Boysi protiv huligana Sparte iz Praga

Jedna od jačih europskih sezona za Bad Blue Boyse svakako je bila 2008./09. Po svim segmentima grupa je bila u samom vrhu navijačke scene ne samo na Balkanu, već i u Europi. Brojnost na domaćim utakmicama je bila respektabilna, gostovanja su bila kvalitetna, a navijanje, koreografije, bakljade i šore su bili na visokom nivou. Razlog tomu je bila kvalitetna i brojna ‘prva ekipa’ koja je stasala iz mlađe generacije koja je od početka 2000.-ih polako preuzimala primat unutar grupe.

Zagreb City Boysi, Sepre, Agrami, TM-i bili su samo dio ekipa unutar BBB-a koje su ‘harale’ hrvatskim i europskim stadionima. Iako najveći dio grupe nije mogao smisliti Zdravka Mamića i njegov način vođenja kluba još nije bilo otvorenog rata s upravom kluba, a samim time i represija je bila podnošljivija. Bila je to posljednja sezona u kojoj su Boysi stajali zajedno bez otvorenih podjela i sukoba između anti-Mamić i pro-Mamić kampa. ‘Mamićevci’ su bili daleko malobrojniji, ali je među njima bilo ljudi koji su bili dio tzv. ‘interventne’ postrojbe BBB-a. No, to je druga priča.

Euro sezona 2008./09. je obilježena tučnjavama s protivničkim navijačima na gotovo svim gostovanjima na kojima su Boysi pratili Dinamo. U kvalifikacijama za Ligu prvaka Dinamo je igrao protiv Linfielda i Shakhtara. Na oba gostovanja je bilo čarki s protivničkim navijačima, a u Donetsku je u tučnjavi s domaćim huliganima jedan od Boysa završio s porezotinom od noža na ruci, srećom bez ozbiljnijih posljedica.

Kako je Dinamo ispao iz Lige prvaka uslijedile su kvalifikacije za Ligu UEFA, a kasnije i utakmice u sklopu tog natjecanja. U kvalifikacijama je Dinamo igrao protiv praške Sparte, a gostovanje u Pragu obilježili su neredi s policijom i sukob s lokalnom huliganskom ekipom. Nereda je bilo i u Londonu protiv Tottenhama kada su nakon utakmice Yidsi napali Boyse, no Englezi pritom nisu dobro prošli. Fokus priče bit će na događanjima u Pragu koja sam većim djelom dokumentirao foto aparatom.

Kad je Dinamo u kvalifikacijama za Ligu UEFA izvukao prašku Spartu ni sekunde nisam dvojio oko odlaska na gostovanje u jedan od najatraktivnijih gradova Europe. Veći dio grupe na put je otišao autobusima, a ostatak autima i kombijima. Nije postojao neki plan gdje ćemo se u Pragu točno naći. Nepisano pravilo grupe tada je bilo da se na europskim gostovanjima gotovo uvijek zauzmu kafići na glavnom gradskom trgu. Sa mnom su u autu bila joščetvorica prijatelja s tekmi. Svi u kasnijim dvadesetim godinama i u prosjeku s više od 100 gostovanja s Dinamom po glavi. Dakle, solidna ekipa.

Čuli smo da Pražani imaju solidnu huligansku ekipu te da bi moglo biti sukoba. U jutarnjim satima po dolasku u Prag krenuli smo prema glavnom gradskom trgu na kojem je bilo oko 150 -200 naših mlađih momaka. Alkohol je tekao u potocima te se ondje nismo htjeli predugo zadržati jer smo procijenili da bi moglo doći do bespotrebnog sukoba s policijom što nas nije zanimalo. Rekli smo sami sebi da ako se već moramo s nekim potući, neka to budu domaći huligani. Stoga smo se smjestiliu obližnji restoran gdje smo se okrijepili pivom i hranom. Par sati kasnije čuli smo zvuk policijskih sirena i saznali da su se naši na trgu potukli s policijom te da ih je dosta uhapšeno. Čuli smo se s ostatkom ekipe s kojom smo u pravilu išli na gostovanja.

