KONTAKTI GROBARA i navijcaja AEK-a
Atina, avgust 1995. U sklopu priprema pred početak nove sezone, Partizan je dobio poziv od AEK-a za odigravanje prijateljske utakmice u Atini. Kako je letnja sezona bila u jeku, a ja u tom trenutku imao kod koga da boravim u glavnom gradu Grčke, nisam se puno razmišljao kako sebi da organizujem odmor. Na dan utakmice, novine su posvetile veliku pažnju dolasku Partizana. Naslovi u stilu: „Pozdravimo braću iz Jugoslavije“ odnosno „AEK dočekuje stare prijatelje“ napuniše tribine stadiona Nikos Goumas. Navijači AEK-a stvorili su totalno ludačku atmosferu. Pošto nije bilo odvojenog sektora za gostujuće navijače, dvojica prijatelja i ja kupismo karte za najvatreniju domaću tribinu. Na ulazu, nakon pretresa devojke obučene u žute majice podeliše nam programe za utakmicu. Osim uobičajenog predstavljanja timova na poslednjoj strani pisalo je „Jugoslovenski prijatelji volimo vas“. Punih sat vremena pre meča, domaći navijači počeli su da pale baklje i da se veru po visokoj žičanoj ogradi. Popeli bi se do vrha a potom kačili crveno ili zeleno beli šal i palili ga tamo gore, uz delirijum na tribinama. Nekih petnaestak minuta pre početka oficijelni spiker promrmljao je nešto na grčkom, a potom je usledio uplauz celog stadiona. Najavljen je bio dolazak grupe srpske dece, izbeglica iz Krajine, koja je u tom trenutku ulazila na centralnu tribinu i smestila se među domaće navijače. Sa tribine na kojoj smo bili počelo je skandiranje „Srbija, Srbija“ a potom i „Partizan, Partizan“. Bili smo oduševljeni prizorom.

 

Tekma je završena rezultatom 3:1 za domaći tim (jedini gol za nas postigao je Darko Tešović), a kada je sudija označio kraj a mi izašli napolje, otišli smo do prve tezge da pazarimo sitne suvenire za uspomenu. Kada je prodavac čuo da smo Srbi, navijači Partizana, dao nam je svakom po šal na poklon, a potom nam priđoše i neki navijači AEK-a koji nas napuniše nalepnicama i malim pankerskim bedževima. Barselona, april 1998. U sezoni 1997/98, košarkaši Partizana predvođeni Kimetom Bogojevićem, plasiraše se na Final Four. Prethodno, u grupnoj fazi takmičenja sastali smo se sa AEK-om kada nas pedesetak odlazi na meč u Atini. Utakmica kao i svaka druga, bez ikakvih incidenata, ali i bilo kakvog izliva prijateljstva. Dođe na red i Final Four u Barseloni. Grupa od oko 200 Grobara iz Srbije (novine su se frljale ciframa da nas je bilo 100, 500, 800 pa čak i hiljadu) provela je nazaboravna 3 dana u Kataloniji. U našem sektoru bilo nas je možda još pedesetak više, kada su nam se priključili navijači Partizana koji su doputovali iz nekoliko evropskih gradova u solo režiji. Uoči prvog meča protiv Kindera (koji će narednog dana postati prvak Evrope), autobusi su nas doveli pred samu halu i zaustavili se ispred ulaza na tribinu gde su ulazili navijači AEK-a. Njih je, tu u tom trenutku, bilo možda i hiljadu (kasnije ih je na tribinama bilo oko tri soma). U jednom momentu kada smo izašli iz buseva, usledila je kratka tišina, odmeravanje i iščekivanje, a potom su oni počeli da nam prilaze, rukuju se, grle nas, traže da se slikaju sa nama i razmenjuju šalove. Na tome se sve i završilo. Vrlo brzo krenuli smo ka našoj tribini koja se nalazila tačno naspram AEK-ove. Navijači Benetona bili su levo od nas, a Kinderovi (kojih je bilo više nego svih ostalih zajedno) do Grka i iza koša. Zbog napada na žabare na platou ispred hale, policija nam nije dozvolila da unesemo zastave na motkama.

 

Raširili smo transparente i počeli da navijamo, kada među nas ulaze panduri i govore nam da moramo da sednemo, što mi naravno odbijamo. Bez puno objašnjavanja dolazi do žešćeg peglanja. U tom trenutku, AEK-ovi navijači koji su sve to posmatrali sa suprotne strane, skandiraju „Partizan, Partizan“ i kreću u proboj kordona kako bi nam pritekli u pomoć. Iste večeri kao i dan kasnije, prilazili su nam po Barseloni i pružali nam ruke, čašćavali nas pićem i tražili da se slikaju se sa nama. Beograd, april 1999. Bombardovanje Srbije. Jedini strani tim koji je tada došao u Beograd i odigrao prijateljsku utakmicu u Humskoj bio je AEK.

Na tribinama se okupilo petnaest hiljada gledalaca, a među njima i grupa od stotinak grčkih navijača smeštenih na istočnoj tribini. Igrači dva tima izašli su na teren sa parolom: „NATO stop the war, stop the bombing“. U šezdesetom minutu, pri rezultatu 1:1, Grobari ulaze na teren, gde im se pridružuju i navijači AEK-a. Utakmica je u tom trenutku završena. Raširene su srpske i grčke zastave, spaljena američka, i poslata poruka celom svetu šta dva naroda misle o napadu NATO trupa na Srbiju. U tom momentu ko god da nam je došao u goste, prihvatili bi ga kao najrođenijeg. Marsej, oktobar 2003. Liga šampiona – Partizan odlazi na prvo gostovanje u Marsej. U kavezu nas je oko 4-500. Dan ranije AEK je igrao u Monaku, pa je bilo logično da se njihovi navijači pojave i na Velodromu, ali na tribini sa domaćim navijačima pošto su oni već dugi niz godina bili u prijateljskim odnosima.Tako je zastava Original 21 bila postavljena u centralnom delu kopa sa navijačima Olimpika. Toliko o vezi Grobara i navijača AEK-om.

PODIJELI