Argentina je nacija koja možda, više nego bilo koja druga, živi i diše fudbal, koja uživa u njegovim mnogim intrigama i paradoksima. Ovo je sigurno najprimjetnije u Rosariju, gradu koji se nalazi samo 300 kilometara od glavnog grada Buenos Airesa i sinonim je za duboko ukorijenjenu strast ove države za prelijepom igrom.

Ne naročito velik, ali uzbudljiv grad, Rosario je okružen vijugavom rijekom Paraná. Njegova naseljenost doprinosi karakteru grada, a iako možda nije najelegantniji, sigurno je jedan od najatraktivnijih. U centru se nalazi Marcelo Bielsa, stadion jednog od dva glavna fudbalska kluba Rosarija, Newell's Old Boys.

Uske ulice i uvijek puni kafići karakteristični su za srce grada, sa neizbježnom, naslijeđenom opsesijom fudbalom. Intenzivno i često žestoko rivalstvo između Newella i drugog glavnog kluba Rosario Centrala, gotovo ravno na pola dijeli stanovnike Rosarija gdje su poznati kao “Gubavci protiv Nitkova”. Pogrdna imena datiraju od prije stotinu godina kada su oba kluba pozvana da igraju na humanitarnoj utakmici za pomoć klinici koja liječi gubu. Rosario Central je odbio ali je Newell's prihvatio i otud njihovi nadimci.

Animozitet između rivala na bilo koji način ne umanjuje ponos koji se osjeća zbog značajnog utjecaja Rosarija na fudbal u Argentini. Fudbal je u gradu dio života od malih nogu za mnoge, a kao rezultat toga, omladinski pogoni Rosarija i impresivni rezultati izazivaju zavist mnogih.

Gabriel Batistuta, Jorge Valdano, Mario Kempes, Néstor Sensini i Mauricio Pochettino su kao dječaci krenuzli iz svog grada, a on je i rodno mjesto Angela Di Marije, Maxija Rodrígueza, Maura Icardija, Ezequiela Garaya i, naravno, Lionela Messija.

Tu su zatim treneri: ni manje ni više nego César Luis Menotti i Marcelo Bielsa, obojica inovativni i nekonvencionalni nekonformisti koji su iz rodnog Rosarija krenuli izazivati fudbal i uvoditi promjene. Osim fudbala, grad se može pohvaliti izvanrednim ličnostima, među kojima je i neponovljivi revolucionar Che Guevara.

Iako se Newell's u velikoj mjeri smatra najcjenjenijim klubom u području, Rosario Central je zajedno sa Rosario Atleticom pokrenuo neukrotivu opsesiju grada fudbalom 1889. godine. Dolazak Alexandera Watsona Huttona, škotskog učitelja, kao i priliv izbjeglih radnika na željeznici i upravitelja iz Britanije krajem XIX vijeka, doveli su do formiranja timova, izvorno u glavnom gradu Buenos Airesu.

Igra se još u razvojnim fazama preselila u Rosario, koji je postao prvi pokrajinski grad domaćin fudbalskog kluba – ili dva kako se ispostavilo. Rosario Atletic je formiran za upravitelje, dok je Rosario Central pretežno bio za radnike. Prvi oblik onoga što je sada argentinska Primera División odigran je 1893. Newell’s je formiran ubrzo nakon toga 1903. i postao je glavni konkurent Rosario Centrala dok se Atletic okrenuo ragbiju.

I Rosario Central i Newell's su nesumnjivo bili ključni u napretku i razvoju argentinskog fudbala, iako se nijedan od njih jedno vrijeme nije mogao redovno takmičiti s najboljim u državi.

Tek je 1970-ih Rosario došao do titule i to prve 1971. u nezaboravnom susretu koji je oblikovao suparništvo između ova dva kluba i, na koncu, obezbijedio prava na hvalisanje onoga ko odnese pobjedu.

Newell i Rosario Central odigrali su možda najzanimljiviji Clásico Rosarino do danas, u Buenos Airesu, u polufinalu Nacionalnog prvenstva, očajni da se pokažu boljim od protivnika iz susjedstva. U zraku se osjetila nepodnošljiva vlaga, bilo je zagušljivo, a napetost između obje navijačke strane jedinstvena. Rosario Central je samo godinu dana ranije bio finalu i završio poražen, ali sad je bilo drugačije, još važnije.

