Za početak, reci nam nešto o istoriji navijanja za Peskaru.
Istorija navijanja počinje 1976. godine kada se grupa malđih ljudi, na čelu sa Andelom Manzom, organizuje u novu grupu, različitu od Fedelissimi kluba. Zastava RANGERS se prvi put pojavljuje na utakmici Peskara-Como 1977. godine. Te godine naš klub je po prvi put izborio plasman u Seriju A i kako su na stadionu bili radovi, grupa se privremeno situirala na južnu tribinu zajedno sa Fedelissimi koji su u međuvremenu promenili ime u Ultras. U sezoni 1978-79, dve grupe su se napokon premestile na severnu tribinu, koja je od tada pa do danas ostala mesto okupljanja ultrasa Peskare. Na kraju te sezone je zabeleženo jedno od masovnijih gostovanja ikada kada je oko 40 000 navijaca otputovalo u Bolonju, na mec protiv Monce u okviru play-off utakmice za Seriju A. Definitivno najbolje godine za ultrase Peskare su bile kasne osamdesete kada se klub ponovo plasirao u Seriju A. Tih godina (1985) je nastala i ekipa Bad Boys koja je bila jedna od najboljih u zemlji. Pored pomenute, nikle su i još neke grupe: Cherokee (veoma jaka grupa), Park Kaos, Gruppo Tritati, Bronx Pescara, Mr. Hyde … Bronx i Mr. Hyde su se rasformirali posle nekoliko godina dok su Park Kaos, Cherokee i Tritati to učinili 1998. godine kada su svi ušli u Rangers da bi ojačali grupu dok su na tribini ostali i Bad Boys. Tako je izgledala naša tribina sve do 2004. godine kada su i “loši momci” odlucili da ugase grupu pre utakmice Peskara-Napoli.

Kakva je trenutna situacija na tribini ?
Trenutno postoji samo jedna grupa, Rangers. Postoje sekcije iz mesta u blizini Peskare (Silvi i Ripa Teatina)kao i mnogo malih grupa ali svi poštuju i priznaju Rendžerse kao glavnu ekipu. Tribina ove sezone odiše entuzijazmom, u klub je došla nova uprava i svi očekujemo dobra izdanja ove sezone, kako na terenu tako i na tribinama.

Organizacija grupe ?
Za sve aktivnosti tribine (organizovanje gostovanja, koreografija, marketing …) je zadožen “direttivo” grupe.

Prijatelji-Neprijatelji?
Imamo dve prijateljske grupe, Vićencu (datira još od 1977. godine) i Mesinu. Takođe imamo dobre odnose sa ultrasima Livorna i Ðenoe. Postoje lična prijateljstva sa članovima mnogih tribina ali pomenuta dva su zvanična. Takođe, postoje kontakti sa Torcidom iz Splita (dva grada se nalaze tačno jedan prekoputa drugog). Naši najveći neprijatelji su ultrasi Lacija još od 1977. godine kada su napali žensku ekipu Peskare i to rivalstvo je postalo mržnja 1992. godine kada je jedan od njih nožem ubio našeg coveka ispred jedne diskoteke. Ostali rivali su : Foda, Samb, Ankona, Askoli, Bari, Taranto, Roma, Salernitana, Napoli, Verona, Avelino, Kosenca …

Ima li politike na vašoj tribini ?
Politike nema uopšte, naša stranka je Peskara i plavo-bela boja

Koliko ljudi broji vaš kop na domaćoj a koliko na gostujućim tribinama ?
To zavisi od dosta stvari, kao na primer, od situacije u klubu. Ove sezone imamo prodato pet hiljada sezonskih karata a na prvoj tekm nas je bilo oko deset hiljada dok je prošlogodišnji prosek između tri i četiri hiljade. Na brojnost na gostovanjima takođe utiče dosta stvari , nikada nas nije manje od sto a prošlogodišnji maksimum je bio dve hiljade protiv Lanciana a vredi pomenuti i hiljadu ipo u San Benedetu.

Na ogradi se redovno viđaju zastave BUBU, znamo da je u pitanju vaš pokojni član, nešto više o tome …
Bubù nije bi samo član grupe, on je bio vođa. Petnaest godina je bio lider Rendžersa i upravo je on zaslužan za novu generaciju utrasa u gradu. Umro je u Januaru 2006. godine ali od tada niti jedna utakmica Peskare ne prolazi bez njegovog imena.

Nešto više o policijskoj represiji nad vašom tribinom. Da li imate zabrane i koliko ?
Zanimljivo je da nemamo mnogo problema sa policijom, imamo svega 30-ak zabrana na celoj tribini. Nažalost, kako stvari stoje to će se uskoro promeniti pokretanjem ovih kartica za navijače (tessera del tifoso).

Činenica je da postaje sve teže i teže opstati u svetu ultrasa kada je Italija u pitanju nešto više o tome …
Upravo to, u poslednje vreme je jako teško biti ultras u Italiji, sve je protiv nas. Televizija, policija, javno mnjenje .. u zemlji koja zaista ima mnogo problema ultrasi su prvi na udaru a razlog je više nego očigledan, mazanje oči javnosti i sklanjanje pažnje sa pravih problema. Što je najgore, ljudi upijaju propagandu koju im servira televizija. Tako da od 2007. godine svaki vikend mi nismo sigurni da li ćemo pratiti svoj klub jer moramo da čekamo ministra ili lokalnu policiju i da vidimo da li će nam zabraniti gostovanje. U nekim gradovima je nemoguće ući na stadion sa šalom DIFFIDATI LIBERI, nebrojano puta nam uzimaju i kaiševe …

Iz tvog ugla, da li če ultrasi preživeti ?
Mislim da če pravi ultrasi umreti sa pojavom ovih navijačkih kartica. Ultras pokret je rođen ovde kao nezavisan i pobunjenički pokret i nemoguće je postati *zvaničan* navijač kao što vlast hoće …

Koje su, po tebi, trenutno najbolje tribine na čizmi ?
Svakako su napolitanci najbolji (Curva A) ali postoji još mnogo dobrih grupa a ovom prilikom bi izdvojio ultrase Atalante i Đenoe.

Za kraj, kakvo je tvoje viđenje navijačke scene u Srbiji i da li ljudi sa tribine prate dešavanja kod nas ?
Moje mišljenje je da je vaša scena jedna od najboljih u Evropi. Mnoštvo dobrih grupa i dobrih akcija. Voleo bi jednog dana da dođem i pogledam uživo neke utakmice. Što se mojih ortaka tiče iskreno slabo se prati i uglavnom poznaju Grobare i Delije neki i United Force ali generalno imaju veliko poštovanje prema navijačima iz Srbije.

PODIJELI