Evo jedna skracena prica o Leu iz Partizanovog vesnika 10.3.95

Zoran Vujicic -Leo.
Zivot posvecen navijanju !

I u onom dobu,kad bi mi mrtvacki sanduk bio najprikladniji poklon,naci cete me na Partizanovom stadionu ! Ja sam dozivotni,smerni,i odani podanik te nezavisne teritorije navijaca.
Ljubavlju koja ne moze da stane u obicnu novinsku pricu,ove reci izgovara Zoran Vujicic,medju armijom crno belih navijaca znan po nadimku Leo,tako je to bezmalo 3 decenije….

Kad porastem bicu navijac !!! Nisam bio svestan da sam izrekao najvecu istinu o svom buducem zivotu.Od te recenice do danas,Leo je uz Partizan proveo tridesetak brzih godina,sve pretvara u navijanje,utakmice mu postaju zivot,vreme izmedju njih protice kao u losem romanu…skolu zavrsava u medjuvremenu i samoodbrani,zaposljava se da bi imao dovoljno novca za putovanja sa klubovima,,,Danas kada je mladost vec prevrela,a starost jos nije prokljucala,nostalgicno se priseca da je na prvu utakmicu stigao iz Zemuna, sedeci na klupi starog kamiona okicenog zastavama,a da je na poslednje gostovanje leteo avionom preko celog kontinenta…

Leo je prvi napustio italijanski i poceo da navija agresivnim engleskim stilom,prvi je od navijanja napravio istinski spektakl,prvi je scenograf,koreograf i reziser stadionskog estradnog zbivanja.Prvi je doneo crno-beli sal ,prvi je poceo sa ritmicnim udaranjem dlanom o dlan,prvi je uveo pevacki sou program.Prvi je uneo transparente i velike zastave,prvi pobornik pirotehnickog spektakla,prvi je navijac koji je poceo redovno da odlazi na gostovanja,prvi je i jedini ! navijac koji nikad nije uzeo besplatnu kartu,prvi je koji je u svom naselju stvorio navijacki podmladak jednom recju u svemu sto je lepo u navijanju bio je prvi.Istinska legenda ! Nasa danasnja stadionska estrada su samo nove forme kojim mi nastavljamo tradiciju ciji je rodonacelnik Zoran Vujicic !

Zivot izmedju utakmica za mene je vreme mrtvog bitisanja,uz tremu stalnu kao disanje odlazim na svaku utakmicu.Ja sam navijac crno-belih boja,a ne samo jednog kluba ! Gledao sam boks u Banja luci,kosarku u Cacku,rukomet u Rijeci,plivanje u Zagrebu,vaterpolou Herceg novom,sah u Opatiji,karate u Kraljevu,kuglanje u Sisku,stoni tenis u Novom sadu,veslanje u Sibeniku,rvanje u Skoplju,dzudo u Sarajevu,ragbi u Zenici…
Uz Partizan sam upoznao celu Jugoslaviju i Evropu,uvek sve placajuci sam.Ni jednu jedinu utakmicu nisam posmatrao besplatno,ni na jedno gostovanje nisam otputovao ne placajuci !

Danas na stadionu ,u buketu one mladosti,ja delujem kao fosil ili arheoloska iskopina iz neke davno minule navijacke ere,ali ja sam nemocan,bolujem od one divne neizlecive bolesti koja se zove jednom Grobar uvek Grobar ! Navijanje je religija srca.
Zoran Vujicic je navijacki nadimak dobio navijajuci,Pocetkom sedamdesetih na kosarkaskoj utakmici prvi je poceo da uzvikuje o-le,o-le…u melodioznom pretapanju prvog i drugog sloga rodjen je nadimak Leo i zauvek se primio…

Zbog Mancea najdraza mi je utakmica protiv Kvins park rendzersa.Paklena i rajska…najteze sam dozivljavao dogovorene poraze od zvezde…najvelicanstvenija navijacka atmosfera bila je na utakmici protiv hajduka (6-1 za hajduk) golovi su pljustali,a mi smo kao u transu navijali i pevali.Posle smo zajedno plakali sa igracima! Bila je to antologijska lekcija svim navijacima sveta…..

U petnaestoj godini,na desnoj podlaktici istetovirao sam reci VOLIM PARTIZAN CRNO BELE BOJE,a na desnoj nadlaktici FUDBALSKI KLUB PARTIZAN i iscrtao grb,na levoj ruci su reci SA PARTIZANOM DO SMRTI. Na grudima preko celog srca,iscrtan je je veliki grb.Zeleo sam jos da od ramena do ramena ispisem JSD PARTIZAN,a na stomaku da iscrtam parni valjak,ali je majstor za tetovazu iznenada dopao zatvora….

PODIJELI