ATINSKI DERBI – 17.03. Dan derbija. Vrijemo, idealno fudbalsko. Samim tim i navijacko. Medjutim, uprkos tome, dva sata pred utakmicu, na metro stanicama Atine, sve je redovno, ne stice se utisak da ce se istog dana odigrati utakmica izmedju dva najveca rivala na prostoru Grcke. Obzirom na cinjenicu da je Panatinaikos domacin, tu i tamo se uoce zeleni duksevi i majice. Ipak, sve je u granicama normale, prilikom dolaska na stadion, organa reda cak ni nema na vidiku. Izlazimo na posljednju metro stanicu i krecemo prema stadionu. I dalje je na repertoaru mrtva tisina, toliko da kroz glavu pocinju se vrzmaju misli o tome da je citav put bio uzaludan, te da se nista od ocekivanog adrenalina uzrokovanog atinskim derbijem nece desiti.

 

 

 

Crne misli prekida miris rostilja koji potom biva zasijenjen trenutnim hukom sa tribine na kojoj su stacionirane najvatrenije pristalice. Iskra nade se probudila u meni, te sa za nijansu boljim raspolozenjem nastavih prema dijelu stadiona na koji smo bili smjesteni. Neprijatno iznenadjenje za mene predstavljala je spoznaja cinjenice da su karte ostavljene za tribinu tacno preko puta zelenog kopa, misleci da na istoj vlada penzionersko raspolozenje. Usli smo na stadion.

 

 

Kao da su nas cekali, fanovi preko puta su zapoceli svoj navijacki performans, na koji im je adekvatno uzvratila tribina na kojoj smo bili. Atmosfera se naglo naelektrisala. Jako melodicne pjesme, uz zamjerku sto nijednu ne pjevaju duze od minut. Utakmica je pocela. Na samom startu je jasno da je Olimpijakos bolja ekipa, ali Panatinaikos na krilima publike pokusava da izvuce maksimum maksimuma.

 

 

Peti minut prvog poluvremena, prekid zbog pokusaja napada domacih navijaca na klupu igraca i strucnog staba gostujucih. Nakon deset minuta pauze, utakmica se nastavlja. Dakle, sam prekid je trajao duplo duze od utakmice do tog trenutka. Do kraja poluvremena, sanse su se smjenjivale, kop Gate 13 u odlicnom raspolozenju, potpomognut susjednim tribinama pokusava da lansira svoje ljubimce u orbitu. Prvo poluvrijeme privodi se kraju uz paljenje zaplijenjenih zastava i uz nepopularni fudbalski rezultat. Na samom pocetku drugog, sanse se smjenjuju kao na traci, da bi dvije stopostotne sanse domacih, prekinula kontra gostujucih koja biva krunisana golom. Semafor kaze 0:1 i kao po komandi pocinju neredi. Krece rafalna paljba izvan stadiona, koja se vidi i sa nasih sjedista. Molovtovljevi kokteli, topovski udari, sok bombe i baklje su sacinjavali repertoar, za koji nijesmo ustanovljavali ciji je.

 

 

Cak se u trenutku mislilo da su Gate 7 napravili diverziju ispred tribine navijaca PAO-a, da bi se ubrzo ustanovilo da je rijec o sukobu Gate 13 i policije. Policija preuzima stvar u svoje ruke tako sto baca suzavac na tribinu navijaca Panatinaikosa, koji izaziva opstu pometnju i evakuaciju sa stadiona. Utakmica odmah biva prekinuta. Kako suzavac u tom trenutku jos nije dosao do nas, zadrzali smo se na tribini. Nakon par trenutaka, dvadesetak ljudi iz kopa protrcava atletskom stazom duz citavog stadiona, kako bi izasli sa istog. U trenutku kada su prolazili ispod nase tribine, sa iste su poletjele pune boce vode, kamenice i sipke, koje su ka njima bacili simpatizeri, koji su na taj nacin iskazali revolt zbog prekida utakmice, za koji su ocigledno krivili upravo njih.

 

 

Taj potez ne nailazi na odobravanje jedne grupe momaka koja je bila na nasoj tribini, te za nekoliko sekundi dolazi do opste tuce izmedju onih koji su gadjali pojedince iz kopa i onih koji se protive tom potezu. Pitanje je kada bi se tuca zavrsila, da opsti metez izazvan suzavcem nije primorao sve pojedince da napuste stadion. Nakon toga su incidenti sporadicno nastavljeni ispred stadiona i bili su manifestovani kroz lomljenje i paljenje, da bi nakon toga maltene svi otisli sa stadiona, osim stotinak najupornijih, koji su uprkos suzavcu odlucili da ne napuste tribine. Kada se sve sabere i oduzme, atinski derbi je zaista jedno veliko iskustvo i derbi kao takav zavrjedjuje trud i organizaciju radi odlaska na isti.