U životu ‘Armade’ bilo je puno važnih trenutaka, koje su s njom preživjeli njezini pripadnici. Sjećamo se gostovanja u Zagrebu, Ljubljani, Sarajevu, Tuzli, Beogradu, Osijeku, ali vratio bih se na one trenutke kada su naši roditelji bili ono što smo mi danas – uz Rijeku u dobru i zlu. Sve je poćelo daleke 1958. i ulaska NK ‘Rijeke’ u prvu saveznu ligu kada je za Rijeku živio ćitav grad. Povratku navijaća s kvalifikacij

skih utakmica u Kruševcu i Subotici na željeznickom kolodvoru prisustvovao je velik broj navijaca, o ćemu svjedoći izjava sportskog novinara ‘La voce del popola’ objavljena u listu NK ‘Rijeka’ iz 1976. godine: ‘Sjećam se da je masa, dva sata prije ispunila željeznicku stanicu, u oćekivanju ‘svoje Rijeke’.

Ljudi sa zastavama i transparentima u ćast ‘Rijeke’. Pjevalo se i ćekalo sa sve većom nestrpljivošću. Kada je Rijeka stigla, nastao je opći juriš. Igraći, trener Ognjanon, maser Otmarich i ostali pratioci podignuti su na ramenima navijača i triumfalno nošeni ulicama centra grada’. Takve primjere nalazimo u cijeloj povijesti navijanja u Rijeci. Sedamdesetih i početkom osamdesetih godina obilježile su prave navijačke fešte, cijela regija živjela je za utakmice.

Po nekoliko stotina brodica okićenih zastavama znalo se naći na moru ispred Kantride, pale se baklje, pojavljuju prvi transparenti (‘krepat ma ne molat – navijači Rubeši’, ‘kuliko Grobnik ima vina, tuliko nan Rika mila’, ‘naprijed Rijeka nevera sa Kvarnera’).
Iako se svaka utakmica doživljava kao derbi spomenut ćemo samo najveće fešte pod hridima Kantride i na ulicama Europe. Svi pamte odlazak 8000 riječana u Beograd na finale kupa protiv Trepce, nekoliko stotina navijača u Torinu, Madridu, Liegeu, Valladolidu…

ROÐENJE ARMADE – SEZONA 1986/1987

Sve je to bio uvod u stvaranje ‘Armade’. Tridesetak mladića svakodnevno se okuplja na terasi Robne kuće ‘Ri’ i jedan od njih (Edi Rauhar) daje ime predodređeno za uspjeh – ‘Armada’. Prvo službeno gostovanje ‘Armade’ bilo je na polufinalu kupa u Titograd, gdje odlazi stotinjak navijača.
Ovaj događaj iznimno je važan stoga što se po prvi puta pojavljuje transparent s natpisom ‘Armada’. Prolazak ‘Rijeke’ u finale kupa obilježilo je i prvi sukob Armade sa domaćim navijačima. Na finale kupa u Beograd 9. svibnja 1987. protiv ‘Hajduka’ odlazi bijeli vlak sa 4000 ludih navijača. Predvođeni ‘Armadom’ navijaju svih 90 minuta i po prvi put u bivšoj Jugoslaviji ispaljuju signalnu raketu na protivničku stranu. Sada već legendarna krađa suca Petrovića nije utjecala na to da se na dočeku igrača u rodnom gradu nađe dvadesetak tisuća ljudi. Slavilo se i pjevalo kao da je ‘Rijeka’ osvojila kup, a ostala je i legendarna parola: ‘Na Kantridi netko će da strada, Petroviću čeka te Armada’. Tradicionalno rivalstvo navijača ‘Rijeke’ i ‘Hajduka’ preraslo je u mržnju navijača ‘Rijeke’ prema hajdukovcima. Drugo i nije bilo za očekivati s obzirom na ukradeni kup bivše države.

SEZONA 1987/1988

Bitno je spomenuti prelazak idola navijača, Nene Gračana u ‘Hajduk’. Na Kantridi dočekan transparentom: ‘Neno ča te ni sram’, kasnije tijekom utakmice kamenovano je vozilo hitne pomoći koje je interveniralo radi Neninog prijeloma noge. ‘Armada’ postaje jedan od simbola grada na Rječini i dobiva sve više pristalica. Preuzima se geslo ‘sami protiv svih’, koje postaje odrednica u budućem navijanju.

