TORCIDA – SPLIT

Dvadeset je minuta pred početak utakmice.
Igrači Zvezde istrčavaju na teren pračeni zaglušnim zviždanjem i sloganima tipa Cigani, Cigani.
Na sjever konačno dolaze Bosna, Prle, Jela i Ušo.
Stojim kraj Stipe koji ih srdito pita: a di ste više?, te ih okuplja radi kratke konzultacije.

Dogovaraju se da organiziraju navijanje na sjeveroistoku, gdje je već okupljeno oko 4000 torcidaša, a još nekoliko tisuća je stacionirano na sjeverozapadu. Pokraj mene je Trte, koji na trenutak prestaje sa bjesomučnim udaranjem u bubanj i kaže mi, očito ljut: ništa nije organizirano, te koncentrirano nastavlja bubnjati u ritmu skandiranja.
Petnaest je minuta do početka utakmice. Sljedeči vođe, dolazim u dno sjeveroistoka.

Oni se penju na ogradu i počinju davati upute, Nalažu navijačima u blizini da oslobode prvih nekoliko stepenica, kako bi oni sami bili što uočljiviji. Predvođeni Velom, skupina torcidaša preko atletske staze donosi dvadesetak velikih zastava i nekoliko bubnjeva-osnovnu iopremu koja se inače drži u spremištu na stadionu. Ti rekviziti se prebacuju na tribinu, ali vođe još ne dopuštaju da se podijele. Na teren u tom trenutku istrčavaju igrači Hajduka: papirne trake lete u teren, maše se šalovima i zastavama, a sjever u transu pjeva JA TE VOLIM HAJDUČE.

Nakon što se euforija stišala, vođe naređuju torcidašima sa sjeveroistoka da sjednu i šute. Premda je do utakmice ostalo tek nešto više od deset minut, cijeli sjeveroistok sjeda. Bosna objašnjava: bolje je ovako. Triba skupit snagu za navijat cilu utakmicu. Promatram nakratko sjedeću navijačku masu i uočavam da su večinom tinejđeri, te da je više od polovice odjevena u narančaste spitfire jakne. Deset je minuta do početka utakmice. Sjeverozapad stalno pjeva, a Torcida na sjeveroistoku još uvijek sijedi i šuti.

Ponovo mi prilazi Trte i ljutito veli: šta mi ide na živce ova neorganiziranost. Na sjeverozapadu je puno naših ostalo; te predlaže vođama; idemo navijat. A vođe su zaokupljene organizacijom i dijeljenjem zastava i bubnjeva; barjake raspoređuju po cijelom sjeveroistoku, a bubnjeve šalju na vrh tribine da bolje odzvanjaju. Trte ponovno gunđa, blažena gostovanja malo nas ima, ali se lako organiziramo.Pet minuta do početka utamice. Vođe raspoređuju dio jezgre okupljene oko njih na nekoliko strana sjeveroistoka a onda naređuju Torcidi da se digne na noge i navija.

Odmah počinje pjesma uz ritmičko pljeskanje nekoliko tisuća ruku, te lepršanje šalova i zastava; O HAJDUČE PUBLIKA TVOJA VOLI TE. Prizor je zaista zadivljujući. Obračam se Trti: vidiš, ipak je sve dobro oraganizirano. On odgovara, Je ali uz koliko nerviranja. Stojeći na ogradi vođe naređuju da se podignu sve zastave, kako bi provjerili njihov raspored, pa viču da se neke premjeste. A onda Bosna poziva: A sad idemo gore.

Šta jače pivajte! Cilo vrime! On se prvi probija kroz masu prema sredini sjeveroistoka, za njim ostatak pripadnika jezgre a i ja među njima. Neki ipak ostaju na dnu, a Bosna se okreće i viče na njih: Idite gore! Koliko puta moran govoriti da se navijanje vodi iz sredine. Probijajući se iza mene, Ušo primjećuje: A jebi ga, kad neke budale uvik moraju bit u prvom redu. Dolazimo u sredinu sjeveroistoka, kod drugog ulaza. Drugi navijači nam oslobađaju stajaća mjesta. Vođe se raspoređuju unaokolo.

Stojim kraj Stipe, Uše, Bosne i Jele, a Šogun Prle i još neki su stacionirani petnaestak metara od nas. Bosna i Stipe penju se na štangu. Te dovikuju Prli i Šogunu koji malo dalje također balansiraju na štangi; Idemo – Ja te volim, Hajduče. Počinje bučno pjevanje, praćeno ritam-sekcijom.
Utakmica može početi.