Cela prica pocinje 1973. godine. Nezaboravna sezona nebesko plavih igraca koju je pratila fantasticna strast njihovih navijaca. Te godine, i igraci i navijaci su shvatili da su sjajni i da mogu biti velicanstveni. Iako tada jos nije bilo definisanih ultra grupa, tokom te sezone ljudi su poceli da prate klub i na gostujucim terenima a Olimpiko je uvek bio prepun barjaka, spontanim navijanjem ali ne bas kompaktno kako ce to kasnije biti. Podrska je bila sjajna i slobodno se moze reci da je imala veliku ulogu u osvajanju skudeta.

Naravno, entuzijazam je bio na zavidnom nivou te godine, pa su navijaci, pogotovo mladji, odlucili da ucine nesto vise u cilju pokazivanja ljubavi prema svojim bojama. Tako su formirane prve grupe organizovanog navijanja, takozvani Ultrasi. Ultrasi nisu imali nikakvu vezu sa klubom i bili su svakako nov nacin u pracenju istog, prekinuli su dotadasnji sablon i otvorili novu eru.

Prve grupe lacijala su COMMANDOS MONTEVERDE i ULTRAS. Ove su grupe je cinilo oko 200 mladjih navijaca koji su posedovali veliku strast prema Laciju. Jezgro COMMANDOS MONTEVERDE LAZIO je formirano jos 1971. godine i stajali su na juznoj tribini, blizu tribine Monte Mario. U tom periodu C.M.L. su regrutovali veliki broj mladih navijaca koji su stajali u istom sektoru kao i oni. C.M.L. su se izdvajali sa svojom originalnoscu pa su ih komsije, romini ultrasi, ubrzo iskopirale i formirale ekipu COMMANDOS LUPI a tri godine kasnije i COMMANDO ULTRA. Kasnije, C.M.L su se preselili na sever, gde i danas stoje, posle vise od 35 godina, kod ulaza 49.

ULTRAS-i su formirani pocetkom 1974. godine i ime grupe je ubrzo postalo sinonim za sve mladje pripadnike tribine. Stajali su na juznoj tribini i regrutovali ljude iz opasnijih krajeva Rima : Garbatella, Eur, Parioli, Casal Bruciato … Prvi su stavili svoje ime na majice a nakon toga na kape i salove. “BEYOND THE VICTORY … ULTRAS” je bio slogan koji se nalazio na njihovim majicama.

Ubrzo je razlika izmedju normalnih navijaca i ultrasa poslala ocigledna. Ultraasi su bili ignorisani ne samo od strane ostatka stadiona vec i od ostatka tribine, a tada je to bio jug. Ovaj novi nacin podrske je izazvao sumnju od strane ostatka tribine. Pojavili su se i prvi bubnjevi koji su zamenili dotadasnje trube. Nazalost, zbog lose igre na terenu, mnoge prelepe zastave iz tog perioda ce nestati.

Na prijateljskoj utakmici protiv brazilskog Sao Paola, prvi put na fudbalskoj utakmici u Rimu su se pojavile dimne bombe, koje su proizvele prelepu sliku. U godinama nakon osvajanja skudeta, Ultrasi su formirali solidnu podrsku klubu, medjutim svi su znali da se tu krije mnogo veci potencijal, ukoliko bi se grupe ujedinile. Ali ko je sposoban da uradi nesto tako, da ujedini sve te mladice, svakog od njih sa svojim idealima i da natera ostatak lacijeve publike da razume i postuje ultrase. U tim pocecima su se primecivale velike razlike u stavovima kako bi sve to moglo da izgleda. Medjutim, jedan covek je jako verovao da je to moguce a to je Torino Di Vicio. Upravo zahvaljujuci njemu, odrzano je nekoliko sastanaka izmedju lidera grupa, jedan za drugim, da bi se uverili da je san o ujedinjenju moguc.