Pale se baklje na svim utakmicama, a posebno valja istaknuti utakmice protiv ‘Rada’ i ‘Prištine’ kada se pali po petnaestak baklji. Spomenut ćemo još i tuču sa navijačima ‘Dinama’ kada se u moru ispred lučice našla nekolicina navijača ‘Dinama’ i jedan auto zagrebačkih tablica, a demolirano je i reportažno vozilo tadašnje TVZ. Utakmica se odigravala na blagdan Svih Svetih, pa je u riječkom kvartu Škurinje na dan utakmice osvanuo grafit ‘dan mrtvih purgera’. Po prvi put u bivšoj Jugoslaviji svih devedeset minuta gorjela je bar po jedna baklja i do danas je to zapamćena kao jedna od najvećih bakljadi ‘Armade’. Za pamćenje je gostovanje u Zagrebu. U Zagreb iz Rijeke kreće 5 autobusa, dvjestotinjak navijača kreće vlakom, a jedan autobus stiže direktno iz Kača gdje su pratili RK ‘Zamet’.

Jedan autobus zaustavio se u restoranu u Vukovoj Gorici, gdje je na jukebox’u gazda pustio himnu Dinama, što je bio dovoljan razlog da jukebox izleti iz restorana, a restoran bude totalno demoliran. Novine su poslije pisale o ‘western’ tučnjavi i razbijačkoj Armadi. Naravno autobus nikad nije stigao do Zagreba, već je vraćen u Rijeku. Da bismo vam dočarali sve te događaje prenosimo riječi jednog od sudionika: ‘Došli smo gore i manja skupina nas utekla je drotovima. šarali smo sprejevima po cijelom gradu, napili smo se i u ZOO vrtu šarali slona. Sjećam se da smo zvonili ljudima po vratima i tražili ih sinove, ako bi neki od njih rekli da imaju, zapitali bi dali navijaju za Dinamo. Naivci bi odgovorili pozitivno, ali mislim da im je poslije bilo žao. Jebi ga. Možda nije bilo u redu, ali šta je tu je`. Na Maksimiru se skupilo oko 600 riječana.

SEZONA 1988/1989

Početak je to godina koje su obilježili veliki neredi. Armada prati ‘Rijeku’ na gotovo svim gostovanjima, odlazi se u Zagreb, Tuzlu, Sarajevo, Mostar, Novi Sad, Banja Luku, Beograd, Skoplje, Niš, Osijek… Na Kantridi ostaju zapamćeni derbiji protiv Dinama i Hajduka. Protiv Dinama voda odnosi 80 baklji skrivenih u šahti dan prije utakmice. O utakmici s Hajdukom puno se pisalo, nazivali su je YU Heysel. Armada i Torcida sukobili su se na sjevero-zapadnom djelu tribine, nakon što je Torcida probila ogradu izazvana bakljom, koja je bačena od pripadnika Armade među njih. U krvavoj tuči i gađanju raketama teško je reći tko izvlači deblji kraj. Ta utakmica bila je prekretnica i početak neviđenih represija milicije na članove Armade.

