Šumadinski rockenrol Radnički Kg – Crvena zvezda 0-2

Došo je na red i taj Kragujevac, a lično ja sam sa nestrpljenjem očekivao ovaj duel. Da li zato što mi je to bilo prvo gostovanje u tom gradu, a i utakmica je najavljena kao biti ili nebiti za oba kluba ili zbog priče mojih starih drugova kako je u Kgu zanimljivo zbog njihovih Đavola koji su tih godina (kasnih 90-ih) važili za jednu zajebanu grupu. Što se mene tiče ja sam zajedno sa mojim drugovima počeo da idem na tekme negde 87/88 i do stotog derbija bio sam redovan (derbi, evropske, sva gostovanja u Srbiji, Crnoj Gori, Makedoniji, po neka u Bosni i dva Zagreba) posle toga išao sam sve ređe, razne obaveze. Išao sam veoma retko, ali uvek kada bi pošao tih kasnih 90-ih na svakoj tekmi je izbijao po neki incident (Teka, Čačak, Mesh u pioniru, derbi…) kao da sam taličan na nerede. Zato sam rešio i obavestio moje stare drugove da obaveste ove mlađe momke da me imaju u vidu za tu tekmu. Pitao sam R….. koji mi je rekao da zbog lošeg prevoza nema mnogo zainteresovanih, a ovi mlađi su zakupili kombi i nema mesta za nas starije.

 

