Sa Željom se rodiš , to nije običan klub već ljubav na koju misliš svaki dan i upadaš u sranja redovno. Gledajući oca kako ide na tekme , ostavi mene sestru mamu vikendom i kaže odo’ na Želju vidimo se večeras. Tako sam i upoznao Želju sa neke 4 godine , kako ide na tekme , onako mahom svi smo mislili ode gledat utakmicu sad će on brzo , i tako tekma za tekmom gostovanje za gostovanjem. Svako gostovanje tuča i belaji kazne i problemi. Mama je godinama se borila sa tim kako bi oca otjerala od toga kako sama kaže ” te propasti , neprofitne organizacije”. Tata to i nije slušao , samo prodje kroz njega , eto tada znam da se desila tuča u Mostaru , sjećam se Željo igro u Mostaru sa Zrinjskim , pa ako pobjedimo imali bi neke šanse za titulu… Tijekom sedmice otac bi radio , a vikendom tekme , najavi se u subotu da ode na utakmicu i još jedna laž u nizu kako će doći navečer. Željo tu dobi’ ako se nevaram , nema “starog” opet mi sami… Haj tako godina za godinom budi se ljubav i u meni , misleći ” šta je taj ŽELJO više”?! Prva tekma Željo – Velež baš , 1:1 na sjeveru gled'o nako bilo mi dosadno baš , kako gledam sve mi u očima neke budale tamo što skaću , luduju.

 

Baš mi se to nije svidjelo , glupo u prvi mah. Prodje tekma za tekmom već i ja sam tražim da idem da gledam Želju , a vikend je bio samo za to. “Stari” kako se sjećam imao je nekoliko prijatelja iz kraja s kojima je marširo , slušajući od ljudi kako ima veliko srce , jak smio je pobit se i tako to… Ja sam već zagotivio i Grbavicu i Želju. Već tad majki je dosadilo više govorit istu priču da ima 2 djece i da to nije za njega više… Al’ i dalje ista priča Željo gostovanja , dok je mene na domaćim vodio na sjever. Već kontam sve to kako ide , onako slušajući priče ko je zapravo ON. Baš jednom prilikom ne znam slagaću’ 1998 derbi se igro dodje neki “pitar” pred jug na koševu , 5 hiljada manijaka , karatista trener. Došo sa mudima i pita ko je najjači da se pobije sa njim , i baš moj ” stari ” izadje prebije ga tu , vilicu mu izbije. Već je bio poznat po tako tome , dok sam ja bio tek rodjen…. Prošlo sve meni 13 godina Željo igro’ finale kupa sa Čelikom , “stari” baš onako bolestan ne možemo na tekmu žao meni baš. Placem ja onako žao mi puna Grbavica ne mogu na tekmu… Sve mi nešto prolazi kroz glavu “ŽELJINA SE PJESMA ČUJE GRBAVICOM ODJEKUJE”. Tako ja odlučim hrabro , odo na tekmu kud puklo da puklo , zaputim se ja na tekmu , u Hrasnom grmi svuda okolo , sjedi raja cuga čeka tekmu , kupim kartu , kupim 2 pive , i sjedem na klupicu , lagano…. Eto dok sam ušao koreografija se diže ja sav zbunjen , gledam šta je sad ovo , dok glavu okrenem tamo Zeba dao go , grmi sve 1’ minuta 1:0 explodiralo sve baklje gledam u to , kontam vatromet nikad nisam bio bliizu toga….

 

Sjedim na poluvremenu prepozna me baš od oca drugar neki odkud ti gdje ti je “stari” ja tako kažem sam sam došo’. Odvuće me on kući ma nagrdili me starci , plaćem ja ko godina. Prodje malo usta stari kaže dobro je to sine.. Već sve prošlo uveliko , najbolji drug s kojim je stari iso na tekme umre od leukemije, sve je stalo. Stari prestane na tekme da ide , ima još ta ekipa , al nije to to. Malo malo godina prodje ja za Željom ludim , svaka tekma iskupim “petaka” za karte “petaka” za hranu i piće svaka tekma tako. Srijedom kad je kup , veliki odmor pita nastavnica ko ide po užinu, ja ustanem prvi uglas “JA” iskupe para , ma ja zdušim na Grbavicu kontajući ” ko vas jebe” odo gledat Želju… Haj već ja tako naviko , tekma za tekmom , oboli i stari.. U bolnicu ode. Borba za život , umro mu najbolji jaran , “haman” što ni on ne umre. 4 mjeseca borbe , osta i ja bez “starog” sad sam na tekme idem…… Suza poteće , al šta ćeš , mislim da nisam jedini. Ljudi od 150+ kila umru odjednom , koji su prošli gostovanja i gostovanja , dodjem kod starog subota bila. Stisne mi ruku baš jako , kaže ” Kolko’ je Željo igro , reko’ ” sutra Željo igra sa Slavijom , uzvrati mi , “nastavite gdje smo mi stali” Zadnje riječi… Sad se sve nastavilo , samo Željo…