Grobari i anarhisti – Čakarita
Klub duge tradicije i skromnih rezultata osnovali su anarhisti u kraju Buenos Ajresa u kojem dominira najveće groblje u Argentini, sa navijačima pod imenom “grobari” koji važe za jednu od najekstremnijih navijačkih grupa. Ovo je priča o klubu Čakarita juniors.
Kada se govori o argentinskom klupskom fudbalu najčešće asocijacije su River, Boka, San Lorenco i slični velikani. Ime Čakarita, koje više zvuči kao ženski lik iz neke južnoameričke telenovele, ne privlači pažnju. Istina, klub koji je stacioniran u istoimenom naselju nije zabeležio veće uspehe, osvojio je jednu titulu, tek je povremeni učesnik elitnog takmičenja, a stadion im se nalazi u predgrađu argentinske prestonice. Ipak, Čakarita ima dugu tradiciju, dok navijači važe za jedne od najvatrenijih i najopasnijih u Argentini. Poznato je da je Buenos Ajres sa svojih 13 miliona stanovnika jedna od najvećih svetskih metropola. Po broju fudbalskih klubova u svim ligama argentinska prestonica ima najdinamičniju fudbalsku ponudu na planeti. Osim fudbalskih giganata, Boke juniors, River Plate, San Lorenca, Velez Sarsfilda i drugih postoji veliki broj manjih klubova koji upotpunjuju fudbalski mozaik tog grada. Čakarita je jedan od njih.
Sportski uspesi Čakarite mogli bi da se stave u jednu rečenicu. Klub je 1969. godine osvojio jedinu titulu, završivši takmičenje u Matropolitanu (naziv takmičenja) na prvom mestu ispred River Plate i Boke juniors. Te godine održavala su se dva takmičenja, poput Aperture i Klausure danas, nekada su se takmičenja zvala Metropolitano i Nasional.
Te godine Čakarita je u svojoj grupi završila na drugom mestu, iza Boke. U polufinalu, na meču protiv Rasinga, Čakarita je pobedila sa 1:0, dok je u finalu protiv River Plate trijumfovala sa 4:1. U drugom takmičenju iste godine, Nasionalu, Čakarita je zauzela tek sedmu poziciju.

 

 

 


Pre i posle tog uspeha navijači Čakarite slavili su ili tugovali kada je klub prelazio od prve do treće lige. Poslednji put Čakarita je u prvu ligu ušla u sezoni 2008/09. kada je nakon pet sezona ponovo ispala u drugu ligu.
Ipak, ono što Čakaritu izdvaja od mnogih argentinskih klubova jeste sam način nastanka. Čakarita je osnovana 1. maja 1906. godine u vreme kada su fudbalske klubovi osnivani pod uticajem Engleza, koji su imali svoje kompanije u zemljama Južne Amerike.
U vreme kada su u tim državama vladale velike nacionalne kompanije stranih država, jedno ekstremnije krilo socijalističke partije, blisko idejama anarhizma, osnovalo je Čakaritu. Levičari su još u to vreme religiju i fudbal smatrali opijumom za narod i često ih kritikovali. Ipak, uvideli su da fudbal može poslužiti kao sredstvo u borbi za ostvarenje ciljeva. Pojedini teoretičari socijalizma u fudbalu su čak prepoznali i mogućnost da se socijalističke ideje sprovode u realnosti.
Kako su navodili, na terenu ste imali 11 igrača koji zajedno rade na istom cilju, čist primenjeni socijalizam. Tako je Čakarita postala jedan od prvih klubova čiji su počeci imali socijalističke, tačnije anarhističke korene. Čak su i boje dresove, koje su i danas osnovne, crvena i crna, boje koje simbolički predstavljaju anarho-sindikalistički pokret, dok je jedna od pruga bele boje.
Svaka od boja ima svoje objašnjenje. Crvena je označavala socijalističke korene kluba, crna groblje koje je dominiralo naseljem, a bela čistoću socijalističkih osnivača kluba.
Samo ime Čakarita označava deo Buenos Ajresa gde je klub nastao (klub je nastao na granici naselja Čakarita i Vilja Krespo). U Argentini “čakare” su bila mala crkvena imanja, farme koje su se nalazile u tom delu grada. Deminutiv reči čakara je “čakarita”, što je uzeto za ime kluba. Klub ima svoje nadimke Čaka i Ča koji su nastali skraćenjem imena. Čakarita je danas poznata po tome što se u tom delu grada nalazi najveće groblje u Buenos Ajresu.
Groblje Čakarita nalazi se u naselju i sa svojih 95 hektara površine najveće je u Argentini. Samo groblje zauzima više od polovine naselja, a nastalo je pred kraj 19. veka na prostoru gde su se nalazile masovne grobnice u kojima su odlagana tela ljudi umrlih u epidemiji žute groznice.