SEZONA 1989/1990

Ova je sezona bila jedna od uspješnijih sezona u povijesti Armade. Sezona je to u kojoj se budi nacionalni identitet, pojavljuju se prve hrvatske zastave bez zvijezda i šalovi Armada HDZ. U điru su vunene kape crven-bijeli-plavi, spitke postaju jedan od zaštitnih simbola, pojavljuju se podružnice iz Siska, Splita, Zagreba, Pule i Banja Luke. Armada postaje prepoznatljiva po cijeloj bivšoj državi po neredima i bakljadama. U drugim gradovima miliciji je bilo teže sa desetak pripadnika Armade nego sa nekoliko desetaka drugih navijača. Od domaćih utakmica istaknut ćemo utakmice protiv C. Zvezde i Partizana, prije i poslije utakmica dolazi do niza krvavih sukoba po cijelome gradu. Kao primjer tih događaja istaknut ćemo sada već legendarnu izjavu jednog od vođa Grobara: veruj da je to bila bitka na život i smrt, ko ‘ratnici podzemlja’, kada smo onda ostali živi, živet ćemo… Protiv Dinama, Hajduka i Osijeka pali se uobičajeno dvadesetak baklji. Od gostovanja izdvajamo masovni odlazak u Ljubljanu, gdje se našlo oko 600 riječana. Od ranih jutarnjih sati po cijelom gradu su izbijali sukobi sa milicom.Većina navijača koja je krenula prema Ljubljani, već je u Rijeci bila u veselom stanju, tako da je u Ljubljani demolirano par kafića. Utakmica je prekidana nekoliko puta, a Armada je dan danas uzor Olimpijinim navijačima. 32 navijača odlazi na Banjicu u Beograd, ali na utakmicu nisu stigli, zbog cijelodnevnih tuča ulicama Beograda. Ulaskom u autobus gradskog prijevoza započelo je gaženje komandira osiguranja i ostalih putnika bez obzira na spol i dob. Poslije utakmice u novinama su prozivani zbog nacionalnih ispada i šaranja ‘Croatia Armada’. Protiv C. Zvezde i Beograd odlazi 150 navijača okićenih šalovima Armada HDZ, koji bivaju oduzeti odmah nakon dolaska u Beograd. Armada prije utakmice posjećuje boks meč Radnički – Rijeka. Najčešće tuče s domaćim navijačima, bile su u Mostaru i Banja Luci, te Sarajevu, gdje se na Armadu zaletavalo i petstotinjak ljudi. U je Osijeku Armada primljena kao prijateljska, ioako je godinu prije došlo do obračuna u kojem je Armada pokazala po stoti put da je najluđa. Armada odlazi u Zagreb, Osijek i Ljubljanu, kada u tim gradovima gostuju srpski klubovi i sa domaćim grupama napada cigane i grobare.

SEZONA 1990/1991

Zadnja sezona prvenstva u Jugoslaviji. Prvo kolo na Kantridu dolazi Dinamo. Ništa posebno, par pojedinačnih tuča, petnaestak baklji i nekoliko novih transparenata. 29.09.90. po zadnji puta na Kantridi gostuje C. Zvezda. Nikada do tada toliko hrvatskih zastava i nacionalnog naboja kao i osiguranja. Poslije događaja na utakmici Hajduk – Partizan, provaljivanja u teren i paljenja jugoslavenske zastave na Poljudu, milicija je pretpostavljala da bi se nešto slično moglo desiti i na Kantridi. Nakon bacanja pedesetak baklji u teren i pokušaja probijanja ograde na više mjesta, te kamenovanja milicije u skupinama od desetak navijača odlazi se sa stadiona i prelazi na istok. Nakon završetka utakmice kamenuju se cigani i milicija, te se provaljuje na istočnu tribinu. Masa od oko petstotinjak okolnih Srba i pedesetak delija nalazi spas bijegom na teren. Armada ispred klupskih prostorija nasavlja tuču sa milicijom u kojoj je uništeno nekoliko vozila, autobus te dio klupskih prostorija. Pripreme za utakmicu sa Hajdukom, počele su nekoliko tjedana ranije. Baklje i dimne skupljale su se po svim kvartovima u gradu, tako da je skupljeno preko šezdeset baklji, petnaest trica i četiri petnaestice. Bakljada je izgledala veličanstveno. Po prvi puta niti jedna baklja ne upada u teren. U drugom poluvremenu Armada isprovocirana sa nekoliko baklji ubačenih u teren od pripadnika Torcide kreće u napad. Dvostruka ograda i specijalci spriječavaju izravan kontakt, pa sve ostaje na gađanju grotama i bakljama. Utakmica s Olimpijom na Kantridi uoči izbora ostaje zapamćena po koreografiji povijesnog hrvatskog grba načinjenog od 25 kartona metar puta metar. Pali se nekoliko baklji i to je to. U međuvremenu Rijeka igra sve lošije. Tako da zadnje kolo i utakmica sa Partizanom odlučuju o opstanku u ligi. Iako se znalo da te lige više neće biti trebalo je obraniti hrvatsku čast. Armada preko novina najavljuje prekid utakmice ukoliko Rijeka ne zabiljeći pobjedu. Tri sata prije početka utakmice lučica je ispunjena bijelim i mornarskim majicama. Nakon 1987. sve generacije navijača Rijeke stapaju se u jedno veliko srce, srce koje kuca samo za Rijeku i Hrvatsku. Vodstvo Rijeke 3 – 0 već u prvom poluvremenu i nastupa stanje euforije. Armada predvođena lovranskom limenom glazbom ispraća igrače Partizana pjesmom ‘A sad, adio’. Po završetku utakmice cijeli stadion našao se u terenu. Te sezone od gostovanja izdvajamo Zagreb sa 150 navijača kada se cijeli dan od ranog jutra pjevalo na Trgu Bana Jelačića, Ljubljana 500 navijača i ponovni sukob sa milicom, te 10 do 50 ljudi na svim ostalim gostovanjima.