Veče pred polazak našli smo se u jednom kafeu i uz piće dogovarali se ko će sve i čime će mo ići. Neko je predložio autom, ali sam ja odbio jer znam da bi se ubili od alkohola, a još mi se živi. Pao je dogovor za voz, švercovali bi dok se ne nagodimo sa kondukterom i tako bi uštedeli za koje piće u Lapovu. Tamo bi videli čime dalje da li presedanjem ili autobusom. Tako je i bilo.
Rano ujutru na stajgi našli smo se E..l, R..e, O….r, posle dužeg vremena sa nama je krenuo legenda Ć…e (pored Save član ovog foruma) i naravno ja. U iščekivanju voza od negde se pojavio P…n koji se po običaju ko funjara bez ikakvog dogovora samo pojavi sa svojim dugogodišnjim pitanjem: ’’Momci, ako idete danas na tekmu išao bi ja sa vama’’. I tako se neplanirano po ko zna koji put prilepio uz nas. (Još danas drži predavanje ovim mlađim kako je on sve to organizovao i sve išlo preko njega)
Po dolasku voza iz vagona se čula pesma, normalno odmah smo pošli tamo. Dok smo čekali da uđemo u voz kroz prozor vagona čuo se glas ’’de ste braćo’’!!! Bili su to momci iz Grdelice njih deset – petnaest. Kada smo ušli kod njih u vagon držali su tri kupea videli smo da su svi mladi daj bože da je iko od njih bio punoletan, a pritome su bili dosta naduvani i u alkoholisanom stanju. Sa njima su bili dva momka iz Niša i jedan iz Leskovca. Ove momke nisam lično poznavao, ali su ih je O….r i R..e dobro znali. Bili su puni alkohola ko brod, a i mi smo poneli. Sva događanja u vozu vratila su me na stara vremena i uz dobru džizu krenuli smo sa obnovom događaja iz davnina, pričalo se o svemu i svačemu, a najviše o predstojećoj utakmici. Govorili smo da su nam bodovi bili neophodni u pohodu ka novoj šampionskoj tituli, a njima eventualni poraz mogao je dovesti u pitanje opstanak u prvoj ligi. Veći deo puta smo proveli u eskivaži dosadnog konduktera sa kojim smo kasnije morali da pregovaramo i uspeo je da nam izbije koji dinar iz džepa. Jedan od momaka iz voza Nišlija prepričavao nam je o jednom gostovanju nas u Nišu. Priča je išla na tome kako su Niški Grobari (njegovi školski drugovi) hteli da nam naprave sačekušu i uzmu trans. U prvi mah odgovorio sam mu da bi ih rastrgli od batina jer smo bili svi stariji i provereni i to uvek u velikom broju, a kad sam bolje razmislio znam da u Nišu (zbog blizine) ide i kuso i repato pa bi ipak bilo zajebano. Razgovor je prekinuo prodavač semenki koji se ogromnom korpom probijao kroz hodnik vagona. Ovi mlađi su ga uhvatili u ’’mašinu’’ i oteli mu korpu sa semenkama. Prodavac inače veoma star čovek je pobesneo i počeo da moli i preklinje da mu se vrati korpa. Bilo mi ga je žao pa sam rekao R….u da smiri malo ove momke i da vrate čoveku korpu. Tako smo i uradili. Do Lapova su ovi momci koji su izgubili svu kontrolu od opijata počeli žešće da divljaju, a kondukter je nas starije upozorio da će na sledećoj stajgi da pozove muriju. Ubrzo smo stigli u Lapovo, a oni su se raštrkali u obližnjim prodavnicama kako bi opelješili sve što im oko vidi. Tu je već bila policija koja je privodila sve koji su ličili na navijače i nas šestorica smo pkušali i uspeli da ih eskiviramo. Pešačili smo 3 km (ubio sam se od hodanja) do obližnje Batočine gde smo se osvežili pivom (baš nam je godilo) i busom otišli za Kg. Na samom prilasku Kg bus stanici iz busa smo videli žestoko kamenovanje i tuču milicije i navijača. Svi su bili u crvenim majcama i duksevima tako da iz prve nismo shvatili ko koga bije. U jednom trenutku ugledao sam kako dva tipa razvaljuju jednog koji leži na betonu, a policajac se gura izmedju njih kako bi ga i on udario. Čudo neviđeno. Kada smo izašli iz buseva na kapiji bus stajge već su nas čekali panduri, ali smo mi sakrili šalove i umešali se među putnicima. Ja sam jednom starijem čoveku poneo i torbu tako da nas nisu provalili. Dok smo prolazili putem hapšenje je bilo uveliko i vodili jednog tipa u maricu, tom prilikom dok ga pandur vodi jedan sa strane u civilu sa šalom Radničkog ga šutira. Jebo te ovo još nikada nisam video, a da mi je neko pričao nikada mu ne bi poverovao. Jednog su jedva savladali, a bilo ih je mnogo (panduracije) tako da teško da smo išta mogli da učinimo da pomognemo ovim momcima koji su nosili crvene majce bez ikakvog obeležija za koje smo predpostavljali da su naši. Kretali smo se ka centru grada, a grad smo znali u prste jer je E..l do pre par godina živeo baš u Kgu. Usput od uplašenih ljudi čujemo da je bila žestoka tuča i da je neki tip uboden nožem. Dokaz da sam magnet za nerede i gde god da sam se pojavio pratili su me neredi, tako i ovog puta. Bez nekih većih cimanja stigli smo do centra i kupili karte za gostujući sektor i danas čuvam tu kartu. E..l je predložio da odemo ispred njegovog bloka gde je nekada živeo i da tu popijemo po neko piće. Tako smo i uradili. Posle ispijanja piva krenuli smo na Čika Daču usput smo naleteli na neke mlade momke koji su nas zasipali kamenicama. Krenuli smo u beg i grupisali se u opližnjem parku, tu se delimično naoružali polomivši jednu klupu. Očekivali smo da nas napadnu što su i uradili, bili smo dosta stariji i iskusniji tako da nam je to bilo presudno u toj tuči. Pohvalio bih njihove mlade momke jer su se držali odlično, a mi smo uspeli onim letvama da se odbranimo i oteramo ih dalje od nas. Dobili smo i mi i oni, ali ništa strašno. Krenuli smo dalje, i u blizini jedne raskrsnice naletali na novu grupu Đavola sada u daleko većem broju i to ozbiljnih njuški. Pomislio sam: E sad smo ga najebali. Krenuli su u juriš ka nama, ali kada su stigli bliže jedan njihov Č..e (poznata faca Đavola) je zaustavio njihove momke i prišao E…u sa kojim se znao jer su živeli u isto gradu. Umesto našeg prebijanja mi smo se pozdravili sa njima. E jebote ovo još nisam doživeo, koliko čudnih trenutaka je bilo tog dana. U društvu Đavola bio je puno poznatih faca, i tako smo zajedno otišli do obližnje bašte kafea gde smo zajedno cirkali. Apsurd zajedno pijemo, a ljudi koji sa strane prolaze čude se, pitaju se: dali je ovo moguće. Tog dana smo se zajedno slikali, a njihov B..i nam je rekao: Momci sada pozdrav. Vi idete svojim, a mi svojim putem. Ako se i sretnemo računajte da ćemo sto posto zaratiti. Otišli smo i do stadiona nije bilo nekih problema. Ispred naše tribine na ulazu očekivali smo karavan buseva iz Bg-a. Tu smo videli neke naše poznate momke, a ubrzo je izbila nova tuča ispred zapadne tribine. Oni momci sa kojima smo pili sada su napadali neke naše iz unutrašnjosti koji su iz pravca muzeja preko onog velikog travnjaka stigli na stadion Čika Dača.

