Kratki članak objavljen prije nekoliko godina od strane navijača kluba Melbourne Knights. Klub su osnovali hrvatski iseljenici, a prvu utakmicu klub je odigrao 10. travnja 1953., pod imenom SC Croatia. Odlukom Australskog nogometnog saveza iz 1992. godine, svi klubovi su iz svojih naziva morali izbaciti nacinalna obilježja, tako da je tadašnja Croatia Melbourne FC promijenila ime u ime u ‘Melbourne Knights’.
Jedan od pristalica ovog kluba je opisao njegov navijački put objašnjavajući svoju strast i cijeli scenario jednog navijačkog života. Tekst smo za Vas preveli sa engleskog:
“Na fudbal kao fudbal se naviknete kao dijete. Vaš otac i prijatelji vas povedu kao da vrše neki “obred polaska” u socijalnom smislu. Uče vas da je tvoj klub više od običnog fudbalskog kluba. Nešto kao vrsta načina života koji želiš, a ne zvuči mnogo filozofski. Jednostavno te to uzima sebi. Kao dijete u školi to postaje polako glavna tema razgovora. Nebitno je da li su djeca u školi iste “etničke pozadine”, vjere itd. oni takođe idu na utakmicu. Uzeći u obzir da klub igra utakmice samo nekoliko kilometara od kuće i škole, igrači dolaze ovde u kliniku. Ostala djeca Maltežani, Italijani, Škoti… svi dolaze da gledaju igrače jer samo o tome novine pišu. U mjesecima koji nadolaze svi idu na utakmice. Sada i oni takođe vole tvoj klub. Mislio sam da ga ja volim drugačije. Kada dođete kući to je glavna tema priče.
Onda u 94 minuti preliminarne ukamice protiv South Melboruna, primjetiš starijeg brata tvog školskog druga u zoni najvatrenijih navijača. Budeš ponosan zato što možeš reći prijateljima da ga znaš. Kada tvoj klub bude igrao s njima u budućnosti na njihovom Bob Jane stadionu, ti nemaš dozvolu da ideš, tako da slušaš utakmicu na radiju. To je tvoj klub. Imaš njegov dres, obukao si njegov šal, sjeo si na autobus i ideš kući jer te otac ne može povesti zato što si maloljetnik. Kako vrijeme prolazi, ti više ne sjediš sa roditeljima na tribini, polako kročiš put blizu bara. Čuješ nove riječi koje nikad nisi čuo, vidiš tuče, drogu, alkohol, starije djevojke… Upoznaš ostale momke koje si tu viđao godinama i krećete se družiti za vikend, upoznaješ djevojke preko njih… Dobio si internet, koji otvara još jedan novi svijet za tebe. Primjećuješ način na koji se navijači upoznaju ponekad u toku vikenda. Tako da krećeš dalje u putovanje sa svojim prijateljima. Više nisi sam zato što sada imaš momke svojih godina sa sobom. Sada se družite dva puta sedmično i pored dana kad je utakmica. Ušunjate se u kafić da bi gledali zajedno utakmice. Jedva čekate sljedeću utakmicu ili sljedeće gostovanje.
Poslije par godina u nizu, nova liga se uspostavila, a ti kao i hiljade ostalih vidiš odjednom kako vaš moćni i veliki klub polako odlazi u sjenu. Primjećuješ djecu, koja kao i ti prolaze kroz stvari kroz koje si i ti prošao, ali znaš da to neće doživjeti baš kao ti. Primjećuješ ljude koji nisu nikad bili stalni likovi na tribini kako prelaze na druge pobjedničke ekipe, ali ti i preostali ostaci tvrdog jezgra se ne žale mnogo na rad kluba… jer su oni klub! Promisliš u sebi da ne bi mogo ništa drugo aktivno podržavati, čak i van sezone.
Pri kraju sezone ideš na zadnje preostale utakmice u ligi. Ti i tvoja grupa prijatelja idete da vidite potencijalne igrače. Ti si stalni lik na tribini tako da starije generacije sa više staža piju pivo s tobom. Više se ne priča o trenutnoj sezoni. Priča se o novim igračima, novim glasnima… Posjetiš nekoliko pripremnih prijateljskih utakmica U21 tima. Vidiš prijatelje mlađih navijača u tom timu. Klinci odrastaju u igrače koji vole klub. Neki sjede na klupi za rezervne igrače godinama i ne brinu za to. Oni ne mogu igrati za bilo koga drugog. Osjećaš se ponosno kada čuješ da je neko malo mlađi od tebe uspio iz drugog tima doći u prvi tim i uspio napravio nešto. Sretan si zato što znaš da on voli klub. Predsjednik ti objašnjava da trebate dovesti zvijezde da bi napravili nešto. To te ne zanima. Ti želiš predanost. Ideš na tekme pred sezone. Sa svojim prijateljima jedeš, piješ, ne trpiš promjene, preplaćuješ na aukcijama i moraš ići na bankomat usred noći zato što je premašen ceh na stolu. Ali ti ne žališ za to, znaš da su pare otišle na dobre stvari. Igrači dolaze za tvoj stol u toku humanitarnih i crkvenih večera jer prepoznaju tvoje lice sa gostovanja na tekme pred sezone.
Pogledaš nazat na svoje klince. Klub ti je dao sve. Upoznao si svoje najbolje prijatelje tu. Vidio svoje najgore neprijatelje tu. Napio se po prvi put tu. Tvoj prvi poljubac je tu. Tu si ispoljio svoje prve sexualne strasti, i još mnoge poslije. Gledao si prve tuče tu. Imao si prvu tuču tu. Plakao zbog poraza tu. Plakao zbog pobjede ili jednostavno zbog same utakmice… Sve tvoje najveće i najbolje uspomene su nekako povezane sa terenom sa travom i 11 igrača obučenih u crveno, bijelo i plavo koje ti je zadržano u srcu. Pa kako ćeš aktivno pratiti bilo šta drugo? Čak i kad se završi sezona.
Ovo traje 24 sata za pojedine. Tako da pitajte sebe. Kako da navijate i podržavate bilo šta drugo.
To je jednostavno. Ne možete.”