SEZONA 1992

Zbog izbijanja rata u Hrvatskoj godinu dana trajalo je zatišje na nogometnim terenima. Gotovo svi članovi starije ekipe i nekolicina mlađih odlazi na bojišnicu, a njihovo mjesto zauzimaju mlađi pripadnici. U proljeće 1992. započinje prvo hrvatsko nogometno prvenstvo i u prvom kolu na Kantridi gostuje ‘Šibenik’. Dolaskom Hajduka na Kantridu nakon dužeg vremena ponovno se na ispunjenom zapadu susreću poznata imena riječke navijačke scene. Na utakmici se proslavlja 5 godina Armade, dižu se plavo-bijeli kartoni, pali se petnaestak baklji i nekoliko dimnih, a nakon drugog Hajdukovog pogotka grupa od stotinjak navijača provaljuje na teren te se sukobljava s osiguranjem. Utakmica biva nakratko prekinuta. Nakon utakmice dolazi do niza krvavih tuča oko stadiona. Od gostovanja spomenut ćemo Pulu i Zaprešić gdje tridesetak navijača bivaju izbačeni sa stadiona zbog transparenta ‘Rijeka – država’.

SEZONA 1992/1993

Prvo pravo hrvatsko prvenstvo obilježilo je nekoliko novih skupina i ponovno počinje navijačko nadmetanje. Zapad Kantride je konstantno dobro popunjen, ali navija se samo na velikim utakmicama. Prvi dio prvenstva obilježava utakmica sa Hajdukom. Pali se dvadesetak baklji i nekoliko dimnih uz dobro navijanje. Na Dinamu je zapad ispunjen do posljednjeg mjesta. Nekoliko novih transparenata, cijeli zapad navija, a nakon vodstva Dinamo od 1:0, tridesetak baklji leti u teren. Pod okriljem dima, grupa od pedesetak starijih navijača se na atletskoj stazi sukobljavaju sa specijalnom policijom. Od gostovanja spomenut ćemo Pulu gdje 400 navijača po jakoj kiši bodri Rijeku svih devedeset minuta. Putuje se još na Maksimir (150 navijača), u Kranjčevićevu (50 navijača), a u manjim skupinama odlazi se i u druge gradove.

SEZONA 1993/1994

U prvenstvenim domaćim utakmicama ne događa se ništa što bi trebalo posebno istaknuti. Na Dinamu i Hajduku ne događa se ništa specijalno, a cijela organizacija svodi se na pripreme za polufinale i finale kupa. Nakon dužeg perioda organizirano se, autobusom odlazi na gostovanja (Pula, Kranjčevićeva). Polufinale kupa protiv Hajduka u Rijeci obilježilo je fantastično navijanje svih 90 minuta. Bacaju se papirići sa stijena, pokazuju se oduzeti transparenti: Torcida Rab i Torcida Ri Vežica. Uz nekoliko zapaljenih baklji željno se očekuje uzvrat u Splitu. Dva prekrcana autobusa sa ekipom koja se nije skupila od 1991. kreću put Splita. Odmah nakon dolaska u Split iz autobusa izlazi nekoliko navijača i napada slučajne prolaznike. Dolaskom na Poljud demolira se fast food smješten ispod južne tribine. Odnekud se pijavila i Torcida. Oko dvjestotinjak torcidaša napada kamenjem Armadu. Gađanje kamenjem traje nekih petnaestak minuta, a dvadesetak pripadnika Armade uspjeva izaći sa južne tribine i kreće prema Torcidi. Već u prvoj minuti Rijeka postiže gol što se proslavlja bacanjem petnaestak baklji u teren. Na kraju utakmice igrači i navijači zajednički proslavljaju ulazak Rijeke u finale kupa, a nekoliko tisuća navijača Hajduka zasipa južnu tribinu kamenjem. Prva utakmica finala kupa odigrana je u Zagrebu, osamnaest autobusa, puno automobila i drugih prijevoznih sredstava, sve skupa oko 1200 navijača Rijeke, kreće prema metropoli. Policija cijelo jutro skuplja autobuse po Gorskom Kotaru. Do sukoba s policijom dolazi u svim većim mjestima, u Delnicama stotinjak navijača napada policiju, u Severinu na Kupi dvjestotinjak navijača odnosi doslovno sve iz dućana i kafića, a kulminacija svega je tuča pred sjevernom tribinom u Maksimiru. Privedeno je pedesetak pripadnika Armade. Na samoj utakmici dolazi do većeg sukoba s policijom u kojem policija izvlači deblji kraj. Uzvratna utakmica odigrana je na dan Sv. Vida, zaštitnika grada Rijeke. Deset dana grad živi za tu utakmicu. Izdaje se specijalni list posvećen tom događaju. Prikuplja se nešto više od 200 baklji, nekoliko desetaka dimnih…Nikad puniji zapad, veličanstvena atmosfera, ludnica u gradu. Specijalaca je bilo kao nikada do tad. Došli su iz cijele Hrvatske. Dovoljno govori podatak da su tri kordona specijalaca stajala ispred ograde na atletskoj stazi, a jedan na tribini uz ogradu ispred navijača. Tijekom cijele utakmice preskakuje se na atletsku stazu, a nakon utakmice kordon specijalaca spriječava više od tisuću navijača da ulaskom u teren proslave ‘pobjedu’ sa igračima. Navijači ostaju na atletskoj stazi, pali se transparent BBB Tršće, a igrači Rijeke sa zapaljenim bakljama dolaze do zapada i s Armadom pjevaju ‘Najdraža Rijeko’. Kod zapadnog ulaza prvi put u Hrvatskoj dolazi do masovne tučnjave sa specijalom policijom. Sukobi se nastavljaju po cijelom gradu. Novine su poslije pisale: ‘Navijači Rijeke okrivljuju policajce za gotovo neviđenu tuču iza tribina…’. Ozlijeđeno je pedesetak osoba, a oštećeno dvadesetak automobila.

