podijeliti, možda i savjetovati iz svojih vremena i jurišanja, turbo lako doživi nepoštovanja, sprdanja, nevjerice i slično. Ak slučajno neki misle da sam se usro, pa nisam se usro fb šunjatora, a ni Malo većih ”macana” u tih 25 godina svinjarija, tak da, nabijem ih na kurac. Hoću reći, jebo me pas ako je lako voditi život koji se odnosi na- ”posao, žena, djeca, susjedi, uža-šira obitelj” i to da mu taj život koliko toliko normalno ide, i uz njega da vodi onaj brate nemilosrdni hardcore huliganski život, a pazi, da i u ovom drugom sve ”klapa”. Jakog sam uvjerenja da, osim onih koji su neko vrijeme to živjeli, pokušavali, uspijevali il ne, izdržavali il ne, nevjerovatno malo ljudi to može pojmiti, hoću reći, svaka čast svima,. svi furaju neku svoju viziju i ”taktiku” kroz život, ali ovdje se radi o kirurški preciznom balansu. Dobro ajd jebo to, ja otišo u pičku materinu od teme. (mada bih i o tome mogao jednu fest bibliju napisat…) Ja sam, anđeli moji, ustvari htio slikovitije prikazati šta znači u svim govnima navijačkog života imati čovjeka-prijatelja-istomišljenika-ratnika, onog koji nikada (…ccc…kako lako danas ljudi koriste tu riječ…ccc…) ONOG KOJI NIKADA NE OSTAVLJA. Npr, kao navijač…ono, žešći navijač, ono, navijač za akciju, ono, ekstremniji navijač, ono brate huligan, kroz svoj ”staž” moraš imati neke stvari,, šifre, fore, odluke, finte, pa tako i ljude uz koje se ne moraš brinuti baš ništa.

Znaš da su tu, oni znaju isto to i isto imate razmišljanje o svemu, od sitnice do jebeno velikog sranja. Moš ih zvat i uža ekipa i prva ekipa, kako god… E sad….i u toj grupi, kad bi bilo tko morao, vjerujem, odvojio bi…cca dvojicu, jebiga, to tak ide i to je bez uvrede svima, jer svi pojedinačno imaju jednog il dvojicu koji su im pod, ”ak bih baš morao”.

E ti ljudi, ta dvojica recimo, ili jedan, sve zavisi, ali nema ih puno, oni su najbitniji od najbitnijeg, njih ne moraš vidjeti istaknute u rulji, ali ćeš ih vidjeti onda kad tvoje oči požele vidjeti samo njih. Recimo ovo što ću reći je malo izmiksan scenarij ali u biti nek se zna da je istinit. Pa kaže, kad na gostovanju sa svojih desetak pouzdanih ”igrača”, prijepodne na dan tekme tek ”upoznaješ” teritorij, onda se naravno šetkate s noge na nogu i rendgenski snimate šta bi moglo ličit na kakav brlog kontra ekipe jazavaca. Pa kad ko za kurac iza prvog ćoška naletiš na, ko za kurac šatro baš ”jazavac” ekipu, šora počne u toj baš istoj sekundi. Blic pogled lijevo-desno, pepeljara, boca, čaša, rokaj, rokaj, rokaj, rokaj, pušiš ti, puši ovaj ispred tebe, nema stajanja, nema reklama, nema pauze, (kao što svi znaju kad je batinanje nit osjetiš udare, nit bol, nit rane, nit pičke materine, nit te boli kurac samo mlatiš, ma ustvari atomski je, uh…atomski) i dok traje tražiš zid da si siguran da neće nitko iz ”back stagea”, širi se tuča na radijus od dvadeset metara i tu se stvara komocija, stolice, barske stolice, kante za smeće, stojkovci itd. Svinje ko svinje (murija), ne bi bili svinje da ne nanjuškaju sranje. Dok dimimo i mi i oni, to jest svatko gdje ima prostora, šaram pogledom da vidim jel mi se ”brat”(to je onaj KOJI NIKADA NE OSTAVLJA) izvukao i ako je, prema gdje, ne vidim, nema se vremena, trčim prema stepenicama, stepenice vode prema dolje, mislim u trku,aj valjda vode negdje, da brate, vode, ali u neko, po slobodnoj procjeni, skladište, i to sa limenim vratima.

