Navijači reprezentacije Škotske: Tartan Army

Sa populacijom od 5 miliona stanovnika, od Škotske se ne može očekivati da bude super sila u fudbalu. Međutim, kada su u pitanju navijači reprezentacije, Tartan Army, onda tu nema dileme- oni su najbolji.

Riječ ultra za njih nije sinonim, ali način na koji prate reprezentaciju je nešto najstrastvenije, uz ogromnu dozu entuzijazma i ponosa, što je svijet ikada vidio. Jedino što ovdje nije kako treba su fudbaleri Škotske.

Iako im danas nasilje nije opcija, kao prije 30 godina, spremni su da brane svoj ponos i boje Škotske kada se za to pruži šansa. Njihov jedinstveni DNK je teško objasniti ako znamo koliko je otvorenih frontova u škotskom fudbalu. Politika, religija i rivalstvo među gradovima je stogodišnja pojava kod Škota, ali kada reprezentacija igra, oni su jedinstveni.

Posebno je njihovo jedinstvo, jer znamo da imaju jedan od najvećih svjetskih derbija između Rangersa i Celtica iz Glasgowa. To je sektaška mržnja, religijska podjela, koja je odnjela mnogo života ali je reprezentacija kompromis.

Photo: John Stillwell/PA Wire

Slično je rivalstvo između navijača Aberdeena i Hiberniana. Posebno je bilo izraženo stalnim tučnjavama ‘80-tih godina. Aberdeen Soccer Casuals su prednjačili u Britaniji u činjenju nereda i bili su jedna od najbrutalnijih huliganskih grupa. Danas navijači Aberdeena, što je nepojmljivo u Škotskoj, koriste pirotehnička sredstva, a dva navijača ovog kluba su 2014. zbog korištenja baklji na utakmici protiv Dundeeja završili u zatvoru.

Sve je ovo uvretira koja teško može objasniti Tartan Army. Njihova historija je bila puna nasilja. Posebno se hvale invazijom na Wembley kod „mrskih“ Engleza, kada je Škotska prvi put nakon deset godina slavila na tom stadionu. Bila je to prava invazija na teren koju Englezi nikada nisu preboljeli.

Na Svjetskom prvenstvu 1982. su bili proglašeni za najbolje navijače. Ponos je iznad svega. Tako kažu Tartan Army. Zaboravljaju se sve netrpeljivosti lokalnog nivoa a Škotska se brani po cijenu života. I danas odzvanja njihova pjesma na Stade de Francu 1998. protiv Brazila kada je hiljade Škota u kiltovima zadivilo fudbalski svijet.

Posljednji incident su imali 2000. protiv Engleske kada je uhapšeno 300 osoba. Od toga dana, sve je manje nereda od strane Tartan Armyja. S ovim su živjeli godinama. Rivali u svojoj zemlji, kada odu van tu su „svi za jednog, jedan za sve“.

Ali, Škoti su aktivirali lokalni front i to van stadiona koji ima intenciju da preraste u nešto što Škoti nikada neće „sažvakati“, pa čak ni kada je u pitanju reprezentacija.

Posljednji referendum o otcjepljenju Škotske iz Velike Bitanije je opet podjelio navijače. Rivalstvo je poraslo do neslućenih razmjera. Neke grupe koje su za nezavisnost pjevaju himnu Škotske, dok drugi i dalje pjevaju God Save The Queen.

I Tartan Army decenijama pjeva God Save The Queen, ali šta sada? Ragbi reprezentacija pjeva Scotland the Brave i to je opće prihvaćeno. Čeka se još fudbalski nacionalni tim. Otvoreno je i ovo pitanje, i još nema odgovora zbog velike napetosti između podjeljenih navijača. Da li će Tartan Army prestati biti ono po čemu je poznat diljem svijeta?