 

 

 


Činjenica da je groblje dominiralo naseljem u kojem je osnovan fudbalsku klub, i navijači Čakarite od drugih dobili su nadimak Los Funebreros (grobari). Pod tim nadimkom navijači Čakarite predstavljali su strah i trepet Buenos Ajresa. Sami navijači sebi su dali naziv La Famosa Banda de San Martín, po predgrađu San Martin u distriktu Vilja Maipu u kojem se nalazi stadion Čakarite. Stadion trenutno prima nešto više od 13.000 gledalaca, ali kada bude u potpunosti renoviran imaće kapacitet oko 35.000 mesta.
Jedna od legendi kluba je golman Isak Lopez, koji je u Čakariti proveo 15 godina (od 1937. do 1952. godine) i za koju je odigrao 343 meča. Jedna od tribina na stadionu dobila je ime po legendarnom čuvaru mreže ovog kluba.
Lokacija stadiona i sedište kluba u velikoj meri odredili su i najveće rivale Čakarite. Sedište Čakarite nalazi se u naselju Vilja Krespo, gde je bio i prvobitni stadion. U istom naselju je lociran i stadion Atletiko Atlante. Od 1922. godine dva kluba su postala veliki rivali. Rivalstvo nije prestalo ni kada je klub mečeve počeo da igra na novom stadionu u predgrađu General San Martín Partido u severozapadnom predgrađu Buenos Ajresa, jer je sedište kluba ostalo na istoj lokaciji
U derbi mečevima Čakarita je mnogo uspešnija od Atlante. Od 1927. godine, kada je odigrana prva utakmica, ukupno je odigrano 126 mečeva. Čakarita je zabeležila 54 pobede, Atlanta je trijumfovala 34 puta, dok je 38 utakmica završeno nerešenim rezultatom. Iako se stadion Čakarite sada nalazi u predgrađu Buenos Ajresa, rivalitet dva kluba je i dalje ogroman, kao i mržnja među navijačima, čija je baza ostala u krajevima odakle je klub ponikao.
Navijači Čakarite stacionirani su u krajevima Čakarita, Vilja Krespo pa sve severno do predgrađa San Martin gde je lociran stadion. Iako ne važi za opasan deo grada, pre nekoliko godina stanovnici Čakarite su napali policijsku stanicu nakon što je policija ubila jednog tinejdžera u tom kraju.

 

 


