1980. Margaret Tatcher je bila premijerka, Imperija uzvraća udarac- prvi film po zaradi na box officeu u Velikoj Britaniji, a Pink Floydi su sa svojom Another Brick In The Wall bili prvi na top listama. U maju iste godine, Cockney Rejects se penje na 35. mjesto top liste.
Bili su autentični punkeri koji su voljeli West Ham United. Pjesma kojom su osvajali UK bila je himna Čekićara, Forever Blowing Bubbles. 22. maja gostujuću u najgledanijoj zabavnoj emisiji Top of the Tops, Cockney Rejectsi su se pojavili u studiju u dresovima West Hama i otpjevali himnu u punk verziji. To je bilo to. Prvo mjesto na top listama!
Pjesma „Oi!“ je postala kultna. Čak su na osnovu ove punk pjesme kasnije generacije osnovale i žanr „Oi!“. Ova pjesma bila je simbol radničke klase u UK, a autori su besmrtni Cockney Rejects. Bili su pravi zvuk britanskih ulica 70-ih godina. Huligani i punk su bili nerazdvojni sistem bunta. West Side Boys je hit koji su napravili u tom periodu a glasila je ovako: We meet in the Boleyn every Saturday, Talk about the team that, we’re gonna do today, Steel cap Dr. Martens and iron bars, Smash their coaches or do’em, in their cars..
Ovi stihovi pokazuju tamniju stranu Rejectsa. Živjeli su za subote i utakmice bez fokusa na fudbal. Nasilje je bilo prioritet. Nastup Cockney Rejectsa na Top of the Top bila je prekretnica u kulturi fudbala u Engleskoj. Nikada prije se nije desilo da punk bend na ovakav način podrži fudbalski tim. Danas su u Engleskoj braća Gallagher, osnivači rock banda Oasis, poznati kao navijači Cityja. Međutim, ništa se ne može porediti sa onom energijom i sirovim zvukom punka.
Od njihove himne „Oi!“ danas nije ostalo ništa. Vrijeme je pregazilo i ona je bila samo u jednom trenutku, suština UK kulture. Međutim, Forever Blowing Bubbles će trajati zauvijek.
