Te cu se Banja luke sjecati cijeloga zivota. Sto zbog utakmice sto zbog nekih privatnih stvari povezanih uz nju. No to jedna druga prica.
Tog se jutra na Glavnom kolodvoru skupila zagrebacka krema. Uz standardne BBB doslo je jos dosta ljudi koji su na tekme isli povremeno. Lokalni mangupi zeljni zabave, pa neki redari po zagrebackim diskacima itd itd.

Uglavnom svatko kome je stalo toga je dana morao biti u Banja Luci.
Ide se u pretezito srpski dio Bosne i nitko tko je imalo drzao to nije ni htio ni smio propustiti.

Dinamo je imao jako dobru momcad tada Boban, Suker, Shala, Soldo, Istvanic, Lesjak Ladic pa je dosao tog ljeta kao pojacanje Lipovac bas cini mi se iz Borca, Kuze trener, Zajec direktor. Uglavno svi uvjereni u pobjedu na terenu i van njega. Zavrsilo je drugacije.

Neznam sad tocan broj koliko nas je bilo ali koliko me sjecanje drzi dio je usao u vlak cini mi se da je to za Sarajevo, i vlak je bio pun puncat a jos masu ljudi vani pa su na tu kompoziciju jos prikljucili nekoliko vagona onih tipa samoborcek, prigradskih, sinobus kako li ih tko zove.

Negdje oko 10-12 tak vagona je bilo sve skupa. (opasaka – ta slika ima negdje na nekom zavoju na pruzi i vidi se ona Panova zuta zastava e sad jel na netu ili sam je kod nekoga vidio neznam vise)

Mislim da je za Sarajevo islo 5-6 vagona standardno i tako nekako 5-6 su jos prikopcali. Treba dodati i jos dio ljudi koji je bio na stadionu a isao busevima i autima. No glavnina je bila u vlaku. BBB mislim. Ovi su rekao bi bili vise izletnici od kojih je vecina isla na zakletvu rodacima/prijateljima pa je otisla i na utakmicu. Mislim da nas je bilo tako negdje 500-600. U vlaku. BBBa.

No idemo dalje. U vlaku zajebancija. Popaj i starija ekipa su navodno i neku zensku sa sobom vodili koja je bila glavna zabava u tom dijelu vlaka. Ja nisam to vidio jer nisam bio u blizini. Uglavnom veselo. Cuga pjesma. Dosta je ljudi bilo uzbudeno i nabrijano kao da se nesto ocekivalo. Nesto je bilo u zraku. Za dosta ljudi je to i bilo prvo pravo gostovanje. Van Hrvatske.

Po dolasku u Banja Luku klasicno klecanje na kolodvoru i pjevanje Lijepe nase, Oj dinamo poginut cu za te itd itd. (opaska – i ta slika postoji jel na netu ili u necijoj arhivi)

Do stadiona smo isli pjesice. Nije bilo neke velike frke putem. Primjetilo se domace navijace tu i tamo ali nista nisu poduzimali. Bilo nas je puno, bilo je nekih dobacivanja sa strane pa pjevanja i tak to klasicina navijacka sema. Provokacije.

Koliko se sjecam mali dio grupe se cak i uspio odvojiti pa usao u neki bus do stadiona. Uglavnom ZG80 ekipa. Ja sam nastavio dalje sa vecim dijelom grupe. Neki su pak uspjeli izmaknuti pratnji jer su isli nekim prijateljima/rodbini na zakletvu u JNa koja je bila istog dana.


Vecinu nas sprovelo do stadiona i tamo smo kratili vrijeme do pocetka utakmice zafrkancijom i pjevanjem nasih pjesama, Hrvatskoj, Dinamu, Radicu i tako dalje. Standardna set lista za ono vrijeme.

Prije pocetka jedan nas je utrcao u teren. C. sa Vrbana. Kako su vec svi bili bijesni na nas C. na nagovor prijatelja ne utrcava sa Hrvatskom zastavom nego samo sa Dinamovom. Hrvatska zastava sa povijesnim grbom nije bila C.ova a pravi se vlasnik sa pravom bojao da ce ostati bez poklona. C. je uhapsen naravno. Pa pokusao pobjeci ali uspio dotrcati samo do zida od stadiona. Murija ga zgazila.

Pocela utakmica.
Kako koja minuta negdje odmah na pocetku pocinje kaos. Baklje dimne petarde.

Dosta toga leti u teren. Murija nije dala na ogradu lupala je sve redom tko se priblizio i usla unutra na tribinu mislim kad je glavni sudac Mateo Beusan dao znak da se tribina isprazni. Tada pocinje zesci kaos. Murija preskace prakticki preko ograde medu nas.

I pocinje lemanje. Oni nas mi njih. Oni pendrecima mi rukama, remenjem i kamenjem od tribine koje se lomilo malo jacim udarcem noge. Kako su oni uletavali tako su vec sa ograde skakajuci mahali pendrecima a bogme bilo je i onih koji su u doskoku naletili direkt na sake. Neki su i kamenje dobili u letu. A bogme su bili pravi krkani, macani murijaci sto je je. Udaraju kao da im je zadnje.

Valjda se nisu nikad do tad ni namlatili toliko. Ovo im je valjda bila prilika da provjere fizicku spremu. A ni mi se nismo dali samo tako. Na kraju fino su nas izdevetali ali i mi smo pokazali zube.