U novembru 1976. godine odrzan je jako bitan sastanak na kome su prisustvovali lideri svih bitnih ultras grupa. Ultras grupe sa juzne severne tribine su se napokon ujedinile i formirale jednu veliku sjajnu grupu Gruppi Associati Biancazzurri – G.A.B.A. Pre utakmice Lacijo-Bolonja, u sezoni 1976-1977, ispred Olimpika, clanovi ekipe G.A.B.A. delili su letke sa sledecim sadrzajem:

“U cilju da unapredimo podrsku nasem Laciju, odlucili smo da formiramo klub koji ce ciniti ultrasi kako sa juzne tako i sa severne tribine. Vi, nebesko plavi navijaci, pridruzite nam se da bi uvek bili jaci i jedinstveni.”

G.A.B.A. su poceli sa prodajom svog materijala, sinhronizovanjem bubnjeva u podrsci klubu kao i organizovanjem putovanja na gostujuce utakmice po poprilicno pristupacnim cenama.

G.A.B.A. je evoluirala u EAGLES’ SUPPORTERS. Njihov debi je bio na istorijskom mecu Lazio-Juventus 1977. godine, na mecu punom golova i emocija. Taj dan, Olimpiko je ugledao prelepu zastavu dugu 54 metara sa imenom nove grupe, ta zastava, koje je tada bila najveca u italiji, ce zauvek ostati upamcena u istoriji naviajca Lacija.

Jacina novorodjene grupe je lezala u prijateljstvu i u sjajnoj saradnji, bez unutrasnjih problema, svi su bili ujedijneni za dobrobit Lacija. EAGLES zastava, prvobitno je stajala na juznoj tribini, ka istoku (tribina Tevere) a razlog tome je da igraci od samog starta osete njihovu podrsku, od prvog koraka na travi. Tacno ispod tog dela tribine nalazile su se stare svlacionice i izlaz na teren. Sa “orlovima”, podrska Laciju je pocela da se menja.

Napravili su svoje salove, koji su se razlikovali od svih drugih, donosili su na stadion nekoliko bubnjeva, mnogo velikih zastava i raznobojne dimove koji su docekivali igrace prilikom ulaska na teren ili obelezavali vazan pogodak. Prvu godinu postojanja su obelezila mnogobrojna gostovanja kao sto su Firenca, Napulj, Bolonja na kojima su hiljada navijaca Lacija pruzale podrsku svom klubu.

Naredne sezone, Eagles-i se sele na drugu stranu juzne tribine u cilju da povecaju broj ljudi koji ce davati podrsku klubu. Istorijska slika ovih godina je naslovna strana poznatog TV programa o fudbalu – 90’ minuto, koja je deset godina pokazivala celoj Italiji srdacnu podrsku koju je imao rimski klub. Pojedine rasprave i neslaganja su dovela do odvajanja nekoliko ljudi i formiranja grupe VIKING, cije je jezgro cinilo oko 50 momaka. Vikinzi su bili dosta netrpeljivi kada su Eagles-i u pitanju, i oni ce ostati na jugu dosta vremena nakon prelaska Eagles-a na sever (1979).

Vikinzi ce se konacno preseliti tamo tek 1982.godine. Posle mnogo sastanaka i rasprava, vodje ES su donele odluku koja se uveliko ocekivala – selidba na sever. Odluka je donesena jer su Ultrasi Lacija, kao i mnogi drugi u Italiji, zeleli svoju tribinu gde ce moci da se identifikuju.

9. Decembar 1979, po hladnom i kisovitom danu, ES su zabelezili debi i pocetak nove ere na severu. Ta tribina ce kasnije postati sinonim za ultrase Lacija.

Iako je klub imao ocajnu sezonu, severna tribina je do kraja ohrabrivala ostatke tima (najbolji igraci su dobil izabrane zbog skandala oko namestanja utakmica). Samo uz pomoc navijaca, slabasni tim je uspeo da izbegne ispadanje iz lige, ali samo na kratko, jer je komisija lige zbog skandala ubrzo izbacila Lacijo u Seriu B. U toj ocajnoj sezoni, gostovanja Perudji, Kaljariju, Peskari,Torinu i Udinama su dokazala da su nebeskoplavi ultrasi sjajni a nakon odluke odluke da se njihov tim izbaci u nizi rang, lacijevi ultrasi su izrazili svoj bres ispted Lega Calcio i iako je u pitanju bila sredina leta, svi pravi lacijali su bli tu.

