Kako je to voljeti Torcidaša?

On će ti umjesto pitanjem „Kako se zoveš?“ prići pitanjem „Jesi li član?“

Ako rečeš da jesi, onda će možda i maštati o budućnosti s tobom. Ovisi koliko se često smiješ, na kojoj strani kreveta spavaš, i na koje ti godišnje doba miriše kosa.

Ubrzo će, sasvim neprimjetno, raspored utakmica postati sastavni dio tvog života. Naravno da znaš kad se produžuje članarina i koje je godine Hajduk osvojio posljednji Kup. Kada kupuješ namirnice, naravno da ćeš paziti kojim proizvodima podržavaš projekt „Naš Hajduk“. Već napamet znaš događanja u Klubu i postavu prve momčadi. Razlika između „Našeg Hajduka“ i DPH-a tvoja je struka. Više nije čudno da pjevušiš himnu dok se šminkaš, i da izgled koreografije možeš zamisliti i prije nego osvane na Poljudu. Ponekad će se navečer i ranije spremati na spavanje. Netko ujutro sprema ručak, a netko koreografiju. Često ćeš s vrata vikati „Pazi se!“, a kao odgovor na „volim te“ dobivati „volin sve bilo“. Voljeti Hajdukovog navijača ne znači nešto izgubiti. Zapravo, znači puno toga dobiti. Za početak kalendar, majicu i pretplatu. Ljubav, strast i vjernost. Predanost. Vjeru.

Možete provesti sate pričajući o glupostima. Smijati se šalama koje samo vi razumijete. Posjetiti tvoje roditelje. Ići u šoping, piti kave, izlaziti, slaviti rođendane. Možete putovati. Ma možete raditi što god ti poželiš. Samo ne u subotu. U subotu je derbi.

I ja sam jednom naučila voljeti takvog. Voljela sam ga sa svim njegovim vrlinama, manama i zabranama. Voljela ga na domaćim utakmicama i na gostovanjima. Voljela ga i kad bi ponosno skakao po stanu, pa čak i onda kad bi stiskao zube da ne pusti suzu. Voljela ga ponosno i glasno, i malo tiše čekajući poluvrijeme.

Volio je i on mene. Doduše, ne kao Hajduka. Smiješno je uopće i pomisliti da me mogao voljeti kao Hajduka. Ja ću mu ipak jednom umrit, Hajduk mu živi vječno.

PODIJELI