SEZONA 1994/1995

Sam početak nogometne sezone 94/95 nije obećavao ništa dobro. Na utakmici protiv Dinama umjesto ponovljenog spektakla sa prošlogodišnjeg finala kupa, utakmica privlači tek nekolicinu preostalih navijača koji su otišli u južne krajeve. Totalno mrtvilo na tribinama vlada do 9. kola. Razlog je jasan iz činjenice da u osam utakmica Rijeka pobjeđuje samo u dvije, uz katastrofalan učinak strijelaca – 6 golova. Ipak na gostovanje u Pulu odlazi pedesetak ljudi i kada se očekivao konačni preokret, Rijeka gubi još jednu utakmicu, a Armada svoj bijes iskaljuje na autobusima lokalnog gradskog prijevoza. Na sljedećoj utakmici protiv Cibalie, pojavljuje se transparent ‘Igrajte pederi’ uz dosadašnje rezultate kao poruka Armade odgovornima, klubu i igračima. Zadnja tri kola jesenske sezone su opet pobudila navijačke aktivnosti u Rijeci, jer se odlazi na gostovanje u Zaprešić i Sisak, a protiv Varteksa su tribine popunjenije nego inače. Solidno navijanje protiv Hajduka na Kantridi, gostovanje u Kranjčevićevoj, da bi na četvrtfinalnoj utakmici protiv Osijeka zadimilo par dimnih, zavijorilo se i deset novih barjaka. Gostovanje u Zadru započinje frkom se domaćim navijačima, a napeta atmosfera se protezala čitavu utakmicu, koja završava kamenovanjem, gdje Zadrani napadaju i trenera gostiju Skoblara. Posljednja utakmica ove sezone protiv Segeste (0:0) nije ostavila ravnodušnim ni jednog navijača ili posjetitelja, pa se Kantridom prolomio još neviđeni zvižduk, dok je na teren poletjela zapaljena baklja i dimna.

