OD SKINHED DRUŽENJA DO NAVIJAČKOG PRIJATELJSTVA

OD SKINHED DRUŽENJA DO NAVIJAČKOG PRIJATELJSTVA

Alcohol Boys – Odred Beli Krstić

Sve je počelo češtim odlascima na skinhed koncerte i upoznavanje istomišljenika. Tako smo se i mi upoznali, par momaka iz Prijedora i Niša. Jednom od Nišlija je otac upravo iz Prijedora, pa je on odlučio da nas posjeti u grad na Sani. Kroz druženja uz Oi! pank, pivo i sve što je način života jednog skinheda potežu se i navijačke priče gdje dolazi do obostrane podrške, jer se radi o dve patriotske grupe. Vremenom druženja postaju sve češća i krug prijatelja se sve više širi, a dolazi i do razmjena navijačkih obilježja.

 

Učestala druženja i kontakti su presudili u odluci momaka iz Odreda Beli Krstić (Meraklija) da dođu kod nas u goste, donesu svoju zastavu i pruže veliku podršku navijačima iz Prijedora. Nama, prijedorskim skinsima, je bilo veliko zadovoljstvo ugostiti naše istomišljenike iz Niša i predstaviti ih ostatku naše navijačke grupe. Sada prepuštam Nišlijama da vam ispričaju ovu priču.

Ne želim da vas zamaram ne potrebnim informacijama oko putovanja i pričama o pijankama, jer dobro znamo kako završavaju pijanke grupe skinhedsa, već da odma pređem na dan utakmice “FK RUDAR PRIJEDOR – FK Željezničar Sport Team Banjaluka” i počnem priču o jednom novom prijateljstvu.

Prespavali smo kod jednog pijedorskog skinheda, jednog on onih koje smo prve upoznali. Samo jutro prije utakmice, s obzirom na količinu alkohola unjetog prošlo veče, i nije bilo tako loše. Probudili smo se, spremili i zaputili prema mjestu gdje se Alkosi okupljaju prije utakmice. Put je bio malo duži, ali smo odlučili da prošetamo i malo razbistrimo glave. Stižemo u naselje gdje je okupljanje, ali ne znamo tačnu lokaciju. Okrećemo broj jednog prijatelja da nam da detaljnije informacije gdje se nalaze. Malo smo lutali po naselju, ali nakon kraćeg vremena ipak ih pronalazimo.

 

Alkosi su nas primijetili na jedno tridesetak metara i dočekali ogromnim aplauzom. Ovo je ujedno i prvi kontakt Odreda sa čitavom grupom Alcohol Boysa. Kroz upoznavanje i rukovanje vidjeli smo da su nas sa oduševljenjem dočekali. Stvarno smo bili oduševljeni tim momcima. Kroz pjesmu, pivo i priču isplaniran je put kuda će se kretati korteo. Pred samo kretanje kortea pridružuje nam se grupa momaka iz naselja Urije.

Tada je uslikano par slika kako bi se ovjekovječio naš prvi dolazak (kao navijača) u Prijedor i jedno novo prijateljstvo. Na samom čelu kortea nalazila se naša zastava sa brojem 10.

Mnogima koji čitaju neće biti jasno zašto broj 10, pa evo malog objašnjenja. Broj 10 je broj dresa koji je nosio tragično nastradali igrač Radničkog iz Niša Ivan Beli Krstić po kome Odred i nosi ime.

Sada da nastavimo priču. Uz par baklji i pjesmu stižemo i do stadiona. Penjemo se na tribinu, gdje nam naši domaćini traže zastavu da je okače preko svog udarnog transparenta. Pristali smo sa zadovoljstvom. Čitavu utakmicu smo svi u glas pjevali. Na poluvremenu jedan od mlađih Alkosa je došao na ideju da se jedna pjesma malo izmijeni i tada nastaju stihovi koje možete pročitati na kraju teksta. U 74. minuti Alkosi su nas ispoštovali te skandiranjem SALE JATAK! odali počast našem tragično nastradalom saborcu iz ekipe. Utakmica je završena pobijedom domaćina rezultatom 1:0.

 

Poslije utakmice odlazimo u kafanu gdje druženje nastavljamo do duboko u noć. Sledećeg jutra smo se polako spremili i zajedno sa našim domaćinom zaputili ka autobuskoj stanici. Nakon sedam ludih dana u Prijedoru, sjedamo na autobus i krećemo nazad za Niš.

Ovo je bio prvi korak ka jednom bratstvu i ovom prilikom želim da se još jednom zahvalim grupi Alcohol Boys i poručujem im da ih očekujemo u Nišu u skorije vrijeme.

PRIJEDOR KRAJINA SRPSKA REPUBLIKA,
JUŽNA SRBIJA NIŠ MERAKLIJA!