Prebacivanje u Seriu B bi uticalo na sve grupe ali na severnu tribinu nije uopste. Pocev od prve utakmice protiv Palerma, severna tribina je bila obojena u boje kluba sa mnostvo zastava i barjaka. Kako na domacim, tako i na gostujucim utakmicama, glas sa severa je bio jak. Vicenca, Milano, Ferara, Taranto … hiljade milja predjenih da bi se podrzao klub. Medjutim, to nije bilo dovoljno, Lacijo je jos jednu godinu igrao u drugoj ligi. Napokon, i poslednji navijaci sa juzne tribine su uvideli da je doslo vreme da se svi ujedine i zemlja je ponovo bila nebesko plava, od Varesea do Palerma.

Iako je klub imao ocajnu sezonu, severna tribina je do kraja ohrabrivala ostatke tima (najbolji igraci su dobil izabrane zbog skandala oko namestanja utakmica). Samo uz pomoc navijaca, slabasni tim je uspeo da izbegne ispadanje iz lige, ali samo na kratko, jer je komisija lige zbog skandala ubrzo izbacila Lacijo u Seriu B. U toj ocajnoj sezoni, gostovanja Perudji, Kaljariju, Peskari,Torinu i Udinama su dokazala da su nebeskoplavi ultrasi sjajni a nakon odluke odluke da se njihov tim izbaci u nizi rang, lacijevi ultrasi su izrazili svoj bres ispted Lega Calcio i iako je u pitanju bila sredina leta, svi pravi lacijali su bli tu.
Prebacivanje u Seriu B bi uticalo na sve grupe ali na severnu tribinu nije uopste. Pocev od prve utakmice protiv Palerma, severna tribina je bila obojena u boje kluba sa mnostvo zastava i barjaka. Kako na domacim, tako i na gostujucim utakmicama, glas sa severa je bio jak. Vicenca, Milano, Ferara, Taranto … hiljade milja predjenih da bi se podrzao klub. Medjutim, to nije bilo dovoljno, Lacijo je jos jednu godinu igrao u drugoj ligi. Napokon, i poslednji navijaci sa juzne tribine su uvideli da je doslo vreme da se svi ujedine i zemlja je ponovo bila nebesko plava, od Varesea do Palerma.

Sezona 1982/83 je godina konacnog ujedinjenja svih ultrasa na severnoj tribini. Taj momenat je konacko dosao i svi su ga osecali u svojim srcima. U petom kolu Serie B, Bolonju je okupiralo sedam hiljada lacijala, kasnije, isto se dogodilo i u Bariju dok je Pistoiu preplavilo cak deset hiljada gostujucih navijaca koji su se radovali prvom mestu u drugoj ligi. Na Olimpiku, podrska je dostizala do tada nezapamcen nivo. Forsirajuci engleski stil navijanja, stvarane su prelepe sarpate, paljena je i poprilicna kolicina pirotehnike. Na domacoj utakmici protiv Milana, severna tribina, predvodjena ES-ima je usla u istoriju sa nevidjenom bakljadom koja do tada nije vidjena na fudbalskim utakmicama. Orlovi su pratili tim svuda (Campobasso, Reggio Emilia, Monza, Cremona, Perugia …). Gde je Lacijo – tu je i severna tribina!

Na nekoliko gostovanja su odlazili samo Eagles-i sve dok im se ostali navijaci, noseni sjajnim rezultatima nisu pridruzili. U Arecu, 15 hiljada lacijala je napravilo invaziju na mali toskanski grad. Stadion je totalno bio ispunjen gostima a mnogi domaci navijaci nisu nasli mesta na tribinama pa su bili primorani da prate utakmicu svoga tima preko radija. Toskanske novine su sutradan okarakterisale ovo gostovanje kao najvecu ikada invaziju na grad.

Na kraju sjajne sezone kako na terenu tako i na tribinama, promocija u visi rang je bila zakazana za mec protiv Kanatije na Olimpiku, mec koji ce sigurno ostati upamcen svima koji su mu prisustvovali. Roma je samo nekoliko nedelja ranije osvojila skudeto, ali ova utakmica je to bacila u totalno drugi plan. Pobedu su doneli ultrasi Lacija sa preko deset hiljada barjaka. Na prvoj utakmici Serie A protiv Fodje, bilo ih je jos vise …