ZALJUBLJEN U DINAMO

 

 

Ovo je neobična priča o čovjeku koji se 40 godina bavio regulacijom plovnih puteva,priča o Petru Todoroviću,okorjelom Dinamovcu,koji je taj svoj “križ” nosio ili ga još nosi u Beogradu!Lako je biti dinamovac u Zagrebu,ali biti obilježen kao navijač “ustaškog kluba” u Beogradu,to je več nešto drugo.Cijeli život biti prikovan uz Radio Zagreb,”ilegalno” nabavljati Sportke novosti,koje su u ratno doba bile deset puta skuplje nego što stvarno koštaju i svako jutro se sudarati s razbijenim zvonom ispod svog imena na portafonu,to je život jednog od rijetkih preostalih beogradskih Dinamovih navijača.Zbog članstva u Dinamovim legijama,često su mu prijetili,ljepili mu svakakve etikete,međutim Petar Todorović i njegova supruga Đuka ostali su vjerni plavoj boji,makar su zadnji puta u Zagrebu bili prije osam godina,na utakmici s Newcastleom.—–“Prije nego što umrem želim još jednom vidjeti Dinamo”—–rekao je Todorović…Kako se jedan Beograđanin zaljubio u Dinamo?Kada mu je bilo osam godina prvi puta je čuo za taj klub,godinu dana kasnije već je bio navijač,a s dvanaest je prvi put vidio zagrebačke “modre” uživo.Igrali su u Svetozarevu,i Petar je pobjegavši od kuče “potegnuo” na utakmicu.S godinama je shvatio što znači navijati za Dinamo,u Beogradu su “modri” bili najmanje omiljen klub.Iako su im priznavali da su gospodski klub.——-“Beogradski Hrvati su uglavnom navijali za Hajduk a ja sam najviše i istinski mrzio Zvezdu,jer mnogi trofeji,koji su trebali biti u Dinamovoj vitrini,ukrala je Zvezda.Ne volim ni Hajduk,1960. godine sam danima putovao u Split,ne bih li bio svjedokom dvostruke Dinamove krune.Kup smo već osvojili.Vodili smo 2-0 i na kraju u režiji suca,mislim da se zvao Bajić,izgubili smo 2-3.Sudac je Banožiću poništio čisti gol,Dinamu oduzeo titulu,ta krađa me jako pogodila..”——prisjeća se Todorović.Želite li zbuniti Petra,pitajte ga tko je najbolji Dinmov igrač——“Za mene su heroji i oni igrači koji su digrali samo jednu utakmicu za Dinamo.Svaka plava generacija je imala svoje junake.Puno sam slušao i najmanje gledao “Maru” Wolfla.Za njega su tvrdili da je bio najveći i golgeter i paker.O Cimermančiću i Kacijanu sam slušao bajke,veliki su bili Jerković,Čajkovski,Horvat.Obožavao sam Matuša.Kranjčar i Zajec su također bili velikani,no međutim..moj ljubimac je bio Marko Mlinarić….”——-Prisjeća se Todorović i,zagrebačke utakmice s Newcastleom,zadnje na kojoj je bio—–“Plakao sam od nemoči i bijesa jer sam vidio jednu veliku Dinamovu generaciju na koljenima.No,onda,se čovjek sjeti 5-0 pobjede nad Partizanom i odmah je lakše.To mi je,ipak,najdraži Dinamov trijumf uopće…”