Jedna vremeplovna.Torcida old school. Hajduk -Honved 1983.g. Nezaboravna utakmica. Na sjeveru totalni metež prije početka utakmice; međusobne tuče lako zapaljivih pojedinaca, kvartovske i subkulturne razmirice riješavale su se na toj utakmici.I mi mulci mahom petnaestogodišnjaci, mlađi ili stariji koju godinu šibali smo se žestoko. Bilo je prolivene krvi…Jaka “sekcija” Torcidinih White girls:Božena, Sanja… Nacionalni naboj prevelik i u ekspanziji.
Nešto nezaboravno i vjerojatno nikad se više neće ponoviti. Ovaj na slici u majici na rige je Skuda jedan od ultrasa te neponovljive Prline generacije. Već je godinama u Americi. Ljubitelj ljepšeg spola i nezaboravni skakač s restorana na Bačvicama. To je bila najupečatljivija generacija. Samo kad si ih vidio bilo ti je jasno šta znači ime Torcida. Tu utakmicu sam stvarno saznao , bio svijestan snage samog imena Torcida a kamoli pomalo upadati u to grotlo. Sve me uzelo . Neopravdani u školi , iako dobar đak zbog neopravdanih ponedjeljkom jedva sam završio srednju skolu . Moje generacije gotovo da i više nema . 1968. sam godište ali i sada redovno gotovo na svakom gostovanju a u Splitu nikada nisam sa Sjevera prelazio na Istok .
Žalosno mi je kada pogledam slike iz 80-ih a na slici vidim bar petero ljudi moje generacije unaprijed već znam da ih bar troje nije više živo. Rat , dop , svo zlo je pokosilo gotovo cijelu generaciju. Kako je lipo srest nekog koga nisi vidio vise od 20 godina i uvjeren si da i njega nema onda samo osvane iznenada na nekom gostovanju . Jedva se prepoznamo ali onda je totalno ludilo . Prepričavanje svega i svačega iz onog vremena .
Ma nezaboravno vrijeme koje se nikada više neće vratiti niti nemože . Legendarna gostovanja, putovanja iskljućivo noću vlakovima . Ludilo . Samo bi se ekipa sakupljala i povećavala kada se išlo za BG . Kulminacija je bila u Vinkovcima i onda svi zajedno za Beograd . Nitko nam nije ništa mogao . Sve smo mogli . Nije bilo ni mobitela . Jedva fiksnih telefona ali sve smo se dogovorili bolje nego sada kada svi imaju mobite. Nije nikakva hvala ili izmišljanje ali stvarno nam nitko nije ništa mogao . Sloga . Sve se dijelilo . Sendvić na 5-6 ljudi . Svatko griz i dosta . Ma odmah me opere nostalgija jer te moje generacije gotovo više da i nema…………… …
