“Mi nismo Nemci; Mi nismo Poljaci; Mi smo Slezianci. ” Ovo je uobičajen stav  članova šluške manjine u industrijskoj regiji Gornje Šlezije u južnoj Poljskoj. Sa stanovništvom od oko 2.000.000, Gornjesilšijska metropolitanska unija (GZM), čiji je najveći grad Katovice, jedna je od najvećih urbanih aglomeracija u Evropi. Dugogodišnji gusto naseljeni region proždireo je granicu između Njemačke i Poljske, sa Katovice (Kattovitz) dio Njemačkog carstva i susjednim dijelom Sosnovieca iz Kongresa Poljske.

 

Nakon Prvog svetskog rata, Liga naroda je organizovala plebiscit za utvrđivanje sudbine regiona, a Zapadna Gornja Šlezija je ostala dio Nemačke i istočne Gornje Šilezije, koja se priključila Drugoj Poljskoj Republici (iako je imala značajan stepen političke autonomije) . Kada su Nemci ušli u Poljsku 1939. godine, poljska Gornja Šlezija je bila aneksirana Trećem rajhu, a mnogi Sljezi su dobili nemačko državljanstvo.

Posle Drugog svetskog rata, dogovoreno je na konferenciji na Jalti  da granice nove Poljske Narodne Republike uključuju sve Gornje Šilezije (koje su uvek imale veliku poljsku populaciju) i Donje Šlezije (koja je pretežno bila nemačka). Etnički Nemci (i mnogi Šiljezani koji su se borili zajedno sa Nemcima) bili su prisiljeni da se presele iz regiona, a Poljaci su ih zamenili sa populacijom iz područja kao što je istočni grad Lvov (L'viv), koji je sada bio deo Ukrajine.

1956. komunističke vlasti izgradile su Stadion Slaski, stadion kapaciteta 120.000, u aglomeracionom parku Chorzov, jednom od najvećih opštinskih parkova u Evropi. Ovo je postalo mesto za sve najveće domace utakmice poljske reprezentacije: Sovjetski Savez 1957, Španija 1959, Holandija 1969 i 1975, Engleska 1966, 1973, 1989, 1993, 1997 i 2004, Portugalija 2006. godine.

Stadion Slaski je takodje bio domaćin Mančester Junajtedu tokom uspešne sezone Evropskog kupa 1968. godine, poraz od 1-0 do Gornika Zabrzea u cetvrtfinalnoj utakmici (zapamtio je Bobbi Charlton u svojoj autobiografiji). Timovi iz gornje šlezijske aglomeracije dominirali su u poljskom klubskom fudbalu tokom komunističkog perioda, osvajajući 26 od 42 titula lige. U sezoni 1968/69, šest od osam najboljih timova u Poljskoj fudbalskoj ligi bilo su iz aglomeracije (Gornik Zabrze, Polonia Bitom, Szombierki Bitom, Zagłebie Sosnoviec, Ruch Chorzov i GKS Katovice).

Najveće tri ekipe su 1989. godine bile Ruch Chorzov, GKS Katovice i Gornik Zabrze. Neverovatno, od sloma komunizma iste godine, nijedan tim iz Gornje Silesije nije osvojio ligu. Ovo je doprinijelo činjenicom da Stadion Slaski (stadion koji je tokom godina bio domaćin imena kao što su Alfredo di Stefano, Johan Cruiff, Bobbi Charlton, George Best i Cristiano Ronaldo)  bio odredjen  za odigravanje Eura 2012.

Region koji se nekada ponosio i kao klubski fudbalski klub i kao dom poljskog reprezentativnog tima, bio je ponizen, iako je bio najstariji urbani deo zemlje. U članku iz 2009. za Guardian, poznati fudbalski pisac Džonatan Vilson (napisao je kako  Chorzov Stadion Slaski nije najbolji u drzavi i da je ispred njega Krakovskog stadiona Miejski), napisao je:

 

“S obzirom na uspjeh Visłe, lokalnog kluba, tokom protekle decenije i izvrsne turističke infrastrukture u gradu, čini se zbunjujućom činjenicom da [Krakov] nije bio prvi izbor za utakmice reprezentacije – i ko, uostalom, želi provesti tri nedelje zaglavljeno u onome što je predgrađe mračno industrijske Katovice, kada bi mogli da budu u uspešnom gradu punom istorijskih mesta, živih barova i odličnih restorana? ”