Iako, osim osvajanja jedne titule, Čakarita nije imala većih uspeha, klub je postao poznat širom Argentine (pa i čitavog sveta) po veoma ekstremnim navijačima.
Već je rečeno da Čikaritina bara-brava (organizovana grupa navijača) nosi naziv La Banda de San Martín. Grupa se dokazala još 1986. godine na Svetskom prvenstvu u Meksiku, kada je rame uz rame sa huliganima drugih argentinskih klubova učestvovala u prebijanju Engleza. Dve godine ranije, Čakarita je zbog huligana ispala u drugu ligu, jer je klub bio kažnjen zbog izgreda navijača sa jednomesečnom suspenzijom i oduzimanjem deset bodova.
Od sredine 80-ih godina prošlog veka i reputacija Čakaritine bara-brave počinje da raste, tako da su navijači tog kluba postali poznati širom Bunos Ajresa. Čakini huligani važe za jedne od najekstremnijih u Argentini i jedni su od retkih koji se nisu libili da uđu u sukobe sa navijačima Boke i Rivera. Takođe, Čakaritini navijači se ne ustručavaju da napadaju policiju, što ih čini možda najekstremnijom navijačkom grupom u ovom trenutku u Argentini.
Za razliku od drugih velikih grupa u kojima postoje frakcije koje su u međusobnom ratu, navijači Čakarite imaju manje ali kompaktnije ekstremno jezgro navijača.
Nebrojeni incidenti navijača Čakarite obeležili poslednjih nekoliko godina, privlačili su pažnju medija, više nego rezultati kluba. Nekadašnji predsednik kluba Luis Barionevo 1999. godine je priznao da daje novac, besplatne karte i plaća gostovanja najekstremnijim navijačima da bi ih smirio. Ovo inače nije bio usamljeni slučaj, imajući u vidu da uprave mnogih klubova sarađuju sa svojim ekstremnim navijačkim grupama.
Osim Atlante, kao lokalnog rivala navijačima Čakarite najveći rivali su huligani Boka juniorsa. Veliki sukob dve grupe izbio je 1999. godine kada su pristalice Boke, besne zbog podrugljivog skandiranja, uletele na deo stadiona na kojem se nalaze navijači Čakarite, na tribinu gde nisu bili stacionirani najekstremniji navijači, već pre svega roditelji sa decom. Četiri godine kasnije, u novoj tuči, huligani Čakarite su se osvetili. U neredima je povređeno čak 60 osoba, dok niko nije uhapšen.
Pritisak javnosti je rezultirao da prva hapšenja nakon tog incidenta budu sprovedena tek 2007. godine, kada je uhapšen Rafael di Zeo, jedan od legendarnih vođa Bokinih navijača, koji je veoma popularna ličnost u Argentini. Di Zeo je uhapšen sa još nekoliko viđenijih huligana Boke i svi su dobili višegodišnje robije. Od tog trenutka odnosi navijača dva kluba još više su zaoštreni.
Jedan od najvećih incidenata u poslednje vreme izbio je 2012. godine na meču protiv tradicionalnog rivala – Atlante. Nakon što je utakmica završena sa rezultatom 1:1, besni navijači Čakarite su pokušali da napadnu pristalice gostujuće ekipe. Brzo su se neredi prelili van stadiona gde je policija tek posle dva sata uspela da vrati situaciju pod kontrolu. Policija je morala da koristi gumene metke, dok su navijači zapalili dva policijska vozila.
Navijači Čakarite su i jedni od retkih koji su imali antisemitska skandiranja i to upravo protiv rivala Atlante. Koreni tog kluba su vezani za jevrejsku emigraciju koja je naselila delove Buenos Ajresa – gde je klub nastao.
Navodno su navijači Čakarite na jednoj utakmici skandirali: “Čaka ide ulicom, ubija Jevreje i pravi sapun.” Klub je negirao skandiranja, ali su Čakariti na kraju oduzeti bodovi. Upravo su zbog Čakaritinih huligana uvedena i nova disciplinska pravila. To se dogodilo nakon utakmice protiv Atlante 2000. godine kada su pristalice Čakarite imale razvijenu nacističku zastavu sa porukom: “Od Jevreja pravimo sapun.” Fudbalski savez Argentine je tada doneo pravila da se, u slučaju antisemitskih poruka ili pokliča, utakmica odmah prekine.
I pored zastrašujuće reputacije navijači Čakarite imaju i prijatelje. U dobrim su odnosima sa navijačima Lanusa, Rosario centrala, Belgrana, Argentinos juniorsa, Union Santa Fea i Lime iz Perua. Naravno, spisak smrtnih neprijatelja je mnogo duži. Na ratnoj nozi navijači Čakarite su sa pristalicama Boke, Rivera, San Lorenca, Kolona, Njuelsa, Taljenjesa, Atlante, Platensea, Tigrea, Deportivo Morona, Kvilmeša, Nuevo Čikaga, Gimnasija La Plate, Los Andesa, Rasinga i verovatno svih ostalih koji navijaju za drugi klub.
U ovom trenutku Čakarita se takmiči u trećoj argentinskoj ligi i čini se da će elitno argentinsko prvenstvo još koju godinu biti bez “grobara” i “anarhista” sa San Martina.

PODIJELI