Kako se liga rasturala u deliće(kao i zemlja) i regija smanjivala, tako su u Prvu saveznu Ligu ulazili klubovi iz Druge lige koji su samo sezonu pre toga viđeni u trećoj ligi…U sezoni 92/93 se tako opet vratio u Prvu ligu, Napredak iz Kruševca. Sa radošću smo tada svi čekali gostovanje u taj grad i mogućeg okršaja sa Jakuzama. Mada više je tu bilo želje za odlaskom na gostovanje u grad čiji je klub nekada igrao sa Velikom četvorkom i to pravilo je važilo za sve gradove i klubove tadašnje zemlje.


Kako do Kruševca nije bilo direktne linije vozom već neko presedanje kod Stalaća ili Ćićevca(ova dva grada ću bolje upoznati nego moj kraj) i čekanja nekih vozova ili presedanje(čitaj upadanje u) na buseve… Kako se vozovi klackaju morali smo rano ujutru da se skupimo na štajgi i upadnemo u voz koji je išao do spomenutih gradova. Ekipa je brojala cifru od par desetina tada mahom golobradih mladih ludaka koji su sav teret, ponos i snagu Severa zajedno sa “krempitom” (T.) tih godina nosili na svojim leđima, jer većina prave prve ekipe je mahom imala neke druge životne zadatke dobro poznate svima. Već tih godina se pokazalo da će ova ekipa biti nerazdvojna narednih 10godina a neki i ceo život.

Neko je negde napisao kako im je ekipa rasla i da bi sigurno bili No.1 da je ostala ex-ludara. Mislim da bi sve ekipe rasle i dobijale novu svežu krv koja bi sigurno zasenila ovu prethodnu, ali šta bi bilo kad bi bilo…I svako vreme nosi neko svoje breme! Čast svakome veresija nikome…Tako da sam ubeđen da ni naša mlađa a tada prva ekipa nikome ne bi ostala dužna.

Da se vratim KŠ…Ukrcali smo se u jedan od poslednjih vagona u nizu i fino se rasporedili po kupeima. Repertoar dobro poznat, red pića, red …., pa red pića pa opet…i tako krug za krug do momenta dolaska konduktera. Krene priča kako nam je ŽTP obezbedio poslednji vagon za gostovanje i da je to platila uprava kluba..Normalno već kod Rakovice (prva stanica) ovaj preti da će da zove policiju…nekako ga smuvamo, kupimo par karata za 20,30% puta do Stalaća…U fazonu sad si nam video karte i nikad više…

Opuštanje koje nas je sve opilo je dovelo do toga da su neki demolirali kompletno dva vagona. Kako se ekipa konduktera promenila na nekom delu puta gde nismo videli a oni su primetili da poslednje kompozicije nemaju stakla i prozore u jebenom Stalaću ili sad Ćićevcu nas je čekala dobro došlica od policije. Kako ne bi bili zarobljeni i lako pohapšeni u vozu, kreće iskakanje u pokretu. Ljudi pokušaj bežanja u tim mestima i sakrivanje je kao da ste rešili da igrate žmurke u prostoriji gde nema gde da se sakrijete. Pri samom iskakanju mnogi su se već povredili i lako bili pohvatani.

Nas par idemo ka prednjim vagonima, u pokušaju da se utopimo sa masom običnih putnika….Ali smo ubrzo skontali da od toga nema ništa…Napokon staje kompozicija iskačemo na suprotnu stranu od dočeka ili ti stanice i pretrčavamo u drugi voz. Voz kreće i taman smo pomislili da smo spašeni kad mašinovođa zaustavlja voz, neko nas je primetio…Zatvaramo vrata od vagona i sakrivaj se ko gde stiže….

Tu se nalazi neki nadobudni pandur i krene da maltretira jednog od naših koga su pronašli. Kako smo skontali da će nas pre ili kasnije sve pronaći rešili smo da odbranimo našeg palog druga. Kreće opšta makljaža u vozu sa pandurom(Velika greška), dobre je batine dobio taj nadobudni ker ostao bez opreme ali ubrzo mu stiže pojačanje koje nas je nadjačalo sa obe strane…Primorani da izađemo onako u špaliru su nas iskidali…

Sledeća scena kao u filmovima o logorima smrti. Kerovi stoje u špaliru postrojeni na svakih 2,3 metra naši već pali drugovi leže sa rukam na glavi i iživljavanje pripadnika policije na ljudima koji leže, šutiranje, gaženje, cepanje, neke vuku za šalove kao kerovi da im strgnu glavu sa vrata….Kažem sebi blago njima s'njima će da završe s'nama će tek da počnu….