Izgledalo je da je Vilsonov izrazni ton zvučao da ideja da je Gornja Šlezija, regija koja je nekada preuzela oružje da se pridruži Drugoj Poljskoj republici, sada rutinski gleda na ostatak Poljske. Iako je Stadion Slaski i dalje nominalno bio dom poljske reprezentacije u ovom trenutku, u centralnoj Varšavi je izgrađen novi crveno-beli stadion pod imenom Stadion Narodovi (Nacionalni stadion).

Iznenađujući izvor izuzetno potrebne izloženosti za region došao je kada je partija opozicije Lav and Justice (PiS) objavila izvještaj koji je tvrdio da je “šleski identitet samo način za smanjivanje veza sa poljskim identitetom i vjerovatno je jednostavno kramp usvajanja nemačke opcije. ” Stranka je apelovala na sve građane da registruju svoju nacionalnost kao poljsku, a ne Šulijansku u popisu 2011. godine, privlačeći pažnju međunarodnih medija.

Deutsche Velle TV je pogledala ponovno uspostavljanje 1. FC Katovice kao ženskog fudbalskog kluba (“Poljska: spor oko švajcarske manjine”), a Guardian je napisao o planu promjene šeme boja Stadion Slaski iz poljskih boja crvene boje – i bele do šilske boje žuto-plave (“Gornja Šlezija zastupa svoj poziv za autonomiju”).

Obojica su se fokusirali na ponosnu istoriju fudbala u regionu kao način izražavanja svog prepoznatljivog identiteta. Ono što nijedno nije spominjano (možda zato što se s velikim senzibilitetima ne sjeća) jeste da se novonastajući koncept šlezijske “nacije” dobija najkonkretnija podrška sa terasa Ruch Chorzov, gdje su se tokom proteklih nekoliko godina prikazivali provokativni baneri , čitajući slogane kao što su “To Mi Narod Slaski” (To smo mi, Šilski narod); ‘Oberschlesien’ (Gornja Šlezija – na nemačkom); pa čak i jednom prilikom, “Dzis Kosovo: Jutro Slask” (Danas Kosovo: Sutra Šlezija).

 

 

Zvanična maskota kluba je žuti orao, nadimak “Adlerek”. Imajte na umu da je simbolički poljski orao beo i da je poljska reč za orla “orzeł”. Žuti orao je simbol Šlezije, a reč “adlerek” je šleska dijalektna reč za orla, usko povezana sa nemačkim “adlerom”.

Jedno objašnjenje svoje nove uloge u promovisanju šilingovog identiteta je da se najteži podržavači kluba često baziraju na najslavičnije Šilezijskim delovima “grimli industrial” kongregacije, mjesta poput Chorzov, Siemanovice Slaskie, Nikiszoviec i Szopienice, gdje lokalni dijalekt se i dalje široko govori.

Do najboljeg uspeha Ruch je došao kada je osvojio ligu 1989. godine (poslednji tim iz Upper Silesije koji je to uradio),zatim su  u sezoni 2011-12 su završili na drugom mestu.

Ruh je imao sansu da postane najuspesniji klub u Poljskoj , medjutim to mu je onemogucio komsijski Gornik Zabrze koji je takodje imao isti broj titula kao i Ruh. Medjutim navijaci Gornika su okrenuti Poljskoj i savladali su Ruh te time onemogucili Ruh da osvoji titulu.

Dodavanje dodatnog začina ovom meču bila je politička dimenzija, a navijači Legije Varšave (vojni tim) koji su bili široko rasprostranjeni kao ultra-lojalni poljski nacionalisti i sigurno nikad ne bi bili uzdržani od političkog sukoba. Tokom septembra 2011. godine utakmica Europa lige protiv (politički ljevičarske) izraelske strane Hapoela Tel Aviva, navijači Varšavskog kluba otkrili su ogroman baner čitajući “Jihad Legiju”. Takođe treba napomenuti da Legija ima puno obožavatelja u Sosnoviecu i okolnom basenu Dabrova, koji (iako dio GZM-a) istorijski se identifikuje sa Poljskom, a ne sa Gornjoj Šelezijom.