Oni koji su bili gore vise na tribini skacu preko ograde u vojarnu jna , neki se zavlace pod tribinu. Traje to nekoliko minuta meni se cinila cijela vjecnost. Naprijed nazad oni nas guraju van mi se nadamo. Lete pendreci, lete sake, padaju sapke. Dosta razbijenih glava i noseva. I sarenih leda. Sa nase strane. Dok nas nisu sve izgurali na pomocno igraliste koje je bilo ogradeno takoder zidom vojarne. Do kraja utakmice cekali smo tu. Murija se setala trazeci nekoga. Neke su i odveli. Ali vise onako nasumce. Glavna ekipa se smirila, neki od njih su uspjeli i pobjeci preko zida u vojarnu pa autima,busevima, taksijima za Zagreb kako se tko snasao. Tu su u jednom trenutku pojavljuje i ZM koji dolazi sa Zajecom.

Neke su sendvice donjeli, kojih je malo bilo neki odbijaju a neki i uzimaju, i sa murijom organizirali vodu i kako cemo natrag doma.
Nakon nekog vremena, par sati, krecemo prema stanici onako svi u koloni. Dolaskom na stanicu murija malo popusta pa se moze otici uzeti neka klopa i cuga ali sve u krugu stanice. Ne pustaju prema gradu makar neki uspiju i pobjeci. Ja sam odlucio ostati na stanici jer sam sutra ujutro morao biti u Zg i ovo mi se cinilo kao najbolje rijesenje i vlakom sto prije natrag. Sto se pokazalo kao totalno krivo. Nazalost.

Vlak koji smo cekali je kasnio iz Sarajeva cini mi se jer je i tamo bilo neko sranje tog dana. Zeljo, Manijaci ako se ne varam.

Uglavnom vrijeme se na kolodvoru kratilo cugom i cevapima. I pjesmom te zajebancijom. Necu zaboraviti nikad u jednom trenutku na klupi na peronu starija ekipa uglavnom ZG80 i pridruzeni pocinje “spustati maglu” ili se neka slicna zapjevala, dolaze dva tri murijaka i stanu. Onako potiho se pjevucka za sebe kao da se nista ne dogada.

Murijaci nesto dobace “pa tihi ste nesto sto nebi to moglo malo glasnije da i mi cujemo”. I kao na 1,2,3 pocne se jasno i glasno pjevati. A i svi koji su stajali sa strane pocnu u glas kao na tribini. A murijaci udri. A i mi po muriji. Uletava jos murijaka, jos nasih i peglanje po peronu. Pa strka po cijelom kolodvoru. Od nabacivanja kamenja po muriji stradao je novi kolodvor, ona strana sto gleda na perone. stakla okolo ko u prici. Uglavnom nakon nekog vremena se smirilo.

Koliko se sjecam nakon toga su nas utrpali u te vagone, sinobuseve i tako smo cekali taj vlak koji kasni i kasni. Negdje oko ponoci je stigao sa par sati zakasanjenja taj vlak. Prikopcalo nas i krenuli za Zagreb. U tim je vagonima bio kaos. Ljudi jedni preko drugih nemozes se maknuti zadimljeno, smrdljivo. Ono kaj danas nazivaju old school je mila majka za to. Bas ono ko stoku nas potrpalo u duplo manje vagona nego sto smo dosli. I zatvorilo vrata.

U jednom trenutku mi netko vice “e daj mi ne tresi pepel u usta” pogledam dolje a netko se zavukao pod sjedalo. Odozgora mi se nesto slijeva po vratu, ovaj gore zaspao na onim resetkama za prtljagu i slini po meni. Smijeh zivi. Odlucili smo nas par iz ove moje grupe na prvoj stanici pretrcati u one vagone od kompozicije ispred. Put do Zg i nije nesto dugacak trebao biti ali nikad se nezna.

Bolje je kad je udobnije malo. A i rastetretit cemo ove vagone u kojima jesmo. Tako je i bilo. Ne sjecam se vise stanice neka manja, otvaramo vrata na silu i uspjevamo prijeci nas dosta makar nas je murija ganjala po stanici pokusavajuci nas vratiti natrag, nisu nas htjeli pustiti. Ni tu nije bas bilo previse mjesta vlak je bio dosta pun ali bar je hodnik bio prazan. Uglavnom smjestili se murija nas kao i pregledala i rekla ok samo bez sranja. Sa sranjima letite van na prvoj stanici.

Nismo ni docekali prvu sljedecu stanicu netko je povukao kocnicu. Mislim se e sad smo najebali. Sat vremena smo najmanje cekali dok su nasli gdje je povucena, tko ju je kao povukao, maltretiranje. Naravno blizu nas. Pa popisivanje. Kad je sve zavrsilo posjedali smo i polijegali jedni uz druge onako na podu da nam bude toplije i pozaspali. Stigli oko 7 ujutro.

U kisni i tmurni Zagreb. Bilo je poslije sazivanja na muriju oko tog dogadaja. Ispitivanja. Neki su i kaznjeni. Vecinom koliko se sjecam neke manje prekrsajne kazne. Jedno od gostovanja koje cu pamtiti cijeli svoj zivot.

Dinamo iznad svih

PODIJELI