Dolazi iz popriličnog mirnog kraja Hertfordshire, mesta odakle čovek ne bi očekivao huligana njegovog kalibra. Wells je prvi put odveden na utakmicu Čelzija kao dete, odveo ga je ujak koji je u to vreme trebao da ga čuva kod kuće dok su mu mama i očuh bili na poslu. Kako je odrastao fudbalski mečevi su mu postali deo života, koji se odvijao iz nedelje u nedelju. Iako je tada bio premlad za nasilje, atmosfera kada je nastajala gužva pružala mu je uzbudljiv osećaj, i tada je znao da će imati bogatu ″karijeru″ kao huligan. Samo par godina mu je trebalo da izraste iz miroljubivog tinejdžera u velikog fudbalskog huligana. U London se doselio sa 17 godina, gde su tuče postale sastvani deo njegovog života. Tuče na igralištima, tuče u školi..

Wells ubrzo ulazi u ozloglašene Headhunterse, navijačke grupe koja se borila sedamdesetih i osamdesetih sa grupama kao što su ICF ili Salford Reds. Za Wellsa tuče su bile odličan način za izbacivanje frustracija koje je imao kod kuće. Govorio je da je nasiljem bežao od problema koje je imao kod kuće, pogotovo sa očuhom. Nije mogao da ga podnese, pa odlaskom na Čelzi je bežao od njega.

 

 


Upetljao se u daleko više ekstremniju organizaciju od Headhunters, 1994 ulazi u neo-nacističku grupu Combat 18. Devedesetih ova organizacija je bila povezana sa terorizmom i povezana je sa nekoliko napada da ugrozi bezbednost Britanske Vlade. Postaje glavna figura u ovoj organizaciji ali 1999 menja mišljenje kada njegov prijatelj biva ubijen u svađi unutar grupe. Znao je da će završiti ili mrtav ili u zatvoru, postaje svestan u šta se upetljao.Dve godine kasnije počinje da radi za anti-fašistički časopis Searchlight, kao insajder. Radeći za njih, putuje u Belgiju sa navijačima desnog opredeljenja sa njima biva deportovan nazad u Englesku. Takođe je bio prisutan 2001 godine na neredima u Oldham-u. Aktivisti Combat 18 i razni fudbalski huligani su putovali širom zemlje u nameri da izazovu nasilje u Azijskim četvrtima.

 

Sve informacije koje je znao je dao policiji u nadi da nikad neće doći do nereda i obračuna između Azijata i njegovih bivših prijatelja. Sada je započeo novi život, kaže da mu je žao i da je shvatio da više ne može da povređuje nevine ljude. Pogledavši unazad kaže da je najveća uzbuđenja kao huligan doživljavao pre tuče, a ne za vreme same tuče. Wells je bio svedok mnogih tuča za svog života, ubadanja noževima, flašama pa čak i bacanja ljudi sa mostova. Danas veruje da čovek koji je jednom bio huligan da je huligan za života!