Životije Nikolić, Dule kazandžija iz Jagodine…

Duleta Ciganina zovu tako jer je ciganin a zovu ga i Kazandžija , jer se time bavio. Od sredine sedamdesetih do pre 10-ak godina , nije bilo utakmice a da Dule nije bio na stadionu, uvek u crno-belom dresu koji mu je poklonio Mića Radović.

Dule je svku pobedu znao da proslavi a svaki poraz bi zalio suzama. kada bi se igrao derbi, evropska ili bilo koja važnija utakmica , Dule je sam zakupljivao autobus za navijače iz Jagodine. Ako je neka ,, nebitna” , uzimao bi taksi do Bg. i nas nekoliko da mu pravimo društvo .Znao je i da uvede trubače na stadion a na jednom derbiju na JNA je doneo živog zeca i pustio ga pre početka( trener Zvezde tada je bio Gojko Zec). Čuvena je anegdota kada je u autobus strpao Mitu harmonikaša , i reko mu da idemo autobusom na svadbu u Paraćin.

Siroti Mita , koji nikad nije otišao dalje od Jagodine prvo se čudio , na ulazu u Bg koliko se Paraćin izgradio a na stadionu se čudio kolika je svadba i da nije nikada svirao na većoj. Jedva smo ga smirili da se ne preskoči na teren , da se pozdravi sa domaćinom… Ono kada smo u nekom derbiju na JNA dobili Zvezdu ( mislim da je bilo 3 : 1 ) , osamdesetih , i izbili na prvo mesto a oni pali na poslednje , proslavio je tako što je ofarbao ovna od 100 kila u crveno belo , za rep mu privezao fenjer , proveo ga kroz grad i na kraju vezao ga za ogradu letnje bašte hotela Palas( ne postoji više ali strogi centar ). Crveno-beli ovan je blejao , Dule mrtav-ladan pio pivo za stolom a prolaznici se smejali…Njegovu kazandžijsku radnju je bilo lako pronaći jer je bila , naravno , ofarbana u crno-belo a i bandera ispred…Uz pok. Voju Pančevca , Dule je jedan od najodanijih i najvernijih navijača Partizana…Sada je ostareo , oboleo ali isto vatren kao nekada .

PODIJELI