Ako je Ruch Chorzov “poljska Barselona”, onda su Legija Varszava “Poljski Real Madrid” i to je bilo više od šest tačaka u sukobu sa top-of-the-table. Osim završetka Ruchove odlicne serije  u devet utakmica, pobeda Legije od 2-0 podstakla je žestoki odgovor od Jerzi Gorzelik, vođa Šlezijskog pokreta autonomije (RAS), koji je označio postkomučima pobjednika (pežorativni termin za postkomuniste ) jer ima oko četiri puta veci budzet od Ruheovog budžeta.

 

 

 

Ova ideja da su određeni fudbalski timovi, a posebno određeni gradovi, koristili više od postkomunističkog naselja nego drugi, ključni su za razumijevanje rastućeg lokalizma i podrške većoj političkoj autonomiji u Gornjoj Šeleziji. Budžetski problemi nekadašnjih dominantnih timova iz Gornje Šilezije su glavni faktor u dugom vremenskom periodu nedostatka, ne samo u Ruch Chorzovu, već iu Gornik Zabrze i GKS Katovice.

Od raspada komunizma 1989. godine (kada su ove tri ekipe bile najviše tri u Poljskoj), ligu su osvojili timovi iz Poznana, Lubina, Varšave, Lodza, Krakova i sada Vroclav. Mesto održavanja Euro 2012 bilo je u Varšavi, Vroclavu, Poznanju i Gdansku. Ovo je kontekst u kome se najbolje razumeju sve veća identifikacija Ruch Chorzov-a sa regionom, a ne nacionalnom državom.

Ruch Chorzov i Legia Varszava ponovo su se sastali u finalu Kupa Poljske 2012. godine. Tokom  početka utakmice, Ručevi fanovi su mogli da čuju pevanje “Gorni Slask” (Gornja Šlezija) pre nego što je nacionalna himna završena.. YouTube snimci sugerišu da je došlo do neke zabune, dok je nacionalna himna neočekivano započela odmah nakon što je počelo pevanje.

Tada je nevina greška, ali ona koja je bila politički značajna od onih koji su hteli da to vide na taj način. Naravno, Gornja Šlezija nije Katalonija i Ruch Chorzov nisu Barselona, ali region ima iskrene žalbe simbolizirane svojim jedinstvenim fudbalskim narativom. Shakhtar Donetsk pružaju ubedljiv kontra-primer Istoku kako povećana ulaganja u fudbalski tim mogu povećati profil industrijskog regiona. U Nemačkoj, aglomeraciju Ruhr je kao Borussia Dortmund i Schalkea samo sto je ulaganje u Ruch mnogo manje, pa su samim tim i rezultati kluba mnogo losiji.

 

Kvalitet poljskog fudbala je relativno loš, a još od 1989. godine, Gornik Zabrze i Ruch Chorzov, su dva najuspesnija kluba u Poljskoj, često se bore da se takmiče sa boljim konkurentima iz Varšave, Krakova, Vrocava i Poznana (da ne pominjemo Łodz i Gdansk ). Povećana konkurentnost Ekstraklase je, naravno, nešto što treba pohvaliti, ali kada se regija koja se nekada ponosila da ima najbolje fudbalske timove i najveće stadionske uslove toliko toliko zapusti, onda će biti odbačena i rezultat toga ce biti samo dodatno osećanja besa i nezadovoljstva.

 

Neki fanovi Ruch Chorzov opravdavaju svoj često kontraverzni naglasak lokalnog identiteta na ideji da se šilingovska lojalnost Poljskoj ne smije uzimati zdravo za gotovo. Postoji istorijski presedan za Šleskovu autonomiju unutar Poljske (1922-1939) i mnogi Gornji Šiljezani koji se ne smatraju etnički ili kulturno “Šleska” prihvataju potencijalne ekonomske koristi politička autonomija donijeti u region, jedan od najbogatijih u Poljskoj . Ako se bilo koji način otkrije da bi se taj novac vratio u fudbalsku infrastrukturu u regionu, to bi predstavljalo dobar preokret nedavnih trendova.

PODIJELI