Igra se, kako se ispostavilo, nije podudarala sa spektaklom razuzdane podrške – bez golova i taktike igralo se sve do 80.minute. Međutim, zadnjih 13 minuta, slobodan udarac je dodijeljen Rosario Centralu, a Aldo Poy je pogotkom doveo do ekstatične proslave na tribinama.
To je bio jedini gol na utakmici, a Poyeva ekipa je nastavila dalje i pobijedila jaki San Lorenzo u finalu i osvojila svoju prvu titulu. Ali polufinale je značio više. Ovo je bilo čisto fudbalsko rivalstvo – i danas je tako – sa navijačima na obje strane koje pokreće neopisiva ljubav prema igri, najprimjetnija na derbiju.

Međutim, Newell's su na kraju ostvarili određeni nivo osvete u pobjedi nad Rosario Centralom u finalu Nacionalnog prvenstva 1974., kad su osvojili svoju prvu titulu i na kraju postali uspješniji od dvaju klubova nakon pada Centrala krajem osamdesetih. Newell's je klub kroz koji su prošla veća imena od njegovih rivala. Bielsa, čije ime sada nosi stadion kluba, jedan je od najcjenjenijih i najistaknutijih trenera svjetskog fudbala, dok su Diego Maradona i Lionel Messi također nosili crveno-crni dres.

Bielsa se pokazao simbolom napretka u Newell'su, došavši 1990. i otisnuvši se na putovanje kao taktički čudotvorac i inovator kakav je znan i danas. Prije dolaska zagonetnog trenera, Newell's je osvojio dva nacionalna prvenstva, a s Bielsom još dva. Bielsa je revolucionizrao stil igre u klubu, predstavivši model Bielsista fudbala, a u svojoj posljednjoj sezoni, njegov tim je poražen samo jednom. Ubrzo je podnio ostavku jer su mu napor i pritisak da neprekidno teži ka višim idealima jednostavno postali previše.

Utjecaj Jorgea Griffe, koji je postao nevjerovatno predan trener za mlade Newell'sa nakon što je završio igračku karijeru, bio je ključan u Bielsinom razvoju.

I Griffa i Bielsa su provodili svoje dane obilazeći Rosario i okolna područja u potrazi za neotrkivenim talentima, odlazeći u posjete brojnim fudbalskim terenima i istražujući zajednice radničkog staleža u kojima se fudbal igrao gotovo neprestano. Upravo je u La Bajadi, jednoj od ovih zajednica na periferiji Rosarija, Griffa učio talent Lionela Messija. Dok se Bielsa razvijao kao trener, mladi Messi cvjetao je kao neviđen talent, demonstrirajući vještinu koja je često zbunjivala njegove suigrače, ali i roditelje.

David Trevez, predsjednik Grandolija, za BBC je 2010. izjavio: “Messi pripada gradu, a ljudi ga neopisivo vole. Kada je s porodicom ovdje, to je samo još jedna porodica iz Rosarija. Nisu zaboravili naš grad – njegov brat živi ovdje, roditelji se često vraćaju a i Messi dolazi ovdje na odmor.”

Iako je Rosario očito grad kojem je fudbal više od igre, oba njegova kluba bila su u problemima. I Newell's i Central su pogođeni ekonomskom krizom s kraja devedesetih. Zatim su postojali problemi u hijerarhiji oba kluba, od kojih su neki čak uključivali korupciju i nasilje. Ali zabrinutost oko politike i vlade nikada nije umanjila romantiku koja se osjeća prema igri u Rosariju. Vizija fudbala u gradu je u najjednostavnijoj formi, čista i neukaljana, nešto što se njeguje i čim se ponosi. Kao što je Bielsa kazao krajem 2000-ih, kada su Newell's i Central prolazili kroz neka od najtežih vremena: “Rosario je grad obuzet strašću za ova dva ogromna kluba.”

Dinamičan, star, jednostavan – Rosario je sve to, ali u njegovom srcu je duboko ukorijenjena, historijska veza s fudbalom, toliko značajna kao u svakom argentinskom gradu, i na kraju, na svakom mjestu zapanjujućeg južnoameričkog kontinenta.

(These football times)

izvor: iza gola | live387.ba

PODIJELI