Jedan od dogadjaja koji je mogao u potpunosti da mi izmeni zivot i to zbog ljubavi prema Hajduku i pripadanja podgrupi Torcida Zupanja koja je imala jednu od najlepsih  zastava na severu.

Taj transparent Torcida Zupanja bio ej vrlo lijep transparent…inace mislim osobno da je tad 1/3 sjeverne tribine bila Slavonska Torcida…Osijek,Djakovo,Zupanja,Slav.Brod,Nova Gradiska..

a bilo ej dosta navijaca i iz Koprivnice,Bjelovara,zagreba..uglavnom bilo je pola tribine iz Dalamcije pola tribine iz ostatka hravtske..ali bogami taj dan i puno sore po gradu…inace tad sam imao 24 godine a mislim da je ovo 1996 godina…i umalo sam dobio po piksi od boysa..sjedili ja i moj prijatelj torcidas iz krizevaca(isto isao na dosta utakmica hajduka i u split i na gostovanja po jugi) u kaficu u maximirskoj..nismo imali ni salove nioznake hajduka..a po dijalektu nismo bili dalamtinci pa smo se osjecali dosta sigurno..prolazi tramvaj pokraj nas prema stadionu a iz njega se cuje ‘ja te volim hajduce'…boysi koji sjede u kaficima u maximirskoj kolektivno dizanje i trk za ‘sedmicom’..tramvaj staje na onoj stanici prije stanice kod stadiona..kod zaba banke..lete ‘rekviziti’ boce,case prema tramvaju..pokusavaju boysi uc u tramvaj jer sofer vidio da je vrag odnio salu i ne otvara vrata…

kako mi je izgledalo ovi nisu uspjeli vrata otvorit i tramvaj krece dalje a boysi i dalje za njim trk prema stadionu istovremeno pridruzuje im se i ostatak ekipe u kaficima blize stadionu..opet lete boce,case a ovi u tramvaju i dalje ‘ja te volim hajduce'…jbg…kad su meni i frendu nestali s vidika…

zakljucili smo da su dosli pred stadion a tamo ej vec bilo puno murje..pa su uhvatili siguricu…to zakljucujem jer su se neki boysi vracali ljuti u kafice..psujuci kako im ‘tovari umakose’..e sad dolazimo do mog ‘slucaja’..kazem ovom svom frendu hajdukovcu iz krizevaca..'idemo mi,ovdje se dobro vec kuha’..a on meni ono po prigorski..'bedak sedi ovde ko nam kaje more pa mi smo ‘domaci”..i na to se nasmije i potegne dobrano iz pive a vec je bio dobro pod cugom..

ja sam se najvise bojao toga da na nas ne nalete boysi koji su me dobro poznavali narocito mlađa garnitura iz kvarta i susjednih kvartova posto sam bio tada a i prije vrlo aktivan hajdukov navijac..i isao i za vrijeme juge i nakon nje na hajdukove utakmice za vrijeme juge i sa boysima u beograd i novi sad na gostovanje…znao sam tad da sve vise navijaca dinama kako se blizila utakmica idu maximirskom pjeske pa je shodno tome postojala mogucnost da me neko i prepozna…i nekako sam frenda uspio nagovorit da krenemo..i krenuli mi pjehaka prema maksimiru jer nije bio daleko..mis mo bili u kaficu blizu kafica hask…i taman sve je islo dobro i negdje stotinjak metara od velikog krizanja na bukovackoj…

netko se iz obliznjeg kafica zadere..'sta je tovaru ides na tekmu’..onako na brzaka pogledam par mladjih boysa iz kvarta iz kafica me pozdravlja..hm..pozdravlja…ali hebes to…svi drugi boysi se okrenuse prema meni i ovom frendu iz krizevaca koji ej tek tad shvatio da smo u frci…ja nista..kazem ovom brisimo prema stadionu..mislim da smo trcali nas dva ko danas bolt ako ne i brze…i dobro je da smo to odmah ucinili..jer su malo boysi zaksnili sa reakcijom.al kad su skuzili da bjezimo mi smo vec imali prdnost dvadesetak metara..ovi pak za nama kao i za onim tramvajom prije…bacaju case,flase za nama..

meni vec ponestaje snage i kazem pajdi ulet među murju necemo imat snage trcat do nasih kod sjeverne tribine…i sva sreca da su bili specijalci blizu..nalazili su se tocno na cosku kod krizanja tj.kod banke tada je bila to banka tuđmanovog unuka…kad su murjaci skuzili sta se desava..njoh pet,sest je krenulo prema ovima boys-ima koji su nas ganjali..boysi tu stali…a nas trojica specijalaca koja su ostala sa nama..u mariolu…pa ravno do ispod sjeverne tribine…

PODIJELI