Onako dok nas sprovode dobacuju i psuju nam majke, spominju Beograd? Na pokušaj odgovara ili protivljenja odma postaju još žešći šamare dele kao deci bombone a od lopatara(ljudi sa velim šakama) mnogima i dan danas zuji u glavi…U nekoliko marica su nas strpali i sproveli do stanice milicije. Kako nas je bilo minimum 50tak svi smo stali u 4,5 marica i par automobila…Imao sam sreće da sam sedeo iza vozača ali sam slušao moju braću koja se gušila u marici kojoj nije radila ventilacija…Da ne preterujem ali mislim da smo tada oborili rekord po broju ljudi u marici 16 u zatvorenom delu, 4 iza vozača marice + vozač i 2 kera…Jedna anegdota tokom vožnje u marici. Pričaju kerovi među sobom i ovaj pored vozača kaže ovom što vozi: “Daj uključi rotaciju i pusti sirenu kao u onim američkim filmovima” Mi se pokidali od smeha….dok su se ovi moji iza kidali za vazduh.

Pokušaji da se skrene pažnja da se ljudi iza guše je bilo kao da gluvom i slepom govoriš da li me čuješ i vidiš? Kad smo stigli u stanicu novi doček. Već pri samom dolasku kerovi stoje i broje koliko nas je bilo u jednoj marici i ne mogu da veruju da nas je toliko stalo… Žurka u stanici mogla je da počne…..To je trajalo sigurno dobrih 4,5h Neću da pričam šta je sve bilo tamo jer i ovako mi priča ode u više deseteraca…Napokon se pojavio sudija za prekršaje i jedan po jedan smo se osmehnuli “spasiocu”.

E sad zašto sam sve ovo pričao….Dolaskom u BG ubrzo je stigla i prekšajna prijava i poziv kod soc. radnika. Jako slično što je Footie ispričao. Šteta koja je naneta ŽTP i ono zašta su nas gonili je bila više milionska cigra u dinarima kada se preračunalo u marke tada bilo je oko 500 000 nemačkih maraka. Kao sada pola miliona evra…”Malo” su napucali štetu ali dobro ko ne bi to radio? Pretili su nam više godišnjim popravnim domovima, zatvorom…Ali imali smo sreću kako je sve išlo u qrc tako je i ta priča njihova išla sa njom…Da ne bi sve to tek tako prepustio slučaju…Pobrinuo sam se da na svim tim razgovorima glumim Robin Huda u pravom smislu reči…Oni su hteli mene da sjebu u zdrav mozak ja sam njih…Sve zadatke koje su tražili da im uradim sam radio iznad proseka…Ljudi su se pitali šta radi ovaj mali ovde…Koji je njegov problem? A ja sam im odgovarao ja sam bunt protiv sistema. Što kažeš Footie, ni moji se nisu a mogli su da se okoriste od celog raspalog sistema. Kurve su mojoj majci uzimali stanove, lopovi ćaletovu firmu preuzeli e pa ja ću sve to da vam naplatim! Ovi u soc. ustanovi blajznuli….Na kraju silni razgovori i ubeđenja raznih službi kako ja ne mogu sam protiv sistema….A ja im odgovaram nisam sam, mislim na moje drugove sa Severa, oni opet u rebus?? Ali dobrom pričom i moram reći zalaganjem roditelja uspeo sam da zajedno sa soc. službama na suđenju se ponašam “normalno” i spasim sebe popravnog doma…

Tako se završio moj prvi drugi pokušaj odlaska u KŠ ću skratiti……Okršaj sa murijom u Stalaću, privođenje u neku improvizovanu stanicu, potom smo se “sprijateljili” sa pandurima koji su išli na Zvezdine tekme po celoj ex-ludari, pričali o poznanstvu sa nekim vođama koji su za razliku od njih imali drugu boju uniforme. Da bi nas na kraju pustili da se vratimo u BG. Obezbedili nam da uđemo u teretni vagon sa kutijama punim patika…koje su neki iskoristili za prvi biznis kapital!

Za 20 i kusur godina staža na tribinama samo sam 2 puta uspeo da dođem do Kruševca. Stim da sam prvi put kad smo uspeli da se domognemo grada, tamo neke 90te zakasnili na tekmu a drugi put i napokon uspešno 2012 finale kupa. Što sam morao da proslavim i ulaskom tj. skakanjem u teren!

PODIJELI