Priča navijača Hajduka iz okolice Rijeke kojemu nije dopušten ulazak na stadion u Zagrebu:

“Došli smo pred stadion u 16.30, dakle sat vremena prije početka utakmice. Tada smo čuli da je samo 800 ulaznica za navijače Hajduka u prodaji, a bila je tolika gužva da je nismo uspjeli kupiti. U trenutku kada je cura s blagajne objavila da nema više karata čak se nešto malo i zagužvalo, no to se brzo smirilo.”

“Pomislili smo tada nas petorica da možemo otići na Zapad. Krenuli smo tamo, ali nas je zaustavio policajac i pitao za koga navijamo. Moj prijatelj je rekao: ‘Za Hajduk’. Odgovorio mu je da onda tamo ne možemo.”

 

 


“Došao sam pred stadion bez ikakvih navijačkih obilježja, u trapericama, majici i jakni. Policajci su okružili nas stotinjak koji smo cijelu utakmicu proveli ispred stadiona, a nismo smjeli ni na zahod. Stali smo tamo sve do 20.30 sati. Dakle, puna četiri sata su nas držali okružene ispred stadiona. Pitali smo ih više puta mogu li nas barem pustiti kući, a oni su odgovarali ‘strpite se, za pola sata’. Jedan nam je rekao da nisu oni krivi, da bi nas oni pustili, ali im je takvo naređenje. Katastrofa organizacija, a Zapad je bio poluprazan.”

“Nama je trebalo možda sat i nešto do stadiona, ali bilo je tamo momaka iz Splita i Dubrovnika koji su izgubili cijeli dan, pa i više. Neki od mojih prijatelja su uzeli slobodan dan na poslu, da bi na kraju četiri sata gledali u vrata stadiona. Na kraju mi je najviše bilo žao jedne djevojke koja je bila sama i očito studira u Zagrebu. Još im je rekla da sad tu živi i nisu je htjeli pustiti iz obruča jer navija za Hajduk.”

“Ja sam bio na puno gostovanja, čak i na onom neodigranom derbiju u Maksimiru, ali tada su nam na Lučkom rekli da se susret ne igra i vratili smo se doma. Ovo je sramota da na stadionu za 3. HNL idu organizirati polufinale Kupa i tako prema nama postupaju.”

PODIJELI