Zaključano. Tad dotrčavaju tri debela znojava pandura od kojih dvojica isukavaju palice. Pa mislim si, prvo uzmi motorolu da javiš nekom, pa onda udaraj, valjda ima nekog reda 😀 , i udaraju ko sveti Ilija, mislim si, jebem vam sto miliona puta mater, pa i derem se to isto. E sad, nakon što te drotovi startaju na gostovanju prije tekme pa te 24 sata nakon, šutnu iz murije uz posprdni svinjski pozdrav: ”aj sad klošaru, gubi se odavde i nemoj da te….” pa kad 50 metara dalje sjedneš na bankinu zbog reorganizacije, jer su odavno tvoji odjahali, kako tko s čim, blejiš u znopra jer ne'aš plan, jer bubnja u vugli, jer ne'aš pojma gdje sad, vlak, bus, stop, u koji pravac, bez para, izmaran od tri-četiri smjene u stanici, hladno ti, mokar, prljav, gladan, žedan…nađeš kapitalca za 5-6 dobrih dimova na nekoj busnoj pa ga pripališ i osjetiš sa strane neko stiže prema tebi, kad ono neki lik, al tebi dobro poznat, lik čija njuška se pojavi baš kad si siguran da si ostao sam ko pas. Znači taj lik koji odlučuje bit baš s tobom od svih drugih rješenja na svijetu, onda kad baš nitko normalan ne bi bio u tvojoj koži, on je sretan što te vidi, on ne bi mijenjao taj trenutak ni za jedan drugi. ”Svi” su bili tu, ”svi” su bili sigurni, ”sve” je prošlo dobro, ”svi” su na putu kući, umorni uz tihu pjesmu, ali tebe nema i to je dovoljno da u njemu mir nije potpun. On prikriven, iz ćoška u mraku isprati našu, svoju, navijačku armiju i kad zvuk vlaka utihne, okrene se i zagazi u asfalt nepoznatog grada iz jednog jedinog razloga…da te nađe, da ti pokloni najjači osjećaj na svijetu, onaj da nisi ostao sam. On te traži jer nisi bio tamo gdje su svi a nitko ne zna gdje si, traži te i zato što bi ti tražio njega. Taj ”lik” se zove tvoj ”brat”, on je ONAJ KOJI NE OSTAVLJA, nebrojeno puta važniji i vrijedniji nego brat po krvi. kad vidiš da taj momak sa smješkom sjedne kraj tebe, uopće ne razmišljajući o slijedećem trenutku, onda kad bi te zaobišo i pas, pa kad skužiš da je ladno propustio zadnju šansu za ćiku i čekao te dok mu se ladno jebalo za vrijeme, samo da ti ne bi ostao sam, pa kad bez beda s tobom po kiši, tuđim gradom besciljno baulja cijelu noć, pa kad uletite u X birtiju, ugrijat se i možda slomit nekog za ”vlagu”, pa kad se odvojiš užicat pljugu od ekipe koja te skuži i počne te lomit a on se zatrči, kao da trči na onaj pobjegli vlak, samo da ne pušiš sam, pa kad se, dok vam skaču po glavi, zajedno s tobom trudi samo jednog dokačit i zubima, prstima, šakama rastrgat ako ništa drugo, a ono za gol u gostima, da ne padnete s hendikepom. Pa kad se ponovo iščupate iz svega i šest ulica dalje opet sjedi s tobom rame uz rame pa kad ste gladni, zgotivi vas baba iz tek otvorene pekare s jednom jebenom kiflom, jer si joj 16 minuta govorio kako nikad u životu nisi vidio bolju pičku, pa ta kifla nestaje u sekundi, a ”brat” baš tebi gura zadnji zalogaj, pa kad su suva usta maznete bocu vina i baš taj ”brat” ti nudi zadnji gutljaj iz boce… pa kad se dokopate spasonosnog vlaka za ćiku, a na pol puta vas kondor snimi ispod sjedala i dok ga moljakate da ne zove muriju, on se krevelji i jebe te da si jadnik i klošar jer navijaš BAŠ ZA TAJ KLUB ZA KOJI NAVIJAŠ, pogledaš se s ”bratom” pogledom koji govori ”jebiga” i prvi od vas zabije šaku u iskeženo lice smrada, pa dok kapa leti, a vama jasno da ste opet u govnima do jaja, onda ga ”za bonus” šutate dok odlazite prema vratima kod kojih povlačite ručnu i napuštate ”putujući objekat” smijući se ko dva idiota 😀 I kako to na kraju svake ”bitke” dođe na red, nakon još sto miliona doživljenih, a preskočenih i neispričanih šokova, najzad patikama dotaknete ”domaći teren”.

Uzdahneš, pa se okreneš prema njemu, bratu svom, okrene se on prema tebi…i opet šutke, zagrlite se snažno, dok jedan drugom stisnutim šakama gužvate jakne, sa suzom u oku iza ramena, ali pobjednički !!! -Big Boys Osijek”

PODIJELI