Pitate se kako su uspeli postati legendarni u samo 3 godine i zašto?

Grupa je bila “kratkog daha”, ali je sasvim sigurno obelezila period navijanja u Italiji.Clanovi su uglavnom dolazili iz centra, taj deo su najvise i drzali, Colonne di San Lorenzo.U startu ih je bilo negde oko par desetina, bila je to grupa totalnih ludaka,spremni na incidente, tih godina(80-ih) u Milanu je skinhead scena bila dosta razvijena.

Napadali su koga su stigli, migrante, marokance koji su prodavali cigarete, i obicnu omladinu iz centra za socijalni rad koji se nalazio u obliznjem Porta Ticinese, jer su isti navijali za Milan. Prvi trans im se pojavio protiv Cremonese-a 6. maja 1987., kup utakmica,mada to nije tacna godina osnivanja jer su delovali vec koju godinu pre. Uz natpis “Skins” bile su nacrtane ”fascio”, sekira sa dve ostrice, simbol fasizma svastika.

Uz Paola Coliva “Armiere”, bliski su bili Duilio Canu, Massimiliano Bergomi, Luca Ceccarelli te ”metallica”. Svi navedeni su imali debele dosijee za napade, nasilje i razne nerede na stadionu i van njega, svi su izdrzavali zatvorske kazne. Coliva je u zatvoru umro od predoziranja, optuzen za pokusaj ubijstva mladog komuniste. Mnogi ultrasi ih nikad nisu priznali kao ultrase nego vise kao kriminalce i narkomane. Zanimljivo je da vecina skinsa nisu bili socijalni slucajevi, uglavnom sinovi bogate milanske vise klase koji su iz besa i dosade postali nasilnici i narkomani. Paola Coliva opisuju kao veoma harizmaticnog i zanimljivog lika, uspeo je da okupi oko 100 “Skins”-a, 30-ak ih je cinilo tvrdo jezgro, evo ga na slikama…

​Stil grupe je bio izrazito “skinhead stil”, bili su zaludjeni naci fanatizmom, jaka desnica i ljubav prema Interu. Kazu da je Paolo doveo grupu do vojne discipline i organizovanosti. Ostvaruju se prijateljstva sa Veronezima i Laziovim “Irriducibili”.

Bitni dogadjaji u istoriji grupe…

1987. skinsi u centru nereda na Piazzi Cavour u Comu. Nakon sukoba sa domacima (Fossa Lariana u to vreme) demoliraju centar grada. Steta je ogromna, prvi put su na svim naslovnicama. 1988. neposredno nakon utakmice Ascoli – Inter prolaze ispod tribine domacih. Tuca je neizbezna, veliki su neredi, a jako malo policije. Ascolani su izvukli deblji kraj, “Skins” su krivi za smrt Nazarena Filippinija, jednog od osnivaca SBN74. Inače, Ascolani su tada bili mala i kompaktna ekipa pa su kod kuce bili jako opasni. Tu su lose prolazili i romanisti, fiorentini, doriani…
1988. policija prisiljava skinse da uklone svastiku koju menjaju za simbol buldoga koji u jednoj ruci ima bokser, a u drugoj pivo. 1990. na utakmici Inter – Napoli skinsi se isticu transparentom:
“Hitler, con gli ebrei anche i napoletani!” (Hitleru, sa zidovima i napolitanci!)
Godinama pre ove utakmice dogadjali su se krvavi uvodi za ovaj dan, transparent skinsa: ”droga e terroni piaghe d’italia” (droga i juznjaci posasti italije) te ”il tricolore non cancella l’odore” (trobojnica ne brise smrad) i tuce s Napolitancima 87. i 89. Takodje 89. u diskoteci u Riminiju Napolitanci su nozem ubili Interovog skinsa pa je i to pridonelo tenzijama. Taj 05.02.1990. dan je jedne od najlegendarnijih italijanskih tuca uopste, okrutnost sudara interovih skinsa i fedayn napoli snimile su sve italijanske televizije.

Obe grupe su se odlicno pokazale, neki govore bolje su prosli interisti, neki govore napolitanci, a u stvari to je najmanje vazno. Cinjenica je da se taj sukob i dalje prepricava medju italijanskim ultrasima. Po tada tek dovedenom zakonu 55 skinsa (i neki boysi) se kaznjavaju ”diffidama”, zabranama gledanja utakmica na stadionima.

To je pocetak kraja ove grupe. Uz sve zabrane i hapsenja te masovni pritisak policije zadnji put se pojavljuju 21.10.1990. na utakmici Inter – Pisa. Gasenju grupe je najvise doprinelo neslaganje sa Boysima koji su imali potporu ostatka tribine. Ex-skins, ili ono preostalo od njih, osniva 91. kratkotrajnu grupu “Shining”, a 97. grupu “Zona Nera” koja se ujedinjuje sa grupom “Irriducibili”, i danas ”najcrnijom” od svih.

Poznati su jos po sukobima sa genoanima u Genovi te romanistima i u Rimu i u Milanu medjutim o tome bi se dala napisati cela knjiga. Danas ih je vecina umrla od droge ili po zatvorima, a oni pokoji preostali su vecinom daleko od stadiona.

Paolo Coliva je umro 1993., po nekim recima imao je sidu.