Kosarka je kao i vecina drugih sportova nekada bila borba titana, a ne biznis kao u danasnje vreme kada igraci i njihovi roditelji ulazu mnogo novca kako bi njihove karijere bile uspesne i kako bi na sto laksi nacin zaradili milioni i nakon zavrsene karijere proveli lagodan zivot. Nekada su kosarku igrali pravi zaljubljenici koji su na teren izlazili da sa uzivanjem odigraju 40 minuta i da se bore i izginu za svaku loptu i kos, sada je i sami znate to mnogo drugacije. Utakmice kod nas predstavljaju cisto odradjivanje posla uglavnom bez emocija sa ciljem da vas uoci neki strani klub kako bi sto bolje prodali svoju odnosno kozu.

Igraci su cesto previse emotivno i eksplozivno reagovali na sudijske odluke i time su ponekad pravili sebi ogromnu stetu ali su time pokazivali da je njima kosarka mnogo vise od obicne igre , neki od njih su i ceo svoj zivot promenili nakon tih poteza. Jedan od najboljih primera gde je igrac previse emotivno reagovao je i primer Bobana Jankovica koji je svoj zivot iz korena promenio zbog svoje emotivne reakcije na sudijsku nepravdu.

Boban je svoju kosarkasku karijeru zapoceo u Crvenoj Zvezdi gde je stekao reputaciju i izrastao u vrsnog kosarkasa tokom 10 godina boravka na Malom Kalemegdanu, nakon jedne epizode u Vojvodini, on se ponovo vraca u Crvenu Zvezdu pa zatim odlazi u Grcku tacnije u Panioniosa.

Odlično se snašao Janković u svojoj prvoj internacionalnoj sezoni, u utakmicama grckog sampionata i u Evropi cesto je postizao i po 30 pa i 40 poena, postao je ljubimac navijaca bas zbog svoje jedinstvenosti. Cesto je na suflacije navijaca upucivao nerezonske suteve sa velike udaljenosti koje je za nevericu pogadjao, a nakon njih veoma fanaticno reagovao. Njegov klub se plasirao u polufinale grcke lige sa Panatinaikosom i zakazao cetvrtu utakmicu na domacem terenu, za koju se ispostavilo da mu je i poslednja na terenu u karijeri. Tragični događaj koji je preko video snimka video čitav svet odigrao se na kraju sezone 1992/93, u polufinalu grčkog plej ofa. U četvrtoj utakmici Panionios je pred svojim navijačima igrao protiv velikog rivala i favorita, Panatinaikosa. Pri rezultatu 56:50 za gostujući tim napad je bio za Panionios. Janković je primio loptu u protivničkom reketu i postigao koš, ali je sudija svirao ličnu grešku u napadu srpskom igraču. Revoltiran odlukom zatrčao se prema konstrukciji koša i udario je glavom. Tom prilikom je zadobio teške povrede kičme od kojih je ostao nepokretan do kraja života. Iste noći su mu lekari jedva spasili život, a ispred bolnice je bilo više od 6.000 navijača cele iz Grčke koji su se okupili u znak podrške svom ljubimcu jedni pored drugih stajali su navijaci Panioniosa, PAO, Olimpijakosa, PAOK-a, Arisa… Nakon tragičnog događaja u Grčkoj doneta je odluka da se sve konstrukcije oblažu podlogom od sunđera kako se slične stvari ne bi ponovile.

Tada je u Bobanovom utakmicu pocela najteza  i najneizvesnija utakmica u zivotu, ona u kojoj je bio cilj da se prihvati realnost i nastavi sa takvim zivotom. Navijacka grupa Gate 7 organizovala je humanitarni turnir za Bobana, pomagali su i njegovi bivsi saigraci i KK Crvena Zvezda i Boban je uspeo prihvatio je realnost i nastavio je zivot i borbu za svoju porodicu i sebe.

Poslednji izlazak pred publiku imao je na oproštajnoj utakmici Saše Đorđevića, 3. jula 2005. godine. Ovacije preko 7.000 gledalaca košarkaškoj legendi u invalidskim kolicima naterale su suze u oči emotivnijima, a i sam Janković je zaplakao dirnut gestom ljubitelja košarke u Beogradu i cinjenicom da ni nakon 13 godina legenda nije zaboravljena.

Boban Jankovic je preminuo godinu dana kasnije od posledica srcanog udara na ostrvu Rodos, a za njim je ostao sin Vladimir koji je tih godina zapoceo vrhunsku kosarkasku karijeru koja i dalje traje.

Sahranjen je u Atini uz prisustvo nekoliko hiljada ljudi, medju kojima je bilo mnogo navijača suparnickih atinskih klubova, a kompletan trošak sahrane snosio je Panionios. U znak poštovanja prema Jankoviću, atinski klub je zauvek iz upotrebe povukao njegov dres sa brojem 8. Takodje, zidovi manje dvorane u kojoj Panionios trenira su izlepljeni posterima i novinskim člancima posvećenim Jankoviću. A navijaci Panioniosa i dan danas pevaju pesmu posvecenu Bobanu Jankovicu.