“Utakmica smrti”

“UTAKMICA SMRTI” Avgust 1942. godine. Više od godinu Kijev – tada još u Ukrajini, koja je bila dio Sovjetskog Saveza – bio je pod okupacijom Nijemaca, koji su svakodnevno vršili zločine. Usred atmosfere beznađa, okupatori su u ljeto 1942. organizovali nekoliko fudbalskih utakmica za “podizanje morala građana”. Vrhunac je bio susret fudbalskog kluba Start, navodno radničkog kluba protiv ekipe njemačkih oružanih snaga. Međutim, nije poznato da li su Nijemci znali kako je u “radničkom” klubu bilo više igrača rasformiranih slavnih klubova Dinama iz Kijeva i Lokomotive. Zenit stadion u Kijevu bio je prepun 9. avgusta 1942. godine.

Nisu došli samo njemački vojnici, nego i mnogi građani. Usprkos brojnim faulovima Nijemaca pred kojima je sudija (pripadnik SS jedinice) žmirio “na oba oka”, na poluvremenu je bilo 3:1 za Ukrajince. Na kraju, utakmica je završila pobjedom Ukrajinaca 5:3. To je jedino što je tačno i izvjesno o ovoj utakmici. Također, tačno je da su mnogi ukrajinski igrači pobjedu platili životima. Zbog toga se utakmica pamti kao „utakmica smrti.“ Nakon utakmice, uhapšeno je devet igrača iz Kijeva. Jednog je uhapsio i ubio Gestapo jer je djelovao za sovjetsku tajnu službu. Tri igrača odvedena su u koncentracioni logor Sirecki na sjeveru Kijeva gdje su likvidirani. Sovjetski Savez je igrače posthumno proglasio herojima, a tri spomenika pred Dinamovim stadionom u Kijevu još uvijek podsjećaju na legendarne fudbalere. Nakon rata, Nijemce je zainteresovala utakmica, odnosno tvrdnja kako su ukrajinski igrači pogubljeni nakon utakmice.

Godine 1973., u Njemačkoj je pokrenuta krivična istraga zbog sumnje za ratni zločin. Međutim, bilo je jako malo dokumenata koji bi svjedočili o likvidaciji fudbalera. Poznati njemački režiser Klaus Bredenbrok 2005. odlučio je snimiti dokumentarni film. Tada je njemačko tužilaštvo još jednom pokrenulo istragu, nadajući se kako će ipak utvrditi zločin i počinitelje. Bredenbroka je zanimao odgovor na još jedno pitanje: svi govore o ukrajinskim fudbalerima, ali ko je igrao za Nijemce? Čak se i to pokazalo kao teško pitanje s obzirom da su njemački igrači zbog poraza otjerani na front kod Staljingrada.

Režiser je konstatovao da, čak ako je neki njemački igrač preživio bitku kod Staljingrada, nije se htio javiti i svjedočiti o “Utakmici smrti”. 75 godina kasnije, istina o “Utakmici smrti” i dalje je obavijena velom tajne.