Beše to 2001, nekoliko dana posle večitog derbija. Zvezda – Rad.

Tada sam još uvek bio u osnovnoj školi, 7-8 razred. Par dana pre tekme na fudbalu sa ortacima je pao dogovor da idemo na tekmu par sati ranije jer eto možda bude neke frke. Kao da sam znao. I svi su mi se smejali kao šta ti znaš, ćuti tu itd. Reko dobro samo nemoj da kasnite. I stvarno nas 4 osnovaca zapucalo put stadiona 2.5 sata ranije.

U to vreme sam već “redovno” išao na tekme. Skoro sve fudbalske i sve bitnije basket tekme. Tada sam već počeo da pamtim i imena ljudi i face, da ih prepoznajem po gradu itd. Elem kako smo se šetkali autokomandom niodkuda nam istrčavaju 5-6 starijih likova bez obeležja bez ičega. Inače u to vreme bilo kakva obeležja su bila “obavezna” ako si držao do sebe kao navijača. I tu mi malo usporimo i verujem pošteno odsečemo jer smo mislili da su uf. Prolaze pored nas bez reči ali kasnije ćemo opet videti istu grupicu među našima. Ispred revije oko 50tak ljudi SVI bez i jednog jedinog obeležja.

Tu je već bilo jasno da će nešto da se desi. Inače da napomenem da je bilo MNOGO mlađih navijača. Penjemo se ka blagajni gde ortak kupuje kartu za zapad Shocked i kao odjednom ulazi unutra Shocked . U međuvremenu vidimo ### na skuteru kako kruži oko stadiona. Grupica ispred revije je bila već porasla na negde oko 150- 200maks. i naravno ogromna većina mlađih navijača. Nas 3 odlučuje da bleji kod blagajne i čeka ovu grupu ispred revije da krene negde. I stvarno ubrzo kreće korteo Shocked od revije ka severu. Ljudi pokrivaju lica, dižu se kamenice, motke, čuješ među ljudima idemo sad da im j.. k.. Od nas 3 jedan je bukvalno pobegao u sever tako da nas dvojica se samo pogledali i rekli idemo brate pa šta nam bog da.

Adrenalin naravno ubija u vuglu, frka nikad veća. Kako smo prošli pored Severa kreće ubrzanje i odjednom vidimo forse kako utrčavaju u kavez. Murija prvo ih štiti tih par koji nisu još ušli i onda kreće ka nama. Tu pucaju štitovi #### komanduje napred sa motkom od 3metra i bije po muriji koja se povlači u prvom naletu.

Tu se vraća i #### sa skuterom i nervira se što smo napravili bespotrebno sranje sa murijom. Ali više nije bilo nazad. Šorka još uvek traje lete kamenčuge murija postavlja kordon i njih 2-3 nas gađaju krijući se iza kolega. Polako se povlačimo i na kraju vade pendreke i kreću u totalni juriš ka nama. Mi se razbijamo u 2 grupe. Jedna ide dole ka autokomandi a ja sam otiša gore ka severu.

Tu se sa ortakom krijem u pekaru a ostali su popili pendreke od murije koja je stajala na ulazu. Posle 20min. se vraćamo na sever i vidimo kako su postrojili preko 50 ljudi ispred ulaza. Uglvanom starije(koja većina nije ni bila u tuči) i maltretira ih. Jednog našeg su terali da raširi noge i ruke na ogradu a on se dere nemam mesta a stvarno nema od drugih ljudi. Ovaj smrad ga šutira u leđa cokulom a ovaj naš se okreće i kaze sad ću da vam jebem.. i zabada tog jednog pandura. Ovaj se pridize i sa kolegama gaze ga na zemlji. Ostali su naterani da stave glavu na zid i ruke drže iza leđa. Jeziv prizor tada za mene.

Na samoj tekmi ništa zanimljivo. Mislili smo da će murija da se sveti za ono napolju ali srećom nisu. U njihovom kavezu su postavljeni plavo-beli kartoni a mi smo podigli parolu “kako podići 600 kartona- mislite o tome”
Pred kraj tekme diže se po meni najmoćnija parola ikada MI ZA ZVEZDU ŽIVIMO, A VI OD NJE

Vraćamo se u kraj gde ortak počinje da se hvali pred društvom kako smo bili u frci a ja naravno kažem da izmišlja i laže Laughing … “sve što se desi na fudbalu ostaje na fudbalu” Zelena Ulica Huligani Wink Laughing Laughing

PODIJELI