Većina Vas se pita kako je došlo do pada zastave “Heroes”, i ako je događaj jako star, nekih 15-ak godina, oko pada ove zastave i danas često dolazi do prepucavanja između Grobara i Delija.

Donosimo Vam priču jednog od učesnika, naravno deliju, i njegovo viđenje događa.
Kako je pao jedan od udarnih transparenata grupe “Heroes” . Događaj se desio 1. novembra 1998.

GROBARI SA ZASTAVOM HEROES

Došli smo na stadion da otpratimo naših 4 autobusa koji su kretali za Lion zato što smo mi naš polazak planirali tek u večernjim časovima. Skup je bio u 9 ujutru kod Marakane.

LJudi su došli i obavljali poslednje kupovine pred polazak i čekali da stignu autobusi. U to vreme na par stotina metara odatle na stadionu Partizana okupljena je bila i poveća grupa Grobara jer su to jutro puštane u prodaju karte za njihovu utakmicu sa Laciom.
Nismo razmišljali da se kačimo sa njima jer smo imali potpuno različite planove – oni da dođu do što većeg broja karata za Lacio a mi da otputujemo u Francusku i dobro se zezamo.

Međutim neke stvari ne idu onako kako se isplaniraju. Neke naše grupice su otišle do dragstora C marketa u parkiću da kupe još nešto. Tamo su naleteli na neke Grobare i pošto nam ne treba puno , došlo je do tuče. Neko je dotrčao do nas i rekao da je gužva kod C marketa .
Mi smo se odmah organizovali i prema parku nas je krenulo tridesetak. Zašto ostatak grupe nije krenuo to znaju samo oni. Od 200 navijača koji su bili spremni za polazak u Lion, samo 30-ak je krenulo u tuču sa Grobarima. Dohvatili smo tu na licu mesta šta smo uspeli da nađemo od kamenja i motki i krenuli smo prema parku gde smo videli poveću grupu Grobara.NJihova grupa je sigurno bila 2 ili 3 puta veća od naše.

Ušli smo u parkić i kada smo bili na 30 metara od njih , jurnuli smo uz galamu. Oni su u trenutku stali u nameri da pruže otpor , ali su se vrlo brzo okrenuli i počeli da beže. Sve se to odvijalo u parku kod solitera između naša dva stadiona. Bežali su prema svom stadionu i raštrkavali se u više pravaca. Mi smo ih jurili skoro do kraja parka , do stepenica kojima se silazi prema njihovoj blagajni. Bila je pomalo i komična situacija kako ih mi dosta malobrojniji jurimo po parku.

U toj jurnjavi onako malobrojni smo se raštrkali na razne strane jer je svako jurio svoj “plen”. Tako smo izgubili onu udarnu snagu koncentrisane grupe. U jednom trenutku dok smo ih jurili između zgrada, sa moje desne strane video sam nekoliko Grobara koji su stajali i jedan od njih je izvadio pištolj i pucao u vazduh.

U tom trenutku su svi stali i sa naše i sa njihove strane. Oni se tek tada mogli jasno da uoče koliko nas zaista ima. Tako je pucanj i njihovo saznanje o našoj brojnosti potpuno izokrenuo situaciju u njihovu korist. Grobari su shvatili da su u mnogo većem broju i krenuli su masovno ka nama. Mi smo se uz neprekidnu borbu povlačili .

Jedna naša manja grupa je stala i dobro se tukla sa njima a jednom od naših viđenijih je razbijena glava i jedva se izvukao iz njihovog obruča. Spasio ga je drugar koji je hrabro uleteo štanglom u gomilu i uspeo da napravi prostor da se naš povređeni izvuče.

Pružali smo otpor koliko smo mogli, ali nismo mogli da se odupremo.Kada smo stigli u blizinu Marakane, očekivao sam pomoć naših koji su ostali tamo i čekali polazak za Lion. Međutim, većina ljudi koja je videla šta se dešava dohvatila je svoje stvari i počela da beži. Jako me je zabolelo kada sam video neke ljude koji beže sa svojim stvarima , neki su čak nosili i cele gajbe piva da im se ne polupaju, dok smo se mi na krv tukli sa Grobarima.

Video sam da nema ništa od našeg daljeg suprotstavljanja i napustio sam sukob , jer su Grobari nadirali. Cela naša grupa pobegla je prema Avalici i Arkanovoj kući. Grobari su došli do kafića Lotos gde je i stajala većina naših pre toga. Tu je ostalo dosta torbi i Grobari su uzeli neke od njih među kojima je bila jedna u kojoj su bila 2 transparenta Heroes.

Heroesi su učestvovali u tuči i nisu mogli da paze na svoje torbe. Baš kada su došli do Lotosa stvorilo se nekoliko pandura i Grobari su se tu zaustavili. Verovatno zbog saznanja da su nas pobedili u toj tuči i zato što su videli da su uzeli 2 mnogo važna transparenta , počeli su da se vraćaju prema svom stadionu.
Bio sam jako razočaran i mislim da je ovo bio jedan od naših najvećih i nasramnijih poraza. Možda baš zbog činjenice da nas je tu bila masa a većina nije uopšte reagovala. Od dvestotinjak ljudi samo se jedan manji broj uključio u tuču i svi koji čitaju ove redove znaju u kom delu grupe su bili, u onoj što je učestvovala ili onoj što nije.
Heroji su kasnije dobili zadatak da skinu 10 grobarskih zastava i povrate čast i ugled i naravno to su i učinili.

PODIJELI