 

 

Pokušali smo da preskočimo ogradu i pojurimo njima u pomoć, ali su panduri odmah reagovali tako da je na samom ulazu ispala mala frka sa pandurima. Ubrzo smo dobro popunili tribinu i okačili zastave. Stadion je bio skoro pun osim naše tribine na kojoj je bilo negde oko dve trećine publike. Panduri su nas smestili od ograde zapadne tribine sve do semafora na gostujućoj tribini, velika greška po njih. Bilo je planirano da na prvi sudijski zvižduk izbacimo konfete i rolne koje su podeljene od strane vođa. Bio je lep ambijent na našoj tribini, a oni su raširili neku šetalicu sa kombinacijom dimova. Ubrzo im se sve na tribini pokvarilo jer je nastala opšta bežanija kakav je smeh bio među nama. Nisam shvatio da li je izbila međusobna tuča ili je neko greškom bacio suzavac. Ubrzo se CĐ opet grupišu i počinju sa navijanjem. Za to vreme mi smo bili veoma glasni i cela tribina je navijala ko jedan. Prvi incident se dogodio kada je tip sa zapadne tribine raširio šal Grobara i pokazao srednji prst ka nama. Popočela su prepucavanja, a mi smo skandirali Grobarske p…e i isti ste ko Grobari!!! Ubrzo je neko iz mase bacio ogromnu kamenicu ka zapadu, stvorila se velika praznina, a kamen je uzvraćen na sever i odmah počinje raketiranje i nas i njih. Tribine stadiona Čika Dača su bile u u veoma lošem stanju tako da se jednim udarcem nogom odvali par komada betona. Skoro pola tribine se uključuje u haos koji je nastao, a CĐ razvaljuju ogradu na jugu prolaze panduraciju i preko zapada dolaze do same ograde severa. Prizor je bio jeziv, a sve više ljudi je bilo krvavih glava od kiše kamenica. Fizičkog kontakta nije bilo iako je naš glavni lik T..a otišo do razvaljene ograde i pozivao ih na duel pesnicama. Bilo je još par likova tu do njega, a kasnije mi je Ć…e rekao da je i pokojni Zelja bio tu do T..e.

 

 

Panduri upadaju na našu tribinu i kreće obračun sa njima, bilo je žestoko pod kamenicama i pendrecima, ali se nismo povlačili. Punih desetak minuta trajao je obračun sa panduracijom, a bilo je sve više povređenih. Jedan naš je pao ko pokošen jer ga je pogodio kamen direkt u glavu. Bio je sav u krvi, a O….r i ja smo potrčali u pomoć, zbunjen ili uplašen skočio je i nogom šutnuo O…..a u nogu. Tada ga je nekako umirio doktor V……ć i pokušali smo da pomognemo, ali smo brzo morali da se povučemo ka istoku jer su panduri ispalili veliku količinu suzavca. To Đavoli koriste i kreću u novo raketiranje. Kada je situacija pretila da postane tragedija pojavljuju se i vatrogasna kola sa vodenim topom, ali na našu sreću nisu reagovala. Veliki deo ljudi je zbog suzavca preskočio preko ograde sa šiljcima i pobegao van stadiona ili preko nekog krova prešli na istok. Koliko je patrona ispaljeno verujem da ni panduri neznaju, ali sam video kako ljudi padaju u nesvest, povraćaju ili gaze jedan preko drugog nebi li se spasili gadnog osećaja. P…n i E..l su preskočili ogradu i pobegli u obližnji parking. P…n je bio jedno vreme u nesvesti, ali mu je E..l pomogao da se vrati u život. Po njihovoj priči veliki broj ljudi je van stadiona ležao u nesvesti i povraćao. Na tribinama smo ostali Ć…e, O….r, R..e i ja sa možda nekih 500 ljudi i dalje ratovali.
Situacija se polako smirivala, a do nas je došao fudbaler Drulić koji je sa O……m preko ograde razgovarao i pokušao da ubedi ostale da se povučemo skroz do istoka kako bi mogla utakmica da se nastavi. Panduri su napravili kordon i kop je sa preostalim ljudima formiran na sredini tribine. Sećam se da većina nije uspela da se osvesti veći deo drugog poluvremena, a ja od mučnine nisam mogao ni da dišem, a kamo li da navijam.

 

 

U jednom momentu sam puko od smeha kada sam se okrenuo i pogledao semafor, naši su se popeli gore i okrenuli brojeve pa je rezultat bio 0:80, da bi koji minut kasnije bio 0:87. Nakon utakmice našu braću iz Bgda su panduri uhvatili na foru dovezli autobuse i obezbedili svima put do Bgda. Ustvari bila je to opaka prevara i odvezli su ih sve u 29. na saslušanje. Mi smo uporno pokušali da pronađemo naša dva drugara, ali smo na kraju morali da odemo bez njih. Nekim autobusom smo otišli do Lapova Varoš pa smo greškom onako izmoreni morali da se vraćamo prugom 6 km nazad do Lapova. Kada smo stigli na stajgu zatekli smo E…a i P….a koji su nas pitali koji je rezultat. Do kasno u noć smo čekali voz za nazad kući smo stigli u zoru.