Bili su to dečki iz podgrupe Zagreb City Boys i zagrebačkog kvarta Remiza. Dogovor je pao da se nađemo u jednom pubu te da zajedno idemo prema stadionu. Na dogovorenom mjestu skupilo nas se tridesetak. Uz navedene ‘sitiče’ i Remižane bili su tu jošdečki iz Španskog i nekoliko ‘egzilaca’. Ukratko, prvoklasna ekipa. Nakon čašćenja s pivom i par lajni brzine krećemo tramvajem prema stadionu. U tramvaju smo primijetili nekoliko faca u casual odjeći koje su nas snimale te smo zaključili da bi moglo doći do fajta. Bili smo u pravu. Po izlasku iz tramvaja, nakon nepune tri minute čekanja druge linije koja vozi prema stadionu, iz hodnika podzemne željeznice nahrupila je grupa od 30-40 huligana Sparte. Netko od naših samo je dobacio: ‘Opa, evo im ekipe’. Česi su izgledali opako. Svi u majicama s kapuljačama, a imali su i par baklji, teleskopsku palicu i batinu.

Mi smo bili nenaoružani. Do fajta je došlo odmah. Spartani su se silovito zaletjeli na nas. Nakon prvog naleta zbili smo liniju te smo uz povike ‘Ajmo Purgeri!’ krenuli u snažan protunapad. Češka linija brzo se raspala. Češka teleskopska palica završila je u rukama jednog od Remižana koji ju je ‘isprobao’ po tijelu njenog donedavnog vlasnika. Spartini nisu pružali dug otpor.

Ubrzo su se dali u bijeg, a par njihovih ostalo je ležati na podu. Jedan od Čeha ležao je u grču pa smo ga polegli na bok i pružili mu prvu pomoć. Ubrzo se pridigao, pružio nam ruku i otišao za svojim drugovima. Par naših imalo je tragove udaraca čeških palica po glavi, ali nije bilo ozbiljnijih povreda. Ušli smo u tramvaj i krenuli prema stadionu. Put nije dugo trajao. Sustiglo nas je nekoliko marica punih čeških specijalaca. Svi smo morali van, krenula je kontrola putnika i svi koji nisu imali domaće dokumente završili su okrenuti prema zidu obližnje zgrade s rukama na glavi.

Nekako sam se provukao iz tramvaja bez da mi policija prekontrolira dokumente te sam sve snimao fotoaparatom na što su se moje kolege kiselo smijale. Nakon pregleda murija je našu grupu pustila da nastavimo prema stadionu, ali uz pratnju.

Do tribina na kojima se okupilo oko 1500 Boysa smo došli dobro raspoloženi. Imali smo kvalitetan fajt s lokalnim huliganima, pobijedili, nitko nije završio u zatvoru, a i mi i protivnici ostali smo dobrog zdravlja. Te sezone još smo imali kvalitetnu tučnjavu s huliganima Tottenhama i brojno gostovanje u Udinama.

Sve u svemu bila je to jedna sjajna sezona za Boyse prije nego što su uslijedila znatno teža vremena za grupu. Bila je to i jedna od zadnjih sezona u kojoj sam aktivno sudjelovao u akcijama grupe i gostovanjima. No, usprkos sve jačoj represiji i padu brojnosti grupa je i dalje imala čvrstu prvu ekipu koja je imala muda stati na crtu svim protivnicima bez obzira na to bilo ih više ili manje. Malo koja grupa s ovih prostora može se pohvaliti kontinuiranim sukobima na europskoj sceni s renomiranim grupama kao što su huligani Spartak Moskve, Lech Poznana, PSG-a, Crvene Zvezde, a o ‘slabijima’ sam nešto ispričao u ovom tekstu.
BBB ZG

(Fan kolumna. Šaljite vaše priče i kolumne na [email protected])