Veljača 2004. Široki Brijeg, Dinamo-Hajduk, Turnir Gojko Šušak.

Stigli smo kombijem za kojeg je nevjerojatno da je uopće ostao u voznom stanju od Zagreba do Širokog Brijega. Vrata se nisu otvarala, stakla jeftino zatamnjena, jedva vidiš van, unutrašnjost pohabana. Disfunkcionalna krama u punom smislu tih riječi. Jedno od najgorih prijevoznih sredstva s kojima sam imao nesreću putovati.

Ekipa miješana, nas nekoliko iz ZCB i par Sepri. Pretpostavili smo da ćemo već putem naletjeti na neku putujuću ekipu tovara, ali baš se ništa zanimljivo nije dogodilo. Utakmica se igrala, koliko se sjećam, oko tri sata popodne, a mi smo u Široki stigli ujutro. U gradu je već bilo dosta naše ekipe, a oko stadiona i običnih navijača oba kluba. Običan svijet naravno nismo dirali. Iako su ovakve utakmice predstavljale idealnu pozornicu za susrete „ekipa“, Torce nije bilo na vidiku. Svega nekoliko (lokalnih) grupica koje smo lakoćom rastjerali, procijenivši da bi mogli biti „ozbiljniji“ navijači. Ne mogu sa sigurnošću tvrditi, ali čini mi se da su nam se u jednom trenutku provukla mostarska Torca. No, dok smo se mi dotrčali, oni su već bili u sigurnosti njihove tribine. Šteta.

No, na naše iznenađenje, to je bilo manje-više to iako se pomalo pompozno najavljivao masovni i organizirani dolazak Torcide. Nama je to djelovalo kao alibi, jer ukoliko želiš izbjeći direktnu konfrontaciju, plasiraš lijepo u medije da se i gdje se okupljate i policija će se pobrinuti za sve ostalo. Mi smo s druge strane pristizali u manjim grupicama. Tih godina smo u niz navrata na sličan način upadali u druge gradove.

Cijelo vrijeme očekivao se veliki obračun, ali kako su prolazili sati, škvadra je postala sve nestrpljivija. Budući da se i približavala utakmica, većina ekipe već je lagano ušla na tribinu. U bircu i oko birca pod tribinom ostalo nas je točno 24. Znam, jer sam nas prebrojao, pomalo strahujući da bi nam se to moglo obiti o glavu – ako Torca masovno uleti. I u jednom trenutku, kada se okolina stadiona već dobrano ispraznila, začula se pjesma (možda i zvuk bubnjeva, ne sjećam se više) – Evo zore, evo dana evo splitskih huligana. Kao što sam i pretpostavio, prema nama se kretala negdje van grada okupljena tovarska ekipa, prema njihovim kasnijim procjenama 200-300 ljudi.

 

 

Neki su imali kapuljače, neki su bili naoružani. Priznajem da je prizor u najmanju ruku izazivao respekt. Pomislio sam da smo se fino zajebali i da ćemo teško dobiti ovu bitku, iako je ekipa bila vrhunska. Osobitu bojazan je izazivala činjenica da sam u ruksaku imao redom slijedeće krpe – mali ZCB, našu malu zastavu s grbom grada Zagreba te Purgeri. Da sam pao s tim transparentima, koji su do tada slučajno ostali s nama, mogao sam uredno skočit u prvi hercegovački bunar. Nije bilo druge do brzo stavit ruksak pod jaknu i dobro je zakopčati. Tako sam u tom metežu sudjelovao s takvim “bremenom“ na leđima. Nikom poželjeti.


Uzeli smo stolice i lagano se postavili u obrambeni gard, ne srljajući naprijed. Tovari, iako ih su bili višestruko brojniji, nisu osobito žustro kretali prema nama. Dapače, s obzirom na odnose, trebali su nas (pokušati) pomesti. Kada su pak malo življe krenuli naprijed, a mi se pripremili za defenzivu, na njih je uletjelo pa brat bratu 10-20 pandura i raspršilo ih kao onaj ručni puhač lišće. Ostali smo zatečeni takvim „povlačenjem“, ali smo se vrlo brzo sjurili na manje grupice tovara koje su imale nesreću ostati na pravcu prema nama. Njih smo relativno lako apsolvirali, ali da budem iskren nije ih bilo tako mnogo. Onda je pak murija krenula na nas, par naših je palo i jedan ili dvoje su zatvoreni u maricu. Tu je došlo do konfrontacije s murijom, koju smo u jednom momentu uspjeli dobrano potisnuti i pritom silom izvući naše iz marica. Uslijedilo je tada nešto sitno nabacivanja flašama i stolicama s tovarima na tribini, par zaletavanja u tom pravcu i to je bilo sve. Onu raspršenu veću grupu Torce nismo dalje vidjeli. U jednom trenutku pristiglo je ozbiljnije pandursko pojačanje pa smo se povukli prema našoj tribini.

Tada sam skinuo ruksak s navedenim transparentima i za svaki slučaj bacio ga preko ograde na našu tribinu. Na kraju smo se gotovo svi probili na stadion, a kao što je poznato utakmice je bila prekinuta kada je bačen nož u teren.

Poslije tekme pokvario nam se kombi pa smo se natrpali u aute i spavali kod B…… u Mostaru. Drugi dan vratili smo se dobrano siti i napojeni u Široki po popravljeni kombi i pravac Zagreb. Opalili veliki grafit ZCB kod Knina, popili par piva i uspjeli se s tom kramom od kombija dovući doma. Možda je to bila i najveća pobjeda tog gostovanja. Tovari su tada sasvim razočarali.

Pricu poslao clan stranice …

Ukoliko i vi imate neke zanimljive price sa utakmica slobodno nam posaljite na fb stranicu ili instagram profil Balkanski navijaci

Admin tim

PODIJELI