Sezona 1995/1996

Ovu sezonu obilježio je početak ustrojavanja kluba navijača i jednu od najlošijih sezona u povijesti HNK ‘Rijeka’. U prvom dijelu sezone izdvojit ćemo susrete sa Dinamom i Hajdukom, te Inkerom na kojem se uz baklje slavi osnivanje kluba navijača. Za uvod u utakmicu protiv Dinama, pobrinuli su se sami pripadnici Armade, koji su dijelili besplatne srdele i vino. Europski štimung, dekorirali su članovi Armade sa 19 barjaka na tartan stazi. Na solidno ispunjenom zapadu pali se prije utakmice 10 dimnih kutiija i 60 baklji. Trofej (BBB Rijeka) oduzet u tuči na kolodvoru pali se tijekom utakmice. Drugi najveći rival Hajduk, dočekan je u karnevalskom ugođaju (dan poslije odvijao se Riječki maškarani karneval). Nekoliko dana prije derbija, ekipa od nekoliko članova, pobrinula se da Armada još jednom pokaže da je u vrhu hrvatskog navijačkog pokreta. Transparent ‘Rijeko pobijedi za nas’, postavlja se na konopac između dva rasvjetna stupa, a ispod njega obješeno je 50 bijelih traka, dimenzija 10 x 0.5 m. Atmosfera je kulminirala organiziranim paljenjem 100 zelenih baklji. Od gostovanja istaknut ćemo Varaždin (50 navijača), Zagreb (50), Sisak (40), Split i Osijek (8), Vinkovci (15) i tuča s domaćinima, Šibenik (50), Zaprešić (30), te Pulu u koju dolazi 300-injak Riječana i pali se 20 baklji. Drugi dio sezone, obilježio je play out. Iako su nade bile male i kada su skoro svi okrenuli leđa Rijeci, vjerna Armada ostaja dosljedna svom sloganu ‘I kad dođu nevolje i kad nema nade uvijek će vas voljeti članovi Armade’. To su dokazali bodrenjem Rijeke na svim domaćim utakmicama, a od gostovanja izdvajamo Pulu i Suhopolje. U Puli je prisutno bilo preko 1000 navijača, čiji odlazak u cijelosti organizira klub navijača Armada Rijeka. U Suhopolje, mjesto koje je inače teško naći na karti Republike Hrvatske, odlazi 50 riječana. Dolazi do neviđene tučnjave između Armade i ostatka stadiona. U kaubojštini koja nastaje, vade se pištoji, noževi, daske, megafon i sva ostala priručna sredstva. U višeminutnoj tučnjavi, Armada ne posustaje. Mlađi pripadnici Armade ne mou vjerovati svojim očima, dok se starijima vraćaju sjećanja iz bivše lige i primitivnih sredina. Ostala presudna gostovanja, Rijeka, uspješno apsolvira uz pomoć od 10 do 50 pripadnika Armade. Deveta godišnjica osnutka Armade slavi se zabavom u klubu ‘Palach’, a u nedjelju po jakoj kiši pale se plavo-bijele dimne kutije i rastežu se dva do tri prigodna transparenta. Tijekom utakmice gori 20 baklji. Zadnje kolo koje je odlučivalo protiv Istre na Kantridi ispunilo je zapad do posljednjeg mjesta. Rijeka svojom igrom gazi protivnika dok Armada u pobjedničkom zanosu 5 minuta prije kraja susreta ulazi u teren. Iako Rijeka svojom slabom igrom nije privlačila publiku na stadion, Armada je pokazala svoju ljubav i fanatičnost. Potvrda tome je izbor za grupu godine, prema mišljenju svih navijačkih skupina u državi.

SEZONA 1996/1997

U ljeto 1996. Armada je konačno izborila svoje klupske prostorije, čime je otvorena nova stranica u daljem funkcioniranju kluba navijača. Tijekom ljeta radi se na uređenju i opremanju prostorija, izrađuju se prvi vezani šalovi, naljepnice, majice, suveniri, transparenti na ceradama, zastave na koplju. Organizirano se uz pivo i čevape prate pobjede Hrvatske na EP u Engleskoj. Pripreme koje su trajale nekoliko mjeseci kulminiraju u prvom kolu kada n Kantridu stiže Istra. Na noćnoj utakmici pali se 40 baklji i paca 700 papirnatih traka. Drugo kolo, obilježio je prvi službeni gradski derbi, između Orijenta i Rijeke. Utakmici je predhodila promidžba Armade na radiu, a i svakodnevni dogovori u prostorijama. Tri sata prije početka utakmice, 500 navijača Rijeke okupilo se pred Riječkom bankom i pješice preko Korza uputilo se ka Krimeji. Armada zauzima sve kafiće oko stadiona. Pali se 25 baklji koje završavaju na terenu. Na utakmici sa Šibenikom ne postavlja se niti jedan transparent osim natpisa ‘Niti je Sušak grad, niti je politika nogomet’, kao odgovor zbog politike na tribinama i u samom klubu. U šezdesetoj minuti, pali se 30 baklji. Iako su rezultati pomalo razočarali navijaće, ipak se stotinjak članova Armade upućuje vlakom u Osijek. Uz tridesetak baklji i dobar prijem Kohorte, traži se ostavka rukovodećih struktura Rijeke, parolom kao što je ‘vratite nam našu Rijeku, zbog ove nam suze teku’. Na domaćoj utakmici, protiv Varteksa pale se baklje uobičajeno u 60. minuti, a tjedan dana kasnije, ekipa sa dva auta i 20 ljudi vlakom odlazi u Slavonski Brod. Dolazak Dinama u Rijeku, probudio je navijačke strasti kod Armade. Dio Armade provodi noć u gradu i dočekuje prve boyse na kolodvoru. Iako nije bilo većih izgreda Armada se pokazala organiziranom koreografijom. Po prvi puta u Hrvatskoj ligi pojavljuju se 3000 plavo bijelih svjetlećih folija, a 100 baklji pale se već tradicionalno u 60. minuti. Do početka sezone najavljivao se masovni odlazak u Split. U Split odlazi 200 navijača. Tijekom noćnog 13 satnog putovanja, u svakom selu pale se baklje, a na ulazu policija pretresa i oduzima dosta baklji, tako da od planirane velike bakljade, samo tridesetak baklji gori na Poljudu u dva navrata. Druga bakljada izazvala je reakciju specijalaca i privođenje 10 navijača zbog ubacivanja pirotehnike u teren.

Nakon utakmice protiv H. Dragovoljca dolazi do spontanog prosvjeda Armade, ali i ostale publike ispred klupskih prostorija. Vodstvo od 2:0, a kasnije 2:2, bilo je više nego dovoljno da se traže ostavke i prozivaju odgovorni. Negodovanje i protest Armade na ova zbivanja još jednom kao i prije u ex ligi protiv Veleža, manifestira se bojkotom navijanja i međusobnom utakmicom na pomoćnom igralištu. Zbog još jedne slabe utakmice, Armada ne odlazi u Vinkovce, već 150 ljudi prati RK ‘Zamet’ u Zagrebu, gdje uspjeva izazvati više prekida utakmice. Do kraja jesenjeg dijela prvenstva, odlazi se samo u manjem broju u Zadar i Zagreb. Promjene u vodstvu HNK ‘Rijeka’ i nove prinove u ekipi, bude nadu u probitak ka vrhu ljestvice. Ta očekivanja konačno su se i obistinila, pobjedom od 2:0 protiv Istre u Puli, kojoj prisustvuje 700 riječana. Dolazi do sukoba sa Sokolima i policijom, a na kraju umiješali su se i specijalci, od kojih jedan vadi pištolj. Nakon utakmice nitko ne odlazi u Rijeku sve dok policija nije pustila nekoliko privedenih. Drugi gradski derbi protiv Orijenta, obilježilo je 50 zastava na dva koplja, 20 raznobojnih dimnih kutija i 30 baklji. 40 ljudi bodri Rijeku i u Šibeniku gdje Rijeka nakon treće uzastopne pobjede bježi ka vrhu tablice.

Protiv Osijeka na Kantridi, dobar štimung i navijanje upotpunjen je s paljenjem 20 baklji i 4 dimne kutije. Ohrabreni sve boljom igrom i rezultatima, 150 navijača putuje u Varaždin gdje svojim bodrenjem pomažu Rijeci da uzme važan bod. I na Marsoniji pojavljuju se neki novi transparenti i pale dimne kao da je derbi. Položaj Rijeke nakon početka sezone na trećem mjestu bio je više nego dovoljan da se organizira bijeli vlak za Zagreb. Ipak zbog relativno slabijeg odaziva na Maksimirskom sjeveru viđeno je 150 do 200 navijača bijelih. Prvi poraz nije umanjio atmosferu uoči jadranskog derbija. I ovaj put odlično pripremljena Armada zasijenila je Torcidu prvenstveno u navijanju i pirotehnici, a i poslije utakmice u nekoliko tuča. Tijekom utakmice zapaljeni su oteti Torcidini transparenti iz ranijih godina: Torcida Sukošan, Torcida Ri, Senj, Kostrena… Malobrojnoj skupini Armade loš niz rezultata nije spriječio odlazak u Veliku Goricu, jer nada za ulazak u Europu još